Devetnaest godina nakon napada na Dubrovnik u Podgoricu je stigao predsjednik Udruge dragovoljaca domovinskog rata Dubrovnika Igor Žuvela i sastao se sa crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem.
"Kada se razgovara o nekom događaju onda se valjda razgovara o kontekstu vremena. Mislim da je slijed događanja, naslonjenost Crne Gore sa Srbijom, gdje je već godinama sustavno Srbija polagala svoje ljude na određena mjesta i kapitalizirala, možda taj dati momenat '90 -te koji se dabogda nikada ne bi dogodio."
Tako je svoj dolazak u glavni grad zemlje čiji su rezervisti učestvovali u napadu na Dubrovnik obrazložio predsjednik dubrovačkog udruženja boraca Igor Žuvela, nakon sastanka sa premijerom Milom Đulanovićem koji se nije obraćao javnosti .
Da li se sastao i sa crnogorskim predsjednikom udruženja ratnika Radanom Nikolićem nijesmo saznali pošto je Nikolićev mobilni telefon bio nedostupan.
Daliborka Uljarević, članica koordinacionog vijeća REKOMA iz Crne Gore, koja se bavi utvrđivanjem činjenica o ratnim zločinima na prostoru bivše Jugoslavije, smatra da je vrlo značajno što je došlo do Žuveline posjete Podgorici.
"Meni je drago što mi danas imamo predstavnika Udruge dragovoljaca domovinskog rata Dubrovnika danas u Podgorici i još više što on priča sa nekim ko mu značajno može pomoći da rasvijetli dosta činjenica iz tog perioda.Gospodin Đukanović i tada i sada je bio na pozicijama sa kojih je mogao i doprinositi nekim procesima i nadam se da će ovoga puta to ići u suprtonom pravcu od onoga kojim je išao početkom 90tih", kaže Uljarević.
Za dugogodišnjeg uglednog Dubrovačkog novinara Luka Braila dolazak Igora Žuvele u Crnu Goru pozitivan je gest nekog, za koga kaže da je predsjednik značajnog udruženja boraca koji su prije 19 godina branili Dubrovnik.
"Ta njegova posjeta i razgovor sa premijerom Đukanovićem mi se čini i logičnim slijedom onoga što su Igor i njegovi suborci radili zadnjih godina.Oni su slali vrlo jake poruke, ako su naše generacije imale problema koji su doveli do ratnih sukoba i vrlo ružnih stvari, da se to ni u kom slučaju ne smije dogoditi sa budućim generacijama. Bilo je vrlo ružno, bilo je vrlo teško ali ako se zakopamo u retoriku i razmišljanja iz 90 tih, onda nema pomaka", ocjenjuje Brailo.
Ljudi koji krče barijere
Podsjetimo, u napadu na Dubrovnik sa hrvatske strane poginulo je više od 300 ljudi, u logore u Bileći i Morinju odvedeno je 336 osoba. Na tom ratištu poginulo je i 166 crnogorskih rezrvista koje je crnogorska vlast poslala, kako su tada govorili, u rat za mir.
Normalizacija odnosa dvije zemlje počinje poslije 2000. kada je premijer Đukanović izrazio žaljenje zbog agresije na Dubrovnik.
Zbog tog zločina u Hagu su osuđeni general Pavle Strugar i admiral Miodrag Jokić.
Na pitanje kakvu na Žuvelinu posjetu Crnoj Gori očekuje reakciju brojnih drugih ratnih udruženja sa Dubrovačkog područja, Brailo odgovara:
"Igor i ovo čelništvo Udruge dragovoljaca su dovoljno razumni ljudi da su procijenili da je došao trenutak za takav susret i za takav razgovor. Sasvim je sigurno da će među braniteljskom populacijom u Dubrovniku biti onih koji će reći što je on imo ići i razgovarati tamo sa nekim. Međutim, uvijek postoje ljudi koji krče barijere."
Daliborka Uljarević ukazuje na doprinos koaliciije za Rekom u povezivanju i udruženja boraca ratova na prostoru bivše Jugoslavije početkom 90-ih:
"Mislim da je to veoma pozitivno jer pokazuje potrebu da se prestane sa manipulacijama, potrebu da se utvrde činjenice, da se gradi kultura razumijevanja i tolerancije, zajednički s onima koji su se u ratnim uslovima nalazili na suprotnim stranama."
"Kada se razgovara o nekom događaju onda se valjda razgovara o kontekstu vremena. Mislim da je slijed događanja, naslonjenost Crne Gore sa Srbijom, gdje je već godinama sustavno Srbija polagala svoje ljude na određena mjesta i kapitalizirala, možda taj dati momenat '90 -te koji se dabogda nikada ne bi dogodio."
Tako je svoj dolazak u glavni grad zemlje čiji su rezervisti učestvovali u napadu na Dubrovnik obrazložio predsjednik dubrovačkog udruženja boraca Igor Žuvela, nakon sastanka sa premijerom Milom Đulanovićem koji se nije obraćao javnosti .
Da li se sastao i sa crnogorskim predsjednikom udruženja ratnika Radanom Nikolićem nijesmo saznali pošto je Nikolićev mobilni telefon bio nedostupan.
Daliborka Uljarević, članica koordinacionog vijeća REKOMA iz Crne Gore, koja se bavi utvrđivanjem činjenica o ratnim zločinima na prostoru bivše Jugoslavije, smatra da je vrlo značajno što je došlo do Žuveline posjete Podgorici.
"Meni je drago što mi danas imamo predstavnika Udruge dragovoljaca domovinskog rata Dubrovnika danas u Podgorici i još više što on priča sa nekim ko mu značajno može pomoći da rasvijetli dosta činjenica iz tog perioda.Gospodin Đukanović i tada i sada je bio na pozicijama sa kojih je mogao i doprinositi nekim procesima i nadam se da će ovoga puta to ići u suprtonom pravcu od onoga kojim je išao početkom 90tih", kaže Uljarević.
Za dugogodišnjeg uglednog Dubrovačkog novinara Luka Braila dolazak Igora Žuvele u Crnu Goru pozitivan je gest nekog, za koga kaže da je predsjednik značajnog udruženja boraca koji su prije 19 godina branili Dubrovnik.
"Ta njegova posjeta i razgovor sa premijerom Đukanovićem mi se čini i logičnim slijedom onoga što su Igor i njegovi suborci radili zadnjih godina.Oni su slali vrlo jake poruke, ako su naše generacije imale problema koji su doveli do ratnih sukoba i vrlo ružnih stvari, da se to ni u kom slučaju ne smije dogoditi sa budućim generacijama. Bilo je vrlo ružno, bilo je vrlo teško ali ako se zakopamo u retoriku i razmišljanja iz 90 tih, onda nema pomaka", ocjenjuje Brailo.
Ljudi koji krče barijere
Podsjetimo, u napadu na Dubrovnik sa hrvatske strane poginulo je više od 300 ljudi, u logore u Bileći i Morinju odvedeno je 336 osoba. Na tom ratištu poginulo je i 166 crnogorskih rezrvista koje je crnogorska vlast poslala, kako su tada govorili, u rat za mir.
Normalizacija odnosa dvije zemlje počinje poslije 2000. kada je premijer Đukanović izrazio žaljenje zbog agresije na Dubrovnik.
Zbog tog zločina u Hagu su osuđeni general Pavle Strugar i admiral Miodrag Jokić.
Na pitanje kakvu na Žuvelinu posjetu Crnoj Gori očekuje reakciju brojnih drugih ratnih udruženja sa Dubrovačkog područja, Brailo odgovara:
"Igor i ovo čelništvo Udruge dragovoljaca su dovoljno razumni ljudi da su procijenili da je došao trenutak za takav susret i za takav razgovor. Sasvim je sigurno da će među braniteljskom populacijom u Dubrovniku biti onih koji će reći što je on imo ići i razgovarati tamo sa nekim. Međutim, uvijek postoje ljudi koji krče barijere."
Daliborka Uljarević ukazuje na doprinos koaliciije za Rekom u povezivanju i udruženja boraca ratova na prostoru bivše Jugoslavije početkom 90-ih:
"Mislim da je to veoma pozitivno jer pokazuje potrebu da se prestane sa manipulacijama, potrebu da se utvrde činjenice, da se gradi kultura razumijevanja i tolerancije, zajednički s onima koji su se u ratnim uslovima nalazili na suprotnim stranama."