Trgovci su uspjeli odgoditi primjenu većine od šezdesetak novih cjenika robe široke potrošnje koji su im stigli od dobavljača, rečeno je iz Hrvatske gospodarske komore. U Vladi ocjenjuju da je jedini motiv za dizanje cijena – ekstraprofit proizvođača. Dalje zamrzavanje cijena nije rješenje, kažu eksperti.
"Smatramo da nema nikakvog razumnog razloga da se dižu cijene osim ako se želi ekstra profitirati, što vidimo kod nekih multinacionalnih kompanija, da žele ekstra zaraditi na ovoj situaciji", kazao je novinarima savjetnik ministra gospodarstva Jurica Lovrinčević.
Većina novih cjenika prolongirana do 1.4.
Prema šezdesetak novih cjenika koji su stigli trgovačkim lancima, za 5 do 10 posto trebala bi poskupiti tzv. "netrajna" roba široke potrošnje - hrana, piće i kućne potrepštine, sredstva za čišćenje i kozmetika, a najviše će poskupiti upravo sredstva za čišćenje i kozmetika.
Pročitajte i ovo: Ekonomska projekcija za ovu godinu: 'Koliko imaš, toliko i trošiš'Radi se o robi iz uvoza. Međutim, predsjednik Udruženja trgovine pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Ivan Katavić izvijestio je da su trgovci poduzeli mjere da zaštite potrošače.
"Ovih dana dobivamo nove cjenike. Uspjeli smo najveći dio tih cjenika prolongirati do 1. travnja, ali jedan dio dobavljača je inzistirao i mislim da ćemo te dobavljače na jedan kraći rok blokirati i nećemo od njih naručivati robu", izvijestio je Katavić.
Dio cijena već zamrznut
Vlada je u rujnu ograničila cijene devet prehrambenih proizvoda među kojima su ulje, brašno, šećer, svinjsko, pileće i miješano mljeveno meso, i to za više od 30 posto, u cilju očuvanja kupovne moći građana. Mjere će ostati na snazi bar do 31. ožujka.
Treba li i Vlada reagirati dodatnim zamrzavanjem cijena? Stručnjakinja za prehrambeni sektor Zvjezdana Blažić u izjavi za Radio slobodna Europa (RSE) tome se protivi.
"Da sada 'Nestle' ili netko drugi najavi povećanje cijena, država ništa ne može niti treba napraviti. Mislim da je rješenje u tome hoćemo li mi kao potrošači kupovati proizvode 'Nestlea' ili ćemo se opredijeliti za 'Podravku', 'Franck' ili nekog drugog domaćeg proizvođača. Ali tako nešto država ne može i ne smije reći", kaže naša sugovornica.
Poskupljenje osjećaju kupci, ali i proizvođači
Ona podsjeća da svi proizvođači dobro znaju troškovni aspekt svog poslovanja i što se dešava na tržištu.
"I znaju kolika je mogućnost da zbog poskupljenja izgube određenu prodaju ili da određeni potrošači više neće biti u mogućnosti kupovati njihove proizvode. To su sve rizici poslovanja, jer svugdje postoji mogućnost kupovine drugih proizvoda. Svi imaju konkurenciju. Samo, svima rastu i ulazni troškovi", zaključuje Zvjezdana Blažić.
Pročitajte i ovo: Inflacija odvela penzionere u Srbiji u malinjakeDomaća proizvodnja hrane
Što se tiče domaće proizvodnje hrane, ona tvrdi da u situaciji kada rastu cjenovni, klimatski i drugi rizici, i kada u svijetu raste potreba za hranom, ali raste i opasnost od poremećaja u opskrbnim lancima, svaka odgovorna politika treba razmišljati kako da potakne vlastitu proizvodnju hrane.
"Mi imamo potencijal u raznolikom i plodnom zemljištu, još uvijek imamo i potencijal dosta jake prehrambene industrije koja to može prihvatiti, ali naše tehnologije, način rada, organizacija pa i potpore nisu usklađene s onim što bi bilo potrebno da konkuriramo razvijenijim poljoprivredama drugih država EU", dodaje Zvjezdana Blažić.
Ona podsjeća da te zemlje u poljoprivredu ulažu godinama znatno veća sredstva nego što to čini Hrvatska.
Pročitajte i ovo: Inflacija sve brže prazni novčanikeIzdvaja se manje novca, a ciljevi ostaju isti
Član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore Matija Brlošić za RSE upozorava da je plan zajedničke poljoprivredne politike EU (ZPP) bio proizvesti hrane za stanovnike dostatno, kvalitetno i cjenovno prihvatljivo, i da se za to izdvajalo i preko 40 posto europskog proračuna.
"Međutim, posljednja dva sedmogodišnja ciklusa izdavanja su pala na 36-37 posto, unazad dvije godine svi su inputi porasli, sve do toga da je u jednom trenu umjetno gnojivo skočilo za čak 500 posto, a od nas se i dalje očekuje da proizvodimo dostatno, kvalitetno i cjenovno prihvatljivo, što je sada nemoguće", upozorava Brlošić.
I zbog toga EU mora značajno povećati subvencije za proljoprivredu, kaže naš sugovornik.
Pročitajte i ovo: Novogodišnja trpeza skoro za trećinu skupljaNelogičnosti Zajedničke poljoprivredne politike EU
To je stanje na razini EU, a na razini hrvatske postoje specifični problemi. On podsjeća da se, kada je 2015. godine uvedena isplata potpora po jedinici površine, plaćalo isti iznos za hektar oranice u Slavoniji, hektar krškog pašnjaka u priobalju i hektar Pašnjaka u Lici.
"I zbog toga je došlo, a dobrim dijelom je i zakon tu pripomogao, da se dobivaju izdašna sredstva od europskih potpora, a da proizvodnje uopće i ne mora biti. Poljoprivrednici predlažu da se izmijeni kriterij i da se potpore isplaćuju po kilogramu nečega proizvedenog, ali to bi bilo suprotno politici ZPP", požalio se Brlošić.
Sljedeći je problem, koji pogađa i druge male poljoprivredne proizvođače širom EU, što su potpore gotovo iste neovisno o tome radi li se o imanju od 30 ili 100 tisuća hektara, ili o malom imanju od dva, pet ili 10 hektara, a kod velikih imanja trošak po jedinici površine je osjetno manji, nego kod onih manjih.
Hrvatske nelogičnosti
Poseban problem su "povijesna prava", odnosno nastavak isplaćivanja europske potpore stočarima na temelju referentne proizvodnje mesa, mlijeka ili mliječnih prerađevina 2011. godine, bez obzira na što oni u godini za koju primaju potporu nemaju prijavljeno nijedno grlo stoke.
"Dakle, plaćamo poljoprivrednicima, iako oni već pet-šest godina niti proizvode mlijeko, niti imaju tovnu junad. Doslovce rasipamo novce, a onda ti novci fale onima koji doista proizvode", navodi Brlošić.
Proizvođačke cijene industrijskih proizvoda u siječnju ove godine porasle su za 14 posto u odnosu na isti mjesec 2022. Godine, podaci su Državnog zavoda za statistiku (DZS).
Pročitajte i ovo: U Srbiji se hrana 'kupuje na komad'
Godišnje stope proizvođačkih cijena rastu kontinuirano od ožujka 2021. – tada je njihov rast iznosio 3,5 posto, a u idućim mjesecima se intenzivirao, da bi u ožujku prošle godine iznosio 19,5 posto, travnju 21,9 posto, svibnju 23,7 posto, a u lipnju rekordnih 24 posto, što je bila najviša stopa rasta otkad DZS vodi te podatke, to jest od 2011. godine.
U srpnju lani godišnja je stopa rasta proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda blago usporila, na 23,6 posto, kolovozu na 22,6 posto, rujnu na 22,1 posto, listopadu i studenom na 17,9 posto, te u prosincu 14,9 posto.
U odnosu na prosinac prošle godine, proizvođačke cijene industrijskih proizvoda u siječnju ove godine su više za 0,9 posto.
Statistika pokazuje da su na rast proizvođačkih cijena većim dijelom utjecale cijene energije.
Naime, ako se usporede proizvođačke cijene industrijskih proizvoda za industriju ukupno, isključujući energiju, tada su u siječnju 2023. u usporedbi s prosincem 2022. više za 0,9 posto, a u usporedbi sa siječnjem 2022. više su za devet posto.
Proizvođačke cijene industrijskih proizvoda na inozemnom tržištu u siječnju 2023. u usporedbi s prosincem 2022. porasle su za jedan posto, a u odnosu na siječanj 2022. za 7,6 posto.
Na domaćem tržištu proizvođačke cijene u siječnju 2023. u usporedbi s prosincem 2022. više su za 0,9 posto, a u odnosu na siječanj lani 19,2 posto.
Na godišnjoj razini, prema glavnim industrijskim grupacijama, na domaćem tržištu najviše su porasle proizvođačke cijene energije, za 42,1 posto. Slijedi rast cijena netrajnih proizvoda za široku potrošnju za 14,3 posto, trajnih proizvoda za široku potrošnju za 12,8 posto, intermedijarnih proizvoda za osam posto i kapitalnih proizvoda za 5,5 posto.