Za sada jedino istraživanje o tome koliko ljekari i medicinsko osoblje u Crnoj Gori znaju o HIV i AIDS urađeno je prije pet godina i pokazalo je visok stepen neznanja među bijelim mantilima kada su taj virus i bolest u pitanju.
Da li se pet godina kasnije situacija promijenila na bolje?
U istraživanju Instituta zdravlja iz 2012. godine zabilježeni su neki, u najmanju ruku neočekivani rezultati.
Naime, gotovo četvrtina ispitanih zdravstvenih radnika, njih 21,2 odsto smatra da virus HIV-a prenosi komarac, a 17 odsto ne zna da li je to tačno.
U istraživanju „Studija znanja, stavova i ponašnja u vezi sa HIV/AIDS među zdravstvenim radnicima” učestvovalo je 813 zdravstvenih radnika, od kojih samo 18 procenata zna koja se sve oprema koristi za zaštitu od prenošenja HIV-a na radu.
Više od dvije trećine ispitanika, 71,2 odsto, nikada se nije testiralo na HIV. Od toga doktori medicine prednjače sa 70 odsto, a tehničari stomatolozi skoro 100 odsto.
Ivana Vujović iz nevladine organizacije „Juventas“ ovako odgovara na pitanje zašto se ljekari ne testiraju:
„Zato što se uklapaju u opštu sliku nedovoljnog interesovanja za sopstveno seksualno i reproduktivno zdravlje i nedovoljne promocije samog testiranja kao jednog načina na osnovu kojeg možete da saznate ne samo svoj HIV status neko i kako da unaprijedite zaštitu svog seksualnog i reproduktivnog zdravlja. Vjerovatno je da ljekari sami procjenjuju rizik svog ponašanja.“
Izvještaj Instituta pokazao je da zdravstveni radnici nijesu sigurni šta znače nazivi HIV i AIDS, odnosno da je prvo virus, a drugo bolest.
Veliki broj zdravstvenih radnika ne zna na koji način se može utvrditi koja je osoba zaražena, a koja nije.
Izvještaj Instituta je pokazao da zdravstveni radnici imaju predrasude prema osobama koje imaju HIV i AIDS.
Ljekarka i izvršna direktorica crnogorske HIV fondacije Aleksandra Marjanović kaže da neznanje pojedinih ljekara i medicinskih radnika prati strah, ali i neiskustvo u radu sa HIV pacijentima:
„Ono što mogu da kažem sa terena jeste da postoji veliki broj žalbi i prijava osoba koje žive sa HIV-om i članova njihovih porodica, na neku stigmatizaciju od strane pojedinih ljekara i srednjeg zdravstvenog kadra koje možda ne ide do klasične diskriminizacije, ali se u principu radi o nekom obilježavanju, nekom odnosu za koji naši pacijenti smatraju da nije dostojanstven i nije jednak prema pacijentima koji boluju od drugih bolesti.“
Prema istraživanju Instituta za javno zdravlje, više od četvrtine ispitanika nije sigurno da li se slaže da su osobe koje su inficirane HIV-om putem seksa ili zloupotrebom droga to zaslužile.
Preko 35 odsto ispitanika osuđuje osobe koje imaju HIV/AIDS, a 28 odsto je saglasno da imaju strah kada razmišljaju o osobama koje žive sa tim virusom.
U izvještaju je navedno da više od trećine ispitanika smatra da se zdravstvenim radnicima koji imaju HIV treba zabraniti rad sa pacijentima.
I Ivana Vujović smatra da je stigmatizacija vrlo prisutna u zdravstvenim ustanovama koje treba da se brinu o pacijentima sa dijagnozom HIV i AIDS:
„To što ljekari imaju strah od virusa ukazuje na dvije činjenice. Prvo, ljudi koji žive sa HIV-om susreću se sa predrasudama i stigmatizacijom, pa se i ljekari plaše da ako tokom neke intervencije dođe do infekcije, što je gotovo nemoguće u današnjim uslovima, budu izloženi toj stravičnoj stigmatizaciji kakvoj su nekada bili izloženi ljudi koji u Crnoj Gori žive sa HIV-om. Drugo je pitanje njihovog znanja, obuke i na kraju njihove etičnosti ukoliko zbog tog straha odbiju da na bilo koji način pruže zdravstvenu uslugu“, zaključuje Vujović.