Vođa srbijanskih radikala Vojislav Šešelj oslobođen je na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) – od optužbi po zapovjednoj odgovornosti za zločine dobrovoljaca Srpske radikalne stranke i Srpskog četničkog pokreta, koji su počinjeni između 1991. i 1993. godine u Hrvatskoj, Vojvodini, te Bosni i Hercegovini.
Većina od troje raspravnih sudaca je zaključila – kako se Šešeljevi huškački govori te organiziranje dobrovoljaca za ratišta – ne mogu dovesti u vezu sa zločinima koji su uslijedili. Ukinut je i nalog za uhićenjem Šešelja u Srbiji i prebacivanjem u haški pritvor u koji se odbijao dobrovoljno javiti na izricanje presude.
Na prvostupanjsku oslobađajuću presudu Šešelju može se očekivati žalba haškog tužiteljstva budući da je sutkinja Flavia Lattanzi imala djelomično izdvojeno mišljenje, za razliku od druga dva suca – predsjedavajućeg Jean Claude Antonettija i Mandiaye Nianga. Većina od tročlanog Raspravnog vijeća je zaključila kako Šešeljev vid stvaranja Velike Srbije nije bio kriminalni cilj, već politički…pročitao je sažetak oslobađajuće presude sudac Antonetti…riječima sudskog prevoditelja:
"Ništa ne ukazuje na zločinački cilj slanja dobrovoljaca. Postoji razumna mogućnost da je slanje tih dobrovoljaca – bila zaštita Srba. Iz više dokaza proizlazi da regrutiranje i raspoređivanje dobrovoljaca od strana Vojislava Šešelja i njegove stranke i suradnja u tom pogledu s drugim srpskim snagama, uključujući JNA, odnosno Vojsku Jugoslaviju, MUP, TO, kao i druge paravojne formacije – ne predstavlja nezakonitu djelatnost", zaključak je prvostupanjske presude.
Dvojica od troje sudaca, zaključila su kako Šešeljevi govori pred zločine u Vukovaru 1991. godine, ili pak pred zločine u Zvorniku 1992. godine – ne mogu biti dovedeni u vezi s njima, kao ni s progonom nesrpskog stanovništva. U presudi je žestoko kritizirano haško tužiteljstvo i optužnica za Udruženi zločinački poduhvat (UZP).
Suci su zaključili kako tužiteljstvo nije pružilo dokaze – da je plan etničkog čišćenja i progona postojao, tvrdeći da su i oni bili zbunjeni optužbama u slučaju Šešelj, kao i suci iz slučaja protiv srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića, s kim se optuženi dovodio u vezu.
"Po mišljenju većine, ta konfuzija ne samo da nije riješena, već mnogi dokazi pokazuju – kako je cilj dogovora bio – obrana Srba i tradicionalno srpskih teritorija ili očuvanje Jugoslavije, a ne zločina koji se navode. Prema tome, većina članova Vijeća, uz suprotno mišljenje sutkinje Latanzzi, zaključilo je – da tužitelj nije dokazao postojanje Udruženog zločinačkog poduhvata", naveo je zaključke njega i kolege sudac Antonetti.
Suci: Huškački govori kao iskazivanje političkog programa
Osim što je naslutilo, da bi oslobodilo od optužbi za udruženi zločinački poduhvat i Miloševića, prvostupanjsko sudsko vijeće u slučaju Šešelj je većinom zaključilo kako – slanje dobrovoljaca nije bilo podrška zločinima nego ratnim naporima. Šešeljeve govore i pozive – na progon, kako je navedeno - ustaša i balija, suci su opisali kao "riječi koje predstavljaju iskazivanje alternativnog političkog programa, koji nikada nije proveden".
"Većina vijeća, uz suprotno mišljenje sutkinje Latanzzi, nije moglo odbaciti razumnu mogućnost – da su ti govori održani u kontekstu sukoba. I da im je cilj bio podizanje morala njegovih vojnika, a ne da ih se pozove da nemaju milosti prema nikome", zaključak je većine u vezi spornih govora.
U vezi oslobađanja za ukupno 9 točaka optužnice, sve troje prvostupanjskih sudaca su se složili samo oko zadnje u nizu – za pljačkanje javne ili privatne imovine.
Tužiteljstvo: neki zaključci sudaca odudaraju od prava
Šešelj je oslobođen na tragu prakse, koju je uveo bivši predsjednik Haškog suda Theodor Meron, a koju su osporavali mnogi haški suci.
To je pojam "konkretne usmjerenosti na činjenje kaznenog djela", odnosno – da logistička i materijalna pomoć jedinicama koje čine zločine – ne znači i da je njihov nadležni imao zločinačku namjeru.
Nakon oslobađajuće prvostupanjske presude Šešelju očekuje se i žalbeni postupak koji bi mogao potrajati oko godinu dana.
Nakon presude haško tužiteljstvo je službeno izrazilo razumijevanje "mnogih žrtava i zajednica koje će biti razočarane Tribunalovom presudom" te napomenulo kako će pažljivo razmotriti osnove presude na koje se može žaliti, pogotovo u vezi "izdvojenog mišljenja (Latanzzi) i nalaza Raspravnog vijeća koja odudaraju od dosljedne jurisprodencije Tribunala".
Konačnu odluku o žalbi tužiteljstvo će objaviti kroz nekoliko dana.
Tužiteljstvo je podsjetilo i da je nalog za uhićenjem radikala u slučaju Jojić i drugi, zbog zastrašivanja i mićenja svjedoka iz slučaja Šešelj – još uvijek na snazi, kao i da je Šešelj osuđen na Haškom sudu – tri puta za nepoštivanje suda zbog utjecaja na svjedoka – na ukupno četiri godine i devet mjeseci zatvora.