Saradnik Bečkog Instituta za međunarodne ekonomske studije Vladimir Gligorov je, tokom susreta sa crnogorskim privrednicima, govoreći o problemima i perspektivi balkanskih privreda precizno locirao njihove ključne neuralgične tačke, ali i ukazao na svoje viđenje perspektive ekonomija Balkana u kom se ne može naći razlog za optimizam.
Od sumorne ekspertske projekcije čini se da je mračnija samo stvarnost građana crnogorske prijestonice.
"Balkan je region koji je najteže pogođen ekonomskom krizom", ocijenio je saradnik Bečkog Instituta za međunarodne ekonomske studije, Vladimir Gligorov, koji smatra da ni perspektiva ekonomija zapadnog Balkana nije dobra.
Govoreći o sumornoj budućnosti balkanskih privreda, Gligorov je ključne probleme korpusa ekonomija kojoj pripada i crnogorska podijelio u tri tačke, među kojima je kao prvu naveo veliku neravnotežu u razmjeni sa inostranstvom.
Vladimir Gligorov smatra da je veliki broj nezaposlenih drugi glavni i zajednički problem za ekonomije balkanskih zemalja.
Na osnovu statistike koja je u slučaju Makedonije pokazala zbunjujuće podatke o povećanom broju zaposlenih upravo u vremenu krize, Gligorov kaže da je u Crnoj Gori situacija nešto bolja nego u okruženju.
"Ako uporedite Sloveniju i bilo koju drugu zemlju na Balkanu, vidjećete da ste u Sloveniji do skora, dok ih nije zadesila kriza imali zaposlenost do 70 posto. Na ostalom dijelu Balkana zaposlenost je retko preko 50 posto. To nije neposredno uporedivo sa stopom nezaposlenosti zato što imate neaktivne. Stopa nezaposlenosti u Crnoj Gori nije tako loša, ali je u drugim zemljama izuzetno visoka. To nije stvar koja je od juče, znači nije posljedica krize, to je strukturna karakteristika", ističe Gligorov.
Odumiranje industrije
Odumiranje industrijske proizvodnje, Gligorov navodi kao treći ključni problem koji balkanske privrede čini slabim i zbog kog prognoze zvuče sumorno.
"Dok su zemlje centralne Evrope u posljednjih 20 godina duplirale industrijsku proizvodnju, u velikom broju balkanskih država ona je prepolovljena", rekao je Gligorov.
"Ako ste vi na moru i ako ste mali možda industrija i nije važna. Ali ako ste čak i zemlja kao što je Hrvatska, imate puno mora ali dosta i kopnenog dela i ako želite da se razvijate, vi nemate drugu komparativnu prednost nego u industriji. Znači, ako ste Crna Gora, ovo može da zvuči provokativno, vi možda i možete da živite samo od usluga, visoko kvalitenih, nadamo se. Ali ako ste Srbija, nemate more i turizam generalno i usluge te vrste ne mogu da budu dominatna stvar, bar sa razvojne tačke gledišta".
Paradigma sunovrata crnogorske ekonomije je Cetinje, odnosno, iščezavanje tamošnje, lokalne privrede. Prijestonica je medju rekorderima po iseljavanju stanovnika, a jedan od osnovnih uzroka je nestanak privrednih temelja grada kroz gašenje: Košute, Bojane, Tare, Sanitasa, Galenike, Oboda...
Većina Cetinjana danas zarađuje u Podgorici, Budvi ili inostranstvu. One koji su ostali, koleginica Jasna Vukićević pita - od čega se živi na Cetinju?
Od sumorne ekspertske projekcije čini se da je mračnija samo stvarnost građana crnogorske prijestonice.
"Balkan je region koji je najteže pogođen ekonomskom krizom", ocijenio je saradnik Bečkog Instituta za međunarodne ekonomske studije, Vladimir Gligorov, koji smatra da ni perspektiva ekonomija zapadnog Balkana nije dobra.
Govoreći o sumornoj budućnosti balkanskih privreda, Gligorov je ključne probleme korpusa ekonomija kojoj pripada i crnogorska podijelio u tri tačke, među kojima je kao prvu naveo veliku neravnotežu u razmjeni sa inostranstvom.
Ilustracija
"Izgledi su dosta rđavi zbog toga što ovaj eksterni debalans o kojem sam govorio mora da se na jedan ili drugi način smanji ili da se dovede na održiv nivo. Ali na taj način on se ne može, bar u prvom momentu smanjiti, nego smanjenjem uvoza. Potrebno je vrijeme da se izgrade izvozni kapaciteti da bi se to moglo nadoknaditi. To je ključni problem, po mom mišljenju. Opet, kada uporedite razne zemlje nešto bolju performansu imaju Bugarska i Srbija, zato što Bugarska ima značajno povećanje izvoza u krizi i poslije krize. Srbija takođe izvozi više nego 2008, ali to je stalo ove godine", navodi on.Vladimir Gligorov smatra da je veliki broj nezaposlenih drugi glavni i zajednički problem za ekonomije balkanskih zemalja.
Na osnovu statistike koja je u slučaju Makedonije pokazala zbunjujuće podatke o povećanom broju zaposlenih upravo u vremenu krize, Gligorov kaže da je u Crnoj Gori situacija nešto bolja nego u okruženju.
"Ako uporedite Sloveniju i bilo koju drugu zemlju na Balkanu, vidjećete da ste u Sloveniji do skora, dok ih nije zadesila kriza imali zaposlenost do 70 posto. Na ostalom dijelu Balkana zaposlenost je retko preko 50 posto. To nije neposredno uporedivo sa stopom nezaposlenosti zato što imate neaktivne. Stopa nezaposlenosti u Crnoj Gori nije tako loša, ali je u drugim zemljama izuzetno visoka. To nije stvar koja je od juče, znači nije posljedica krize, to je strukturna karakteristika", ističe Gligorov.
Odumiranje industrije
Odumiranje industrijske proizvodnje, Gligorov navodi kao treći ključni problem koji balkanske privrede čini slabim i zbog kog prognoze zvuče sumorno.
"Dok su zemlje centralne Evrope u posljednjih 20 godina duplirale industrijsku proizvodnju, u velikom broju balkanskih država ona je prepolovljena", rekao je Gligorov.
"Ako ste vi na moru i ako ste mali možda industrija i nije važna. Ali ako ste čak i zemlja kao što je Hrvatska, imate puno mora ali dosta i kopnenog dela i ako želite da se razvijate, vi nemate drugu komparativnu prednost nego u industriji. Znači, ako ste Crna Gora, ovo može da zvuči provokativno, vi možda i možete da živite samo od usluga, visoko kvalitenih, nadamo se. Ali ako ste Srbija, nemate more i turizam generalno i usluge te vrste ne mogu da budu dominatna stvar, bar sa razvojne tačke gledišta".
Paradigma sunovrata crnogorske ekonomije je Cetinje, odnosno, iščezavanje tamošnje, lokalne privrede. Prijestonica je medju rekorderima po iseljavanju stanovnika, a jedan od osnovnih uzroka je nestanak privrednih temelja grada kroz gašenje: Košute, Bojane, Tare, Sanitasa, Galenike, Oboda...
Većina Cetinjana danas zarađuje u Podgorici, Budvi ili inostranstvu. One koji su ostali, koleginica Jasna Vukićević pita - od čega se živi na Cetinju?