Fudbalski klubovi u Crnoj Gori su siromašni, bez adekvatne infrastrukture i dalje na budžetu lokalnih samouprava. Nema zainteresovanih kupaca jer još nema zakona na osnovu kojeg bi bila moguća privatizacija.
Ipak, fudbal je svuda, pa tako i u Crnoj Gori magnet za političare, kontroverzne biznismene, što je u mnogim državama regiona drugo ime za kriminalce.
Za razliku od velikih klubova u zemljama regiona, kao što su Srbija i Hrvatska, fudbalski klubovi u Crnoj Gori su siromašni, zavise od opštinskih budžeta i za sada su daleko od bilo kakve mogućnosti da ih neko kupi.
Jednostavno, kvalitet lige je jako slab, tržište malo a investitori u svemu tome za sada ne vide mogućnost da zarade. No, nije samo to razlog - Crna Gora još nema zakon na osnovu kojeg bi neki sportski klub mogao da bude privatizovan.
"Aktuelni Zakon o sportu ne dozvoljava, ili ne omogućava, privatizaciju klubova. Zbog toga se naši klubovi nalaze u svojevrsnom vakuumu i njihovi su rezultati tako skromni. Zbog toga su im budžeti tako skromni i veliki broj naših igrača vrlo rano ide u inostranstvo", kaže Momir Đurđevac, generalni sekretar Fudbalskog saveza Crne Gore.
Da ima zakona koji bi omogućio privatizaciju klubova, bilo bi i investitora.
"Već poslije tri godine postoji mogućnost da klub sa dobrom ekipom i dobrom vizijom postane prvoligaš, može da izađe i igra međunarodnu fudbalsku scenu. To je ono što je jako privlačno za sve potencijalne investitore. Sa druge strane, u Crnoj Gori, može sa mnogo manjim sredstvima da se napravi dobar fudbalski stadion i dobri tereni za treniranje. Vjerujem da bi sa nekim povoljnim ambijentom, što se tiče zakonskih okvira, ovdje sigurno bilo dosta onih koji bi željeli da ulažu u fudbal", ističe Đurđevac.
I dok siromašni crnogorski fudbalski klubovi čekaju zakon i potencijalne kupce u međuvremenu nije sve tako nezanimljivo kako na terenu tako i van njega.
Navijači FK Budućnost, Podgorica
Uvijek je iole upućenijem posmatraču ili ljubitelju fudbala zanimljivo koga će od poznatih vidjeti na tribinama ili u rukovodećim strukturama domaćih klubova. Međutim, pitanje je ko sjedi u foteljama sportskih klubova i organizacija i koliko tu ima politike?
"Predsjednik FSCG je Dejan Savičević koji nije politička ličnost, ali u Izvršnom odboru FSCG sjede političari. Potpredsjednik FSCG je Vladan Vučelić, visoki funkcioner DPS. Boro Lazović, također visoki funkcioner DPS i tako dalje. Do skoro se o svemu u FK Budućnost pitao Miomir Mugoša, također visoki funkcioner DPS-a i bivši gradonačelnik Podgorice. Samim tim što su klubovi u vlasništvu opština, oni su automatski vezani za onoga ko dobije izbore na lokalnom nivou", kaže Aleksandar Radović, sportski urednik TV Vijesti.
Svojevremeno je u Crnoj Gori bilo insinuacija o namještanju utakmica i ljudima koji to rade u Crnoj Gori. Koliko je fudbal u sprezi sa kriminalom?
"Nepisano je pravilo, da ne kažem definicija, da što su igrači slabije plaćeni ili što su im neredovnije plate, mogućnosti za namještanje utakmica su veće. A Crna Gora je idealno mjesto za takve radnje", konstatuje Radović.
Crnogorska javnost se dobro sjeća prebijanja sportskog novinara Mladena Stojovića iz Bara i istrage tog napada koja je obustavljena poslije pet godina zbog zastare. Stojović je napadnut krajem maja 2008., kada je od udaraca zadobio teže povrede.
On je u januaru te godine u emisiji "Insajder" Televizije B92, svjedočio o namještanju rezultata na fudbalskim mečevima, za šta je kao odgovornu naveo "fudbalsku mafiju" u Srbiji i Crnoj Gori i pomenuo dvojicu tadašnjih vlasnika dva crnogorska prvoligaša.
Nakon napada, Stojović nije želio da daje bilo kakve izjave tim povodom, a policija i tužilaštvo nisu imali osumnjičene, nego su pet godina vodili istragu protiv NN lica.