Crna Gora ima još puno posla, ukoliko želi da njen epitet ekološke države dobije svoje puno značenje, priznaju u Vladi Crne Gore dok im iz EU poručuju da pitanje zaštite životne sredine mora biti u centru donošenja odluka u svim politikama. U crnogorskom NVO sektoru primjećuju da se sve manje ulaže u zaštitu životne sredine i upozoravaju na ekološke crne tačke navodeći deponiju Vasove vode, na sjeveru Crne Gore kao najdrastičniji primjer. Raduje ih sve jači aktivizam građana u odbrani ekoloških vrijednosti svoje zemlje
Kao u refrenu neke pjesme crnogorski zvaničnici godinama su kao prvu i posljednju liniju odbrane od odgovornosti za ekološki nemar iz kojeg Crna Gora godinama ne uspijeva da izađe ponavljali olinjalu rečenicu da je usvajanjem Deklaracije na Žabljaku 20. septembra 1991. godine Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu.
Ipak, da ima još puno posla dok taj proklamovani cilj ne bude ostvaren u srijedu je priznao i ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović.
"Jasno je da Crna Gora ima još puno posla ukoliko želi da epitet ekološke države dobije svoje puno značenje. Na tom putu imamo pomoć EU, ne samo kroz projekte, već i mnoge druge djelatnosti u kojima su prepoznate potrebe Crne Gore", rekao je Gvozdenović.
Da ima još posla poručuje i Brisel.
"Skrining sastanci koje smo imali u februaru i martu pokazali su da postoji razumijevanje o izazovima koji predstoje u oblasti politike životne sredine. Ali mora postojati svijest da svako od nas pojedinačno može i mora dati svoj doprinos očuvanju životne sredine", poručio je šef Delegacije EU u Podgorici Mitja Drobnič.
Ekološka samo na papiru...Tako na Crnu Goru gledaju oni još uvijek malobrojni ekološki prosvijećeni građani i organizacije.
Oni su manjina u zemlji u kojoj su deponije otvorene i gdje kada duva vjetar raznosi otpad na sve strane, gdje pojedinci pale kontejnere od kojih većina nemaju ni poklopce, u zemlji gdje još nije ni začeta kultura da se otpad sortira i odlaže u posebne kontejnere, u zemlji gdje i staro i mlado još uvijek ne smatra da je loše to što kese pune smeća pojedinci izbacuju iz vozila pored puta...
Evo kakva je ekološka Crna Gora danas u odnosu na susjede iz ugla urednice nekoliko serijala o ekološkim crnim tačkama novinarke Marijane Kadić Bojanić:
"Imamo situaciju da su države sa kojima smo do priej dvije decenije živjeli u istoj državi daleko, daleko ispred nas. Vi danas kada se vozite automobilom kroz Hrvatsku, a da ne pričam o Sloveniji, vidite da pored puta tu nema spontanih deponija, niti papirića, nema ničega, dok je u Crnoj Gori golim okom vidljivo da na terenu je i dalje situacija jako jako loša. U samom centru Podgorice nešto bolja ali su nam naselja u predgrađu i dalje veoma zapuštena što se komunalnog otpada tiče. Bojim se da svijest građana još uvijek nije počela da se mijenja u nekoj mjeri koja bi rezultirala vidljivim pomacima."
Nepovratno izgubljena slika
"Negativan je sa aspekta životne sredine zbog toga što je procjena o uticaju urađena onako diskutabilno, da je lokacija koja je odabrana za ovu privremenu deponiju apsurdna jer se nalazi na 14 izvora pitke vode. Sa druge strane, to je dobar primjer koji pokazuje da građani mogu da se udruže i da godinama ne posustaju u zaštiti svog mjesta, grada Berana i okoline na koju ta deponija ima poguban uticaj", kaže Jovana Janjušević iz nevladine organizacije Green Home.
Planiranje prostora i odnos prema prostoru kao resursu i dalje je problem.
Zakoni su strogi kada je gradnja u pitanju ali je godinama i pored takvih zakona Crna Gora bila meka za divlje graditelje. Kako kaže Tanja Rajić iz kotorske nevladine organizacije Expeditio, zaleđe drevnog Perasta najnegativniji je primjer te višegodišnje prakse masovne urbanizacije i devastacije prostora pred kojom je država zatvarala oči:
"Kod nas u Boki, UNESCO područje imamo slučaj naselja Kostajnica koje se naglo urbanizuje i koje zapravo predstavlja zaleđe ostrva u zaleđu Peerasta. Svi znamo da je to jedan od najljepših pejzaža u Crnoj Gori i slika zaliva. Nakon ove urbanizacije ta slika je trajno i nepovratno izgubljena a taj prostor devastiran", naglašava Tanja Rajić.
Iako država sa mnoštvom ekoloških problema, Crna Gora je do sada uspjela da bar privremeno zaustavi projekte čija bi realizacija nanijela nepopravljivu štetu njenoj životnoj sredini.
Prva pobjeda "zelene svijesti" je bila odbrana rijeke Tare, odnosno, obustava projekta hidroelektrane Buk Bijela, a do sada nije ugrožena ni rijeka Morača.
No, u nevladinom sektoru upozoravaju da bi najavljena gradnja hidroelektrane na granici sa BiH i Srbijom mogla da nanese veliku štetu stanovništvu i ekologiji na tim područjima.
Kao u refrenu neke pjesme crnogorski zvaničnici godinama su kao prvu i posljednju liniju odbrane od odgovornosti za ekološki nemar iz kojeg Crna Gora godinama ne uspijeva da izađe ponavljali olinjalu rečenicu da je usvajanjem Deklaracije na Žabljaku 20. septembra 1991. godine Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu.
Ipak, da ima još puno posla dok taj proklamovani cilj ne bude ostvaren u srijedu je priznao i ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović.
"Jasno je da Crna Gora ima još puno posla ukoliko želi da epitet ekološke države dobije svoje puno značenje. Na tom putu imamo pomoć EU, ne samo kroz projekte, već i mnoge druge djelatnosti u kojima su prepoznate potrebe Crne Gore", rekao je Gvozdenović.
Da ima još posla poručuje i Brisel.
"Skrining sastanci koje smo imali u februaru i martu pokazali su da postoji razumijevanje o izazovima koji predstoje u oblasti politike životne sredine. Ali mora postojati svijest da svako od nas pojedinačno može i mora dati svoj doprinos očuvanju životne sredine", poručio je šef Delegacije EU u Podgorici Mitja Drobnič.
Ekološka samo na papiru...Tako na Crnu Goru gledaju oni još uvijek malobrojni ekološki prosvijećeni građani i organizacije.
Oni su manjina u zemlji u kojoj su deponije otvorene i gdje kada duva vjetar raznosi otpad na sve strane, gdje pojedinci pale kontejnere od kojih većina nemaju ni poklopce, u zemlji gdje još nije ni začeta kultura da se otpad sortira i odlaže u posebne kontejnere, u zemlji gdje i staro i mlado još uvijek ne smatra da je loše to što kese pune smeća pojedinci izbacuju iz vozila pored puta...
Evo kakva je ekološka Crna Gora danas u odnosu na susjede iz ugla urednice nekoliko serijala o ekološkim crnim tačkama novinarke Marijane Kadić Bojanić:
"Imamo situaciju da su države sa kojima smo do priej dvije decenije živjeli u istoj državi daleko, daleko ispred nas. Vi danas kada se vozite automobilom kroz Hrvatsku, a da ne pričam o Sloveniji, vidite da pored puta tu nema spontanih deponija, niti papirića, nema ničega, dok je u Crnoj Gori golim okom vidljivo da na terenu je i dalje situacija jako jako loša. U samom centru Podgorice nešto bolja ali su nam naselja u predgrađu i dalje veoma zapuštena što se komunalnog otpada tiče. Bojim se da svijest građana još uvijek nije počela da se mijenja u nekoj mjeri koja bi rezultirala vidljivim pomacima."
Nepovratno izgubljena slika
Perast
Kada govorimo o tome koliko je razvijena ekološka svijest u Crnoj Gori najupečatljiviji primjer, pozitivan sa jedne i negativan sa druge strane je slučaj Vasove vode, deponije u selu kod Berana."Negativan je sa aspekta životne sredine zbog toga što je procjena o uticaju urađena onako diskutabilno, da je lokacija koja je odabrana za ovu privremenu deponiju apsurdna jer se nalazi na 14 izvora pitke vode. Sa druge strane, to je dobar primjer koji pokazuje da građani mogu da se udruže i da godinama ne posustaju u zaštiti svog mjesta, grada Berana i okoline na koju ta deponija ima poguban uticaj", kaže Jovana Janjušević iz nevladine organizacije Green Home.
Planiranje prostora i odnos prema prostoru kao resursu i dalje je problem.
Zakoni su strogi kada je gradnja u pitanju ali je godinama i pored takvih zakona Crna Gora bila meka za divlje graditelje. Kako kaže Tanja Rajić iz kotorske nevladine organizacije Expeditio, zaleđe drevnog Perasta najnegativniji je primjer te višegodišnje prakse masovne urbanizacije i devastacije prostora pred kojom je država zatvarala oči:
"Kod nas u Boki, UNESCO područje imamo slučaj naselja Kostajnica koje se naglo urbanizuje i koje zapravo predstavlja zaleđe ostrva u zaleđu Peerasta. Svi znamo da je to jedan od najljepših pejzaža u Crnoj Gori i slika zaliva. Nakon ove urbanizacije ta slika je trajno i nepovratno izgubljena a taj prostor devastiran", naglašava Tanja Rajić.
Iako država sa mnoštvom ekoloških problema, Crna Gora je do sada uspjela da bar privremeno zaustavi projekte čija bi realizacija nanijela nepopravljivu štetu njenoj životnoj sredini.
Prva pobjeda "zelene svijesti" je bila odbrana rijeke Tare, odnosno, obustava projekta hidroelektrane Buk Bijela, a do sada nije ugrožena ni rijeka Morača.
No, u nevladinom sektoru upozoravaju da bi najavljena gradnja hidroelektrane na granici sa BiH i Srbijom mogla da nanese veliku štetu stanovništvu i ekologiji na tim područjima.