Iako se radi o relativno malom broju gradjana Crne Gore koji su prije nekoliko godina uzeli kredite vezane za švajcarski franak, za svakog od njih aranžman u koji su ušli predstavlja veliki problem. Drastičan rast švajcarskog franka u odnosu na euro je ovih, skoro 500 ljudi i članove njihovih porodica doveo u situaciju iz koje ne vide izlaz.
Pojam valutnog rizika, najširoj javnosti do juče skoro nepoznat, u Crnoj Gori je postao veoma značajna tema. Isprva zbog trenda rasta dolara koji poskupljuje kredit od jedne milijarde koliko se, zbog izgradnje prve četvrtine budućeg autoputa Bar – Boljare država zadužuje kod kineske Exim banke, a sada je i dio gradjana koji su prije nekoliko godina uzeli kredite vezane za švajcarski franak, ovu lekciju naučili na teži način.
Drastičan rast švajcarca od prije tri godine ih je doveo u situaciju u kojoj godinama otplaćuju kredit, a da se visina njihovog zaduženja ne smanjuje. Najnoviji, nenajavljeni udar prouzrokovan novim rastom švajcarca ih je doveo u bezizlaznu situaciju.
U medjuvremenu, Centar za zaštitu potrošača je pokrenuo sudski spor protiv Hipo alpe adria banke koja je u Crnoj Gori davala ove kredite.
Pravni zastupnik CEZAP-a, advokat Dragomir Ćalasan kaže da su korisnici kredita vezanih za švajcarski franak prevareni.
„Ako je banka znala da se švajcarski franak nalazi na istorijskom minimumu i da će vrijednost te valute morati da skoči, a da to klijent nije znao, onda je riječ o asimetričnoj neobaviještenosti. Jedna stranka zna, a druga ne zna. Poremećena su osnovna načela obligacionog prava – načela savjesnosti i poštenja.“
U kontekstu priče o takozvanim švajcarskim kreditima ne može se preskočiti pitanje odgovornosti samih korisnika kredita. Postojali su odredjeni indikatori koji su ukazivali da se može desiti upravo ono što se i desilo. Sama činjenica da je u Crnoj Gori, u kojoj je zvanično sredstvo plaćanja euro, kredit vezan za švajcarce jeftiniji od onog u eurima je trebalo da rezultira zaključkom da za to postoji odredjeni razlog. Ulazak u dugoročni, dvadesetogodišnji ugovorni odnos sa bankom je zahtijevao bolju informisanost. A, činjenica je da je upozorenja i 2006. i 2007. bilo: iz pojedinih centralnih banaka u regionu, ali i same Centralne banke Švajcarske.
“Što je niži kurs franka, to je veći rizik investitora koji ulaze u nove poslove. Nagla apresijacija (rast) franka će dovesti do velikih gubitaka. Nisam siguran da su svi učesnici na tržištu svesni ovog rizika”, izjavio je član Borda Nacionalne banke Švajcarske Thomas Jordan.
I predsjednik švajcarske Centralne banke, Jean-Pierre Roth je u više navrata ukazivao na ovu eventualnost. Britanski Telegraf je 2007. prenio njegovu konstataciju da devizni kurs “nije u skladu sa osnovnim ekonomskim pokazateljima”, kao i da “tekući nivo kamatnih stopa nije dovoljno visok da bi obezbedio stabilnost cena posmatrano na srednji rok”.
Medjutim, ekonomski analitičar, Siniša Lekić smatra da su korisnici kredita u švajcarcima do sada dovoljno platili rizik u koji su ušli.
„Svaki rizik može da se kvantifikuje, odnosno, svaki rizik ima odredjenu nominalnu vrijednost. Ne može da se ide u nedogled. Rizik koji je postojao do današnjeg dana, moramo da prihvatimo da će gradjani koji su uzeli kredite vezane za švajcarce, morati da snose ali ih bar treba zaštititi od nekih budućih skokova.“
Lekić smatra da bi država sada trebalo da stavi tačku na ovaj problem.
„Mislim da Vlada, Centralna banka i ostale insititucije Crne Gore hitno moraju nešto da preduzmu. Ne smiju samo da pasivno čekaju odluku suda nego da, ako već ne mogu da izvrše povraćaj tih sredstava na neki raniji datum, bar da novi skok franka zamrzne na odredjeni datum i tako zaštiti svoje gradjane od enormnog gubitka koji trpe.“
Vlada Crne Gore se do sada nije oglašavala povodom problema sa kreditima indeksiranim u švajcarskim francima, a u Centralnoj banci preporučuju da banka i korisnici kredita nadje mogućnost sporazumnog rješenja.
Direktor sektora za kontrolu banaka Centralne banke Crne Gore, Darko Bulatović.
„Centralna banka nema zakonske nadležnosti da izdaje mjere ili naloge za promjenu ugovorenih uslova, niti može uticati na kreditnu politiku banaka, imajući u vidu činjenicu da ugovaranje valutne klauzule nije zakonom zabranjeno. Napominjem i da Zakon o obligacionim odnosima propisuje način rješavanja sporova koji nastaju kao posljedica okolnosti promijenjenih poslije zaključenja ugovora koje se nijesu mogle predvidjeti, a koje otežavaju ispunjenje obaveza jedne ugovorne strane, ili ispunjenje te obaveze postaje pretjerano otežano i nanosi pretjerano veliki gubitak za jednu ugovornu stranu. U ovom slučaju, korisnicima kredita. Ali, te činjenice može utvrdjivati i odluke donositi samo nadležni sud.“
Pravni zastupnik CEZAP-a, advokat Dragomir Ćalasan kaže da je tužba protiv Hipo alpe adria banke pokrenuta još prije godinu i po dana, ali da se još uvijek nije odmaklo dalje od pripremnog ročišta. Upravo tu okolnost je komentarisao funkcioner opozicionog Demokratskog fronta, Emilo Labudović.
„Dok sudeći sudija oklijeva i traži izgovore da o tome ne presudjuje, ti ljudi gube hiljade i hiljade eura i ulaze u dužničko ropstvo, a niko nema odgovornost da postupi po njihovoj žalbi.“
Rješenje ovog problema još uvijek nije na pomolu, jer banka ne prihvata prelog korisnika kredita.
„Rješenje vidim u našem kompromisnom predlogu – da se utvrdi koliko su naši klijenti na početku uzeli eura, koliko su vratili, da se taj iznos utvrdi i da se na njega utvrdi fiksna kamatna stopa. To je bilo kompromisno rješenje koje oni nijesu prihvatili“, zaključuje advokat Dragomir Ćalasan.