Tek pred završetak ovogodišnjeg Grada teatra usvojen je program njegovog rada za tekuću godinu, no to je samo jedna od mnogih nelogičnosti koje prate naskuplji festival u Crnoj Gori. Tako je zanimljiva najava novog direktora da će do kraja godine vratiti milionske dugove, iako su oni veći od godišnjeg budžeta tog preduzeća.
Iako je u obrazloženju za imenovanje Blažo Radoman opisan kao uspješan menadžer, novi direktor Grada teatra ima zanimljivo razmišljanje o održivosti kulture: "Kultura, generalno i globalno, je neprofitabilna djelatnost. Ne možete da očekujete profit iz djelatnosti kojom se bavite, pa je tako i Grad teatar naslonjen n budžet Opštine Budva".
U ovu godinu Grad teatar je ušao sa oko 1,5 miliona EUR duga, više nego što iznosi godišnji budžet te javne ustanove. Radoman, međutim, najavljuje da će godinu završiti svođenjem dugova na nulu.
"Naš kompletan budžet je 1,3 miliona EUR. U tu cifru su uračunate i obaveze iz prethodnog perioda, ali i 450,000 EUR koliko je izdvojeno za programske sadržaje i sve troškove koji ih prate."
RSE: Pa, da li je to dovoljno za otplatu duga?
Radoman: Jeste. I mi ćemo, vjerujem, u sledeću godinu ući bez dugova. I samim tim moći ćemo da računamo na možda i veća sredstva namijenjena programskim sadržajima u 2015. godini."
Nakon godina izdašnog sipanja novca iz državne kase, Grad teatar se finansira iz džepova građana Budve. Godinama se preko njegovih programa gradski novac pretakao i u privatne džepove odlukama da se privatnoj firmi povjere poslovi koje su ranije obavljali zaposlenici te javne ustanove. Danas, sa milionskim dugom, Grad teatar uspijeva da ispuni 50-odnevni festivalski program, ali izostaje ozbiljna javna diskusija o njegovoj odžrivosti u uslovima kada trideseti rodjendan festival očekuje bez glavne matične scene, sopstvenog pozorišta ili ansambla, i okolnostima kada reditelji zbog buke sve više bjeze iz Starog grada, pa srednjevjekovni kamen mijenjaju za betonske pozornice školskog dvorišta, na primjer. Jedan od rijetkih koji progovara o tome je reditelj Kokan Mladenović, koji na Gradu tetaru gostuje više od dvadeset godina, i koji okolnosti održavanja festivala opisuje kao mješavinu vulgarne estrade i najbanalnijeg seoskog turizma.
"Imao sam sreću da kao jako mlad reditelj dođem prvi put u Budvu, na samim počecima. Samim tim je moje zaprepašćenje uslovima rada i odigravanja festivala ogromno. Mislim da se festival, što se umjetničke vrijednosti tiče, odlično razvija. To je dobro uigran tim i ima uistinu provokativnih predstava, provokativnih umjetničkih naslova ne samo dramskih. No, sa druge strane su uslovi za njihovo odigravanje uistinu sramotni.
Budva bi morala sama sa sobom da se dogovori što hoće: da li je to jedan ozbiljan umjetnički festival dostojan Dubrovačkih ljetnjih igara ili svjetskih festivala, jer ovi divni prostori budvanski to i zaslužuju, ili će se petvoriti u neki beskrajni vašar sa turbo folkom, jeftinim pljeskavicama i no-limit zabavom za mlađu kategoriju ljudi. Jedno i drugo je legitimno, ali mučiti festival ovako sramotnim okruženjem, tom bukom i estradom okolo, a smetati estradi da se istakne u puno svijetlu, tom kulturom kojom joj se sapliću točkovi pa ne daju da se razmahne punim tempom - to obezvrjeđuje jedno drugo.
Koliko poštujem trud ljudi koji vode Budva Grad teatar da se festival održi i da bude umjetnički valjan, toliko sam zaprepašćen nemarom koji ovaj grad pokazuje prema samom sebi, uostalom i prema svom novcu. Jer, uložiti novac u nešto što se ne može kvalitetno prezentovati je apsolutno apsurdno."