Suzana Mijatović je dugogodišnja novinarka sedmičnika Slobodna Bosna iz Sarajeva, koji je počeo izlaziti u ljeto 1995. godine a ugašen je posljednjeg dana 2015. Dvadeset godina se bavila istraživačkim novinarstvom, pisala o ratnim zločinima, kriminalu i korupciji. Nakon što je Slobodna Bosna prestala izlaziti u printanom izdanju, nastavila je rad na portalu, mada novine još nije prežalila.
Subota, 18. mart
Prošlo je dvadesetak dana otkako je Međunarodnom sudu pravde u Haagu upućen zahtjev za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije, a ta je tema još uvijek dominantna u većini bosanskohercegovačkih medija.
Nakon što je i zvanično potvrđeno da je Sud odbio zahtjev, uz obrazloženje da odluku o reviziji nisu donijele nadležne državne institucije BiH, uslijedile su burne reakcije iz političkih i pravosudnih krugova, gotovo svakodnevno se otkrivaju novi detalji, koji su u proteklih godinu dana od javnosti brižljivo skrivani.
U razgovoru za portal Slobodne Bosne Dževad Mahmutović, savjetnik bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, otkriva da je bh. pravnom timu nekadašnji haški tužitelj Geoffrey Nice nudio svoje pravne usluge, ali i da je tražio milijun eura za honorar.
Istu večer mu odgovara Nevenka Trump, bivša suradnica tužitelja Nicea u haškom procesu protiv Slobodana Miloševića, i optužuje Izetbegovićeve savjetnike kako su radili sve da revizije nikada ne bude. U međuvremenu, odnosno istog dana, mediji otkrivaju da je Vlada Federacije BiH na sjednici održanoj samo dan nakon što je Sud odbio zahtjev BiH za reviziju presude, izdvojila skoro 400.000 maraka (blizu 200.000 eura) koje će biti uplaćene nevladinim organizacijama za provedbu odluke istog suda?!
Revizija presude po tužbi BiH protiv Srbije još uvijek dominantna tema u većini bosanskohercegovačkih medija
Preživjele žrtve genocida, ljude koji su imali snage da se unatoč strahovitim ratnim nedaćama vrate u svoje prijeratne domove, više nitko i ne spominje. Pravo na pravdu ponovno je ostalo u sjeni prizemnih političkih obračuna koji će jednima donijeti naklonost birača, drugima financijsku korist, a nama svima još jednu krizu vlasti, kojoj se, na žalost, ne nazire kraj.
Nedjelja, 19. mart
Drugi je dan vikenda, nekada su dežurni novinari i urednici nedjeljom muku mučili kako da vijestima popune informativni program i dnevne novine. Dežuram na portalu, informacija ne manjka, ali nam nedostaju pozitivne vijesti. Noć ranije mediji su objavili da je mladić iz Hrvatske u sarajevskom Velikom parku srušio skulpturu oca iz Srebrenice koji doziva sina Nermina.
Vijest je izazvala lavinu komentara, forumi su ponovno pretvoreni u bojna polja, uistinu je zabrinjavajući govor mržnje koji se širi portalima. Poslijepodne se oglašava policija, saopćavaju da je mladić pušten na slobodu nakon što su svjedoci potvrdili da je spomenik oštetio slučajno, dok se pokušao fotografirati.
Sarajevski umjetnik Mensud Kečo u izjavi novinarima kaže da mu je žao što se sve ispolitiziralo, da je mladić malo popio i da će njegova obitelj nadoknaditi štetu koja se može popraviti za nekoliko dana. Razmišljam kako bi bilo da se tako jednostavno može popraviti i "šteta" u glavama, najčešće mladih ljudi, koji će u svemu naći povod da se, sjedeći za računarom, brutalno obračunavaju sa "drugim i drugačijima".
Ponedjeljak, 20. mart
Odlazim na Konferenciju u hotel Evropa, razgovara se o institucionalnoj korupciji u BiH, odnosno, ima li snage koja joj se može suprotstaviti. Na žalost, već nakon desetak minuta shvatam da onih kojima je posao da se korupciji suprotstave; policijskih istražitelja, tužitelja i sudaca, u sali nema.
Raspitujem se poslije kod organizatora, kažu mi da su uredno pozvani, ali su izostanak pravdali drugim obvezama. Iako su p(r)ozvani, na konferenciju nisu došli ni čelnici vladajućih stranaka, bez sumnje najveći krivci što je BiH u samom vrhu crne liste država u kojima je korupcija široko rasprostranjena.
Utorak, 21. mart
Jučer su tri delegata iz vladajuće koalicije u Republici Srpskoj (koja je na državnoj razini u oporbi), bojkotirali sjednicu Doma naroda Parlamenta BiH, koja je na koncu odgođena zbog nedostatka kvoruma. Danas su, opet, zastupnici HDZ-a i HDZ 1990, demonstrativno napustili sjednicu Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH, usred žučne rasprave koju je izazvao prijedlog zastupnika Socijaldemokratske partije da se usvoji Rezolucija o osudi inicijative za federalizaciju države i entiteta.
U prvih devet mjeseci prošle godine federalni zastupnici su održali samo jednu redovnu i šest vanrednih sjednica, zamjenica predsjedavajućeg Zastupničkog doma osuđena je za prevaru, protiv četiri parlamentarca se vode sudski procesi. No, svi oni, radili ili ne radili, bili na slobodi ili u pritvoru, uredno primaju plaću. Samo njihova naknada za odvojeni život iznosi koliko i prosječna mjesečna plaća u BiH.
Srijeda, 22. mart
Danas je u Parlamentu Federacije BiH, na inicijativu oporbene Naše stranke, održana prva tematska sjednica o iseljavanju stanovništva. Federalni premijer Fadil Novalić se poziva na, inače posve nepouzdane podatke Agencije za statistiku, kaže da se iz Federacije BiH prošle godine iselilo tek nešto više od 6.000 ljudi, i da stanje nije tako dramatično kako se u javnosti predstavlja.
Ljudi danas odlaze da se u BiH više ne vrate
Katolička crkva, opet, ima podatke koje su svećenici prikupili izravno sa terena, da je BiH prošle godine napustilo 15.000 Hrvata katolika, dok se o stvarnom broju građana ostalih nacionalnosti i vjeroispovjesti može samo nagađati. Posljednjih mjeseci sve češće čujem da su moji poznanici, kolege, susjedi otišli iz Sarajeva, sve je više prijatelja koji ozbiljno razmišljaju da zauvijek napuste BiH, iako su neki od njih, mjereno barem prema bosanskim standardima, pristojno situirani.
Prisjećam se prvih poratnih godina, kolona ljudi koji ispred ambasada zapadnoeuropskih država u Sarajevu strpljivo čekaju da predaju zahtjeve za vizu. Bosanci i Hercegovci su tada u svijet odlazili kako bi obišli rođake i prijatelje od kojih ih je razdvojio rat. Danas ih napuštaju i odlaze da se u BiH više ne vrate.
Četvrtak, 23. mart
Jutros uz prvu kafu čitam poruku drage kolegice, upozorava me da na svoj zid na Facebooku stavim podsjetnik da je ovo tjedan prevencije raka dojke. Nisam baš aktivna na društvenim mrežama, ali sam objavu podijelila. Razmišljam kako su našu pažnju odvukli opskurni politički likovi, da novinari premalo pažnje posvećuju najvažnijim životnim pitanjima, a to je, dakako, briga za zdravlje svih nas.
U bh. medijima se rijetko može pročitati kvalitetna analiza stanja u kojem se zdravstvo nalazi, o brojnim problemima sa kojima se bolesnici suočavaju doznajemo tek iz pojedinačnih slučajeva, svi pričaju o kriminalu i korupciji u zavodima zdravstvenog osiguranja i kliničkim centrima, ali još nitko nije osuđen.
Petak, 24. mart
Spremam se žurno u redakciju, kasnije dogovaram susret i kafu sa prijateljicama, poslijepodne je rezervirano za dijete, da ugrabimo još malo sunca i topline, prije zahlađenja koje najavljuju metereolozi.
Još jednom čitam sedmodnevni Dnevnik, čini mi se kako sam isto mogla napisati i lani, a bojim se da bh. svakodnevnica neće biti bolja ni za godinu dana. Bit će, zapravo, još i gora jer nas naredne godine čekaju izbori.