U Crnoj Gori ugroženi su radnici, penzioneri, Romi, seksualne manjine..Na Mađunarodni dan ljudskih prava nevledine organizacije upozoravaju državu da mora da usvoji kvalitetnije zakone iz oblasti ljudskih prava
Većina Crnogoraca bili su u 2009. godine izloženi diskriminaciji ukoliko nijesu bogati ili zbog nečeg drugog imali povlašćen status u odnosu na druge građane, to je ocjena predstavnika nevladinih organizacija koje smo pitali ko su bili najdiskriminisaniji građani Crne Gore u ovoj godini. Lista najugroženijih je podugačka, kaže Tea Gorjanc Prelević iz Akcije za ljudska prava:
"Prema poslednjem istraživanju o homofobiji koji pokazuje visok stepen neprihvatanja seksualnih manjina u Crnoj Gori ta grupa posebno zaslužuje uvođenje mera zaštite od strane države, ali i mnoge druge kao što su to, na žalost, još uvek lica s posebnim potrebama, osobe sa invaliditetom, Romi i druge nacionalno etničke manjine, pa čak i žene, koji jesu brojčano u većini, ali po uticaju u manjini i zbog toga se mnogo očekuje od Novog zakona o zaštiti od diskriminacije."
Za Olgu Nikčević iz Udruženja za zaštitu potrošača nije bilo dileme, najugroženiji su radnici:
"Sada više nemaju prava na rad i u tome je veliki problem. Prosto, ljudi ne rade i to je jedna velika grupacija koja je ugrožena. Ovi ljudi koji ne mogu, nemaju, ostali su bez posla. Zamislite koliko ljudi ide i šeta. Evo, sada su baš prošli i šetaju. Oni su još više ugrožena kategorija nego što su penzioneri ili ovi koji imaju neka socijalna primanja."
U Crnoj Gori će vam pojedinci reći kako je ta priča o ugroženim socijalnim pravima čista demagogija koja nema mnogo veze sa slikom Crne Gore koja sve više grabi ka razvijenoj Evropi u kojoj na tu malu zemlju gledaju kao na svijetlu tačku.
NIJESU UGROŽENI SAMO BOGATI
U samoj Crnoj Gori većina će reći da je na ovaj ili onaj način diskriminisana. A ko nije ugrožen u Crnoj Gori pitali smo Olgu Nikčević:
"Samo oni koji zaista imaju velika primanja. Oni što primaju po deset, petnaest hiljada. To već znam preko sredstava informisanja da ima takvih, ti nijesu diskriminisani, ovi koji su bogati, a to je sigurno jedan mali procenat."
Priča o socijalnoj nepravdi i diskriminaciji nekako se godinama odnosila na izbjeglice i naročito Rome. Iako je država učinila pozitivne pomake u obrazovanju Roma neke stvari do danas su ostale iste, odnosno loše po tu populaciju. Istraživač kršenja ljudskih prava Aleksandar Zeković:
"Gotovo nema bilo kakvog napretka kada je riječ o zapošljavanju ove najugroženije socijalne grupe. Nema nekog evidentnog progresa i napretka pri zapošljavanju tih lica izvan sektora čistoće, izvan komunalnih djelatnosti koje po nekoj inerciji, a što je upravo posljednica diskriminacije, rezervisano isključivo za lica koja su romske ili egipćanske nacionalnost."
Najugroženiji stanovnici Crne Gore su seksualne manjine, smatraju u nevladinoj organizaciji Juventas. Danijel Kalezić objašnjava i zašto:
"Pripadnici LGBT populacije danas u Crnoj Gori danas ne mogu da žive onako kako bi trebalo da žive. Ne mogu da žive svoj život onako kako mogu ljudi u zapadnim zemljama gdje postoji adekvatna zakonska regulativa već su prisiljeni zbog svoje bezbijednosti, svoje egzistencije da žive onako kako većina u ovom društvu smatra da bi trebalo. Znači, da se kriju."
Sa zvaničnih adresa na međunarodni dan ljudskih prava izdata su samo saopštenja za javnost. Novopostavljeni ombudsman Šućko Baković i ministar za zaštitu ljudskih prava Ferhat Dinoša saopštili su da je nivo zaštite tih prava na zadovoljavajućem nivou.
Hit ili možda ironija godine o ljudskim pravima u 2009. mogla bi ipak da bude izjava ministra Ferhata Dinoše čiji je posao da štiti ljudska i manjinska prava, kako nije srećan ako u Crnoj Gori postoji ijedna homoseksualna osoba. Ta izjava uzburkala je strasti, pa su nevladine organizacije oštro kritikovale Dinošu nazivajući njegovu izjavu homofobnom i zahtijevajući od ministra da podnese ostavku. Dinoša ne da to nije učinio već je u nekoliko javnih istupa uporno ponavljao svoj stav protiv homoseksualaca.
"Prema poslednjem istraživanju o homofobiji koji pokazuje visok stepen neprihvatanja seksualnih manjina u Crnoj Gori ta grupa posebno zaslužuje uvođenje mera zaštite od strane države, ali i mnoge druge kao što su to, na žalost, još uvek lica s posebnim potrebama, osobe sa invaliditetom, Romi i druge nacionalno etničke manjine, pa čak i žene, koji jesu brojčano u većini, ali po uticaju u manjini i zbog toga se mnogo očekuje od Novog zakona o zaštiti od diskriminacije."
Za Olgu Nikčević iz Udruženja za zaštitu potrošača nije bilo dileme, najugroženiji su radnici:
"Sada više nemaju prava na rad i u tome je veliki problem. Prosto, ljudi ne rade i to je jedna velika grupacija koja je ugrožena. Ovi ljudi koji ne mogu, nemaju, ostali su bez posla. Zamislite koliko ljudi ide i šeta. Evo, sada su baš prošli i šetaju. Oni su još više ugrožena kategorija nego što su penzioneri ili ovi koji imaju neka socijalna primanja."
U Crnoj Gori će vam pojedinci reći kako je ta priča o ugroženim socijalnim pravima čista demagogija koja nema mnogo veze sa slikom Crne Gore koja sve više grabi ka razvijenoj Evropi u kojoj na tu malu zemlju gledaju kao na svijetlu tačku.
NIJESU UGROŽENI SAMO BOGATI
U samoj Crnoj Gori većina će reći da je na ovaj ili onaj način diskriminisana. A ko nije ugrožen u Crnoj Gori pitali smo Olgu Nikčević:
"Samo oni koji zaista imaju velika primanja. Oni što primaju po deset, petnaest hiljada. To već znam preko sredstava informisanja da ima takvih, ti nijesu diskriminisani, ovi koji su bogati, a to je sigurno jedan mali procenat."
Priča o socijalnoj nepravdi i diskriminaciji nekako se godinama odnosila na izbjeglice i naročito Rome. Iako je država učinila pozitivne pomake u obrazovanju Roma neke stvari do danas su ostale iste, odnosno loše po tu populaciju. Istraživač kršenja ljudskih prava Aleksandar Zeković:
"Gotovo nema bilo kakvog napretka kada je riječ o zapošljavanju ove najugroženije socijalne grupe. Nema nekog evidentnog progresa i napretka pri zapošljavanju tih lica izvan sektora čistoće, izvan komunalnih djelatnosti koje po nekoj inerciji, a što je upravo posljednica diskriminacije, rezervisano isključivo za lica koja su romske ili egipćanske nacionalnost."
Najugroženiji stanovnici Crne Gore su seksualne manjine, smatraju u nevladinoj organizaciji Juventas. Danijel Kalezić objašnjava i zašto:
"Pripadnici LGBT populacije danas u Crnoj Gori danas ne mogu da žive onako kako bi trebalo da žive. Ne mogu da žive svoj život onako kako mogu ljudi u zapadnim zemljama gdje postoji adekvatna zakonska regulativa već su prisiljeni zbog svoje bezbijednosti, svoje egzistencije da žive onako kako većina u ovom društvu smatra da bi trebalo. Znači, da se kriju."
Sa zvaničnih adresa na međunarodni dan ljudskih prava izdata su samo saopštenja za javnost. Novopostavljeni ombudsman Šućko Baković i ministar za zaštitu ljudskih prava Ferhat Dinoša saopštili su da je nivo zaštite tih prava na zadovoljavajućem nivou.
Hit ili možda ironija godine o ljudskim pravima u 2009. mogla bi ipak da bude izjava ministra Ferhata Dinoše čiji je posao da štiti ljudska i manjinska prava, kako nije srećan ako u Crnoj Gori postoji ijedna homoseksualna osoba. Ta izjava uzburkala je strasti, pa su nevladine organizacije oštro kritikovale Dinošu nazivajući njegovu izjavu homofobnom i zahtijevajući od ministra da podnese ostavku. Dinoša ne da to nije učinio već je u nekoliko javnih istupa uporno ponavljao svoj stav protiv homoseksualaca.