Uprkos ozbiljnim strahovanjima za ekonomsku stabilnost Crne Gore u narednom periodu koju iskazuje značajan dio domaće javnosti ali i relevantne medjunarodne adrese, premijer Milo Djukanović tvrdi da crnogorske javne finansije nijesu ugrožene, a da zemlju očekuje dinamičan ekonomski razvoj i rast životnog standarda. Medjutim, značajan dio javnosti osporava premijerove tvrdnje.
Predsjednik Vlade Crne Gore, Milo Djukanović kaže da će se crnogorska ekonomija, u narednom trogodišnjem periodu, razvijati po prosječnoj stopi rasta od 3,8 posto, i pritom se poziva i na Svjetsku banku koja ovogodišnji rast domaće ekonomije procjenjuje na 3,4 posto.
Dio, prema Djukanoviću kritički orijentisane javnosti je reagovao ocjenom da je premijer zaboravio da napomene da je Svjetska banka naglasila da je to "izvodljivo samo pod uslovom da se realizuju predvidjeni veliki razvojni projekti", za šta, navodno, postoje male šanse.
Nezavisni opozicioni poslanik, Mladen Bojanić kaže: „Djukanović to uvijek radi. Navikli smo da iz svih izvještaja izvlači samo dijelove koji njemu odgovaraju.“
Urednik ekonomske rubrike nedjeljenika Monitor, Zoran Radulović pojašnjava:
„Kad je Svjetska banka najavljivala da će se Crnoj Gori desiti efekat balona i prognozirala pad naše ekonomije, ovdašnji 'državni' ekonomisti su se izrugivali, a sada se uzimaju kao dokaz uspješne ekonomske politike, ali niko neće da se zapita – šta će taj rast, bio on 0,35, 3,5 ili 35 odsto donijeti gradjanima Crne Gore. Gradjani Crne Gore ne osjećaju boljitak o kome statistika govori.“
Premijer Milo Djukanović se, tokom intervjua državnom radiju, pozvao na Svjetsku banku i da bi se pohvalio ocjenom te finansijske institucije, da je Crna Gora izvršila najkvalitetniju finansijsku konsolidaciju u regionu.
„Da kažemo da to stoji, ali onda i da se zapitamo – šta to uopšte znači. Hajde da pogledamo srpsku, hrvatsku i bosansko-hercegovačku štampu. Tamo se samo licitira u vezi sa datumom kada će te zemlje proglasiti bankrot. Crna Gora možda u svemu tome prednjači, možda će u tu nevolju zapasti 30, 60 ili 90 dana kasnije od drugih, ali to apsolutno ne znači da su naše ekonomske reference, na bilo koji način gledano, kvalitetne“, kaže Radulović.
Osvrćući se na ocjene pojedinih analitičara, dijela opozicije, NVO sektora i medija da je Vladin ulazak u gradnju autoputa Bar – Boljare prevelik u odnosu na mogućnosti i veoma rizičan po javne finansije, premijer Milo Djukanović je tvrdnje da autoput Crnu Goru može odvesti u dužničko ropstvo, nazvao „čistim politikanstvom“.
„Čak da se i najnepovoljnije projekcije ostvare, naše uvjerenje je da to nipošto ne može dovesti u pitanje finansijsku i ukupnu ekonomsku stabilnost Crne Gore.“
Nezavisni opozicioni poslanik, Mladen Bojanić kaže da je odluka da se krene u gradnju autoputa bila politička, a ne ekonomska.
„Ono što uvijek zaborave, ili namjerno propuste da kažu je da će nam, samim tim što smo se zadužili za tu milijardu preko već postojećih zaduženja, biti veoma ograničen pristup sredstvima za finansiranje bilo kakvih projekata, a evo, čini se da ćemo morati, kako znamo i umijemo, da idemo u izgradnju drugog bloka Termoelektrane Pljevlja.“
„Vještačka je dilema da li je zaduživanje za razvoj potrebno ili ne. Unapredjenje životnog standarda gradjana je slovo A u abecedi odgovorne državne politike, a ključni problem je borba sa vremenom“, kaže premijer Milo Djukanović koji je četvrt vijeka na vlasti u državi u kojoj je životni standard ogromne većine gradjana veoma nizak.
„Ja sam saglasan sa njegovom izjavom, medjutim, daleko od toga da premijer Djukanović radi ono što govori. Tačno je da je prvo slovo te abecede ili azbuke povećanje životnog standarda, ali rezultati ove Vlade su upravo suprotni. Posmatrajući prethodnih pet, deset, petnaest... godina, uočava se gotovo konstantan pad životnog standarda. Ogromni problemi se gomilaju, a po riječima Vlade, nama cvjetaju ruže“, kaže Mladen Bojanić.
Zoran Radulović iz lista Monitor zaključuje: „Svaki Djukanovićev ekonomski zahvat u zoni legalne ekonomije je bio neuspješan. Od Prve banke, preko masovne vaučerske privatizacije i kupovine nekretnina po naduvanim cijenama, do zaduživanja države u dolarima u trenutku kada američka valuta ima najnižu vrijednost u odnosu na euro... Ima indicija da se Djukanović mnogo bolje snalazi u nekim drugim poslovima, ali to je za neku drugu priču.“