Nijesu oni toliko loše poslovali zbog toga što Crnogorci navodno ne vole drugačiju kuhinju nego zato što su cijene koje su oni imali bile previsoke za naš standard, kaže Ivan iz Podgorice na pitanje zašto restorani inostrane kuhinje ne opstaju dugo u Crnoj Gori.
“Večeru ili ručak na tim mjestima prosječni građanin sebi ne može da priušti”, zakjučuje Ivan.
U protekle tri godine u Podgorici su otvorena dva restorana libanske kuhinje, suši restoran u dijelu grada preko reke Morače u čijoj blizini je radio i turski restoran. U glavnom gradu Crne Gore bio je otvoren i grčki restoran.
Svi su u međuvremenu prestali sa radom.
Pročitajte i ovo: 'Nobu'-sudar japanske i crnogorske kuhinje na Sv. StefanuPoznati ugostitelj iz Budve, Krsto Niklanović, ima svoju teoriju zašto su ti restorani nestali sa lokalne ugostiteljske mape:
“Mi smo u Crnoj Gori imali prvo najezdu sa ruskog tržišta, sada imamo najezdu sa turskog tržišta i svi ti ljudi razmišljaju na način da će otvoriti nešto poput restorana sa kebabom ili sa nekim ruskim specijalitetom, ali to nije isplativo jer domaći gosti, kojih je ipak najviše preko cijele godine, će jednom ili dva puta u mjesec iz radoznalosti poći u taj restoran. To što će oni dva puta u 30 dana doći ugostitelju ne obezbjeđuje opstanak”, navodi Niklanović i dodaje da je logika većine domaćih gostiju da će neki strani specijalitet probati kada otputuje u tu državu:
“Ja gledam sebe i ako bih pošao neđe u inostranstvo, ja tamo ne bih tražio ćevape ili lešo ribu nego, naravno, nešto što se služi na tom području.”
Popularna kineska brza hrana
I dok su jedan za drugim restorani internacionalne kuhinje u Podgorici polako nestajali, restoran kineske brze hrane koji se nalazi preko puta Crnogorskog narodnog pozorišta, u protekle dvije godine postao je vrlo popularno mjesto gdje dolaze i stranci i “lokalci”.
Vlasnici Petar Vrbica i njegova supruga Sandra Radević Vrbica su evidentno pronašli formulu uspjeha koja se, kako za Radio Slobodna Evropa (RSE) naglašava Petar, ogleda u tome što su kinesku hranu prilagodili ukusu domaćeg gosta:
“Imamo vrhunskog kuvara iz Kine koji je prošao kurs od pola godine da bi naučio da priprema kineska jela prilagođena evropskom tržištu. Ovo što sada pojedete kod nas sprema se po istoj recepturi kao na primjer u Minhenu ili Beču.”
Osim standardne mesne ponude na meniju je i pačetina, a omiljeno jelo njihovih gostiju je patlidžan na kineski način.
Na pitanje zbog čega je to jelo tako posebno, Petar nam u maniru iskusnog ugostitelja odgovara da je recept tajna koju ljubomorno čuvaju.
Indijsku hranu podjednako vole i stranci i lokalci
Kada je nedavno stigao u Crnu Goru, Ravin Šarma je prvobitno planirao da otvori indijski restoran upravo u Budvi ali se predomislio zbog činjenice da turistička sezona traje najviše šest mjeseci i procjene da to ne bi bilo dobro za posao jer bi trošak bio preveliki, budući da je kuvare i osoblje morao da dovede iz Indije u Crnu Goru.
Odlučio se za Podgoricu i za sada je, kako kaže zadovoljan.
Ravin za RSE navodi da su u početku u njegov restoran više dolazili stranci nego domaći gosti, ali se taj odnos u međuvremenu značajno promijenio:
“U prvih 20 do 30 dana od otvaranja imali smo odnos 75 posto stranaca prema 25 posto domaćih gostiju. Inostrani gosti su uglavnom ljudi iz ambasada, strani turisti i poslovni ljudi. Ali taj odnos se u posljednje vrijeme baš promijenio i sada imamo gotovo pola stranih, pola domaćih gostiju“, primjećuje Ravin.
A koliko su domaći gosti raspoloženi da probaju indijsku hranu koja je poznata po ljutim začinima, mesu ali i vegeterijanskim kombinacijama:
“U početku sam mogao da primijetim tu rezervu kod domaćih gostiju i ustezanje da probaju neke specijalitete sa našeg menija. Međutim, ja mislim da su Crnogorci dovoljno avanturisti kada je hrana u pitanju. Kod nas im se posebno dopadaju mesne kombinacije, piletina, jagnjetina i slično. Nijesam primijetio da nešto posebno vole vegeterijansku hranu”, ističe Ravin Šarma.
A Ivan iz Podgorice koga je ekipa RSE pitala koje mu je omiljeno jelo, odgovara: “Kačamak, pa sve ostalo”.
A koliko je spreman da proba neke nove ukuse?
“Ja sam uvijek za domaće i provjereno, ali bih probao i nešto drugačije. Možda suši. Nijesam nešto pretjerano spreman da eksperimentišem sa ukusima, ali bih suši, vala, probao”, kaže Ivan.