Antidepresivi, anksiolitici, sedativi... kako god ih zvali, lijekovi su zbog kojih sve više građana Crne Gore odlazi u apoteke. Iako se mogu uzeti isključivo na recept, to nije umanjilo njihovu potrošnju i upravo u njima sve više nas vidi instant rješenje za svoje probleme.
U Agenciji za lijekove, kako nam je rekla Lidija Čizmović, trenutno obrađuju podatke za prošlu godinu. Prema podacima iz 2009. godine, iz te grupacije medikamenata najčešće se konzumiraju anksiolitici.
"Anksioliticu su na trećem mjestu od ukupno 164 grupe lijekova. Na antidepresive otpada 0,9 posto i oni su na 20 mjestu, a na 30 mjestu su antipsihotici", kazala je Čizmovićeva.
Zašto najčešće posegnemo za pilulom kako bi lakše podnijeli stvarnost, upitali smo psihološkinju Marušku Drašković.
"Danas ljudi žive sa osjećanjem da sve lako treba da se dobije. Većina mladih želi dobru zaradu, bez mnogo truda i posla. Nekada je i postojala poslovica 'Ništa ne radim i super mi je posao'. Tako je nekako i u psihičkoj i emotivnoj sferi. Želimo se što prije riješiti nekih teškoća, muke ili bola koji čovjek nosi sa sobom, a najbrži način je tableta. Ljudi, u svakom slučaju, žele da se što prije oslobode neke napetosti i bola, a ne shvataju da je važno pričati o nekim osjećanjima, i da je strašno teško da sebi dozvolimo da prihvatimo neka osjećanja", pojasnila je Draškovićeva.
Uzroci ostaju
Sve manje tolerancije a sve više agresivnosti i otuđenosti od sebe i od drugih, psiholozi, sociolozi, psihijatri objašnjavaju prije svega egzistencijalnim problemima, sve lošijom materijalnom situacijom, nagomilanim stresom, nesigurnom budućnosti. Sve to vodi rastu tabletomanije i ovisnosti od sredstava za smirenje.
Iskustvo psihijatra Borislava Mitrića pokazuje kako je u posljednje vrijeme udvostručena upotreba anksiolitika i antidepresiva.
"Kao razlog navodimo to da je sve više opsesivnih bolesnika, odnosno, ljudi koji preživljavaju ranije traumatske doživljaje ili imaju strah od budućnosti. Ljudi teško prihvataju sve ovo, od raspada bivše države, te još uvijek se nijesu dovoljno snašli. Ako ima bilo kakav čak i mali problem, čovjek pribjegne uzimanju terapije, pokušavajući tako da ga se riješi. I tada su na prvom mjestu ti lijekovi za smirenje", ističe Mitrić.
Da li je izlaz iz problema u kojima se nalazimo njihovo zaobilaženje upotrebom lijekova, ili da im pogledamo u oči i spas potražimo u nama samima?
Psihološkinja Maruška Drašković savjetuje da ne posežemo olako za pilulama, jer njima eliminišemo simptome, dok uzroci ostaju.
"Neuzimanje lijekova je za mene korištenje sopstvenih snaga, jer čovjek u sebi nosi snagu odluke kod prevazilaženja raznih teškoća. Međutim, kada su nagomilane neke teškoće, bol ili neke neisplakane suze i ako je to nagomilano, onda čovjek nema vremena da razmišlja o tome i da se bavi sobom, te pribjegava tabletama. Tabletama zapravo oduzimamo sebi tu sposobnost koja nam je data životom, sposobnost da razlučujemo, razmišljamo, donosimo odluke, da rješavamo stvari, i to je prosto kvalitet i smisao čovjeka", zaključuje Draškovićeva.
U Agenciji za lijekove, kako nam je rekla Lidija Čizmović, trenutno obrađuju podatke za prošlu godinu. Prema podacima iz 2009. godine, iz te grupacije medikamenata najčešće se konzumiraju anksiolitici.
"Anksioliticu su na trećem mjestu od ukupno 164 grupe lijekova. Na antidepresive otpada 0,9 posto i oni su na 20 mjestu, a na 30 mjestu su antipsihotici", kazala je Čizmovićeva.
Zašto najčešće posegnemo za pilulom kako bi lakše podnijeli stvarnost, upitali smo psihološkinju Marušku Drašković.
'Želimo se što prije riješiti nekih teškoća, muke ili bola koji čovjek nosi sa sobom, a najbrži način je tableta', kaže psihološkinja Maruška Drašković.
"Danas ljudi žive sa osjećanjem da sve lako treba da se dobije. Većina mladih želi dobru zaradu, bez mnogo truda i posla. Nekada je i postojala poslovica 'Ništa ne radim i super mi je posao'. Tako je nekako i u psihičkoj i emotivnoj sferi. Želimo se što prije riješiti nekih teškoća, muke ili bola koji čovjek nosi sa sobom, a najbrži način je tableta. Ljudi, u svakom slučaju, žele da se što prije oslobode neke napetosti i bola, a ne shvataju da je važno pričati o nekim osjećanjima, i da je strašno teško da sebi dozvolimo da prihvatimo neka osjećanja", pojasnila je Draškovićeva.
Uzroci ostaju
Sve manje tolerancije a sve više agresivnosti i otuđenosti od sebe i od drugih, psiholozi, sociolozi, psihijatri objašnjavaju prije svega egzistencijalnim problemima, sve lošijom materijalnom situacijom, nagomilanim stresom, nesigurnom budućnosti. Sve to vodi rastu tabletomanije i ovisnosti od sredstava za smirenje.
Iskustvo psihijatra Borislava Mitrića pokazuje kako je u posljednje vrijeme udvostručena upotreba anksiolitika i antidepresiva.
Tabletama zapravo oduzimamo sebi sposobnost da razlučujemo, razmišljamo, donosimo odluke..
"Kao razlog navodimo to da je sve više opsesivnih bolesnika, odnosno, ljudi koji preživljavaju ranije traumatske doživljaje ili imaju strah od budućnosti. Ljudi teško prihvataju sve ovo, od raspada bivše države, te još uvijek se nijesu dovoljno snašli. Ako ima bilo kakav čak i mali problem, čovjek pribjegne uzimanju terapije, pokušavajući tako da ga se riješi. I tada su na prvom mjestu ti lijekovi za smirenje", ističe Mitrić.
Da li je izlaz iz problema u kojima se nalazimo njihovo zaobilaženje upotrebom lijekova, ili da im pogledamo u oči i spas potražimo u nama samima?
Psihološkinja Maruška Drašković savjetuje da ne posežemo olako za pilulama, jer njima eliminišemo simptome, dok uzroci ostaju.
"Neuzimanje lijekova je za mene korištenje sopstvenih snaga, jer čovjek u sebi nosi snagu odluke kod prevazilaženja raznih teškoća. Međutim, kada su nagomilane neke teškoće, bol ili neke neisplakane suze i ako je to nagomilano, onda čovjek nema vremena da razmišlja o tome i da se bavi sobom, te pribjegava tabletama. Tabletama zapravo oduzimamo sebi tu sposobnost koja nam je data životom, sposobnost da razlučujemo, razmišljamo, donosimo odluke, da rješavamo stvari, i to je prosto kvalitet i smisao čovjeka", zaključuje Draškovićeva.