Predstavnici pojedinih parlamentarnih partija smatraju kako se u radu crnogorske Skupštine krše Ustavom zagarantovana prava na ravnopravnost jezika i pisma.
Tako poslanik Demokratskog saveza Albanaca Mehmed Bardhi traži da se u okviru skupštinske službe otvori kancelarija za prevođenje na albanski i sa albanskog, pošto bi, kako ističe, baš zakonodavni dom morao biti primjer poštovanja jezičkih prava.
"Na žalost, Ustav je ostavio neke praznine i nedoumice jer je naveo da je u Crnoj Gori službeni jezik crnogorski a u službenoj upotrebi je, između ostalih, i albanski jezik. Ja to kao jezičar nikada nijesam znao šta je službeni jezik a šta jezik u službenoj upotrebi. Jer i službeni jezik je jezik u službenoj upotrebi kao što su službeni jezici jezici u službenoj upotrebi. Ali bilo kako bilo, pošto je Skupština jedne države najviši organ – zakonodavac tu bi bar trebalo da se počne sa poštovanjem", kaže Bardhi.
No, razlog za protest nalaze i u Novoj srpskoj demokratiji, čiji poslanik Budimir Aleksić naglašava kako se u skupštini flagrantno krši zagarantovana ravnopravnost ćiriličnog i latiničnog pisma i žali se kako ne razumije materijale koje iz kabineta predsjednika parlamenta stižu na crnogorskom, sa upotrebom dva nova slova ś i ź.
Sa tim je saglasan njegov partijski kolega Novica Stanić.
"Mislim da bi se nešto pod hitno mora učiniti. Valjda Skupština, odnosno zakonodavni organ, svojim primjerom mora da pokaže da poštuje zakone koje je usvojio", kaže Stanić.
Suludo trošenje novca
Poslanik Socijaldemokratske partije, manje članice vladajuće koalicije, Raško Konjević, ima potpuno razumijevanja za zahtjeve Albanaca, ali ne i za zahtjeve poslanika čiji je maternji srpski.
Na primjedbe kako bi prevođenje jezika sa istom lingvističkom osnovom moglo da znači iracionalno, dodatno trošenje novca o trošku poreskih obveznika, Novica Stanić primjećuje:
"Mnogo se novca u ovoj državi troši suludo pa i na jezicima. Svi ti jezici nastali su od srpskog jezika i ako bi smo htjeli da poštujemo struku i nauku tamo bi postojala samo dva jezika a to su srpski i albanski. No, to je posebna priča. Dakle, ako je neko htio da ima više jezika i ako je to stavio u zakon onda to treba i da ispoštuje."
Slične probleme ,kada je riječ o praktičnoj primjeni ustavom zagarantovane multijezičnosti, nalazimo u susjedstvu. U Bosni i Hercegovini, gdje su u ravnopravnoj upotrebi bošnjački, srpski i hrvatski, tone dokumenata prevode se sa jednog na drugi jezik. To za Radio Slobodna Evropa komentariše Vehid Šehić iz Foruma građana Tuzle:
"Na žalost, imamo sličnu situaciju gdje se uporno pokušava dokazati da govorimo različitim jezicima i u cilju neke lažne zaštite nacionalnih interesa dolazimo u apsurdnu situaciju da se svi dokumenti u BiH moraju moraju pisati na BHS jezicima, kako ih skraćeno zovu, što što sigurno pretstavlja veliki materijalni izdatak."
Na pitanje koliko sve to košta i zašto su građani spremni da o svom trošku finansiraju nečije političke interese i hirove, Šehić odgovara:
"To su ogromna sredstva jer svaki zakon i službeni list moraju biti u tri jezičke varijante. Ako nešto košta milion maraka radi zaštite nacionalnih interesa to će koštati tri miliona. Normalno da to ide preko leđa građana BiH, međutim mi živimo u iracionalnom vremenu pa su izgleda građani spremni da i to trpe kao svoj trošak ne vodeći računa da sigurno u dogledno vrijeme ćemo doći u vrlo tešku ekonomsku situaciju."
Tako poslanik Demokratskog saveza Albanaca Mehmed Bardhi traži da se u okviru skupštinske službe otvori kancelarija za prevođenje na albanski i sa albanskog, pošto bi, kako ističe, baš zakonodavni dom morao biti primjer poštovanja jezičkih prava.
"Na žalost, Ustav je ostavio neke praznine i nedoumice jer je naveo da je u Crnoj Gori službeni jezik crnogorski a u službenoj upotrebi je, između ostalih, i albanski jezik. Ja to kao jezičar nikada nijesam znao šta je službeni jezik a šta jezik u službenoj upotrebi. Jer i službeni jezik je jezik u službenoj upotrebi kao što su službeni jezici jezici u službenoj upotrebi. Ali bilo kako bilo, pošto je Skupština jedne države najviši organ – zakonodavac tu bi bar trebalo da se počne sa poštovanjem", kaže Bardhi.
Budimir Aleksić žali se kako ne razumije materijale koje iz kabineta predsjednika parlamenta stižu sa upotrebom slova ś i ź.
No, razlog za protest nalaze i u Novoj srpskoj demokratiji, čiji poslanik Budimir Aleksić naglašava kako se u skupštini flagrantno krši zagarantovana ravnopravnost ćiriličnog i latiničnog pisma i žali se kako ne razumije materijale koje iz kabineta predsjednika parlamenta stižu na crnogorskom, sa upotrebom dva nova slova ś i ź.
Sa tim je saglasan njegov partijski kolega Novica Stanić.
"Mislim da bi se nešto pod hitno mora učiniti. Valjda Skupština, odnosno zakonodavni organ, svojim primjerom mora da pokaže da poštuje zakone koje je usvojio", kaže Stanić.
Suludo trošenje novca
Poslanik Socijaldemokratske partije, manje članice vladajuće koalicije, Raško Konjević, ima potpuno razumijevanja za zahtjeve Albanaca, ali ne i za zahtjeve poslanika čiji je maternji srpski.
Raško Konjević
"To toliko insistiranje na jezičkim, identitetskim stvarima je nešto što jasno pokazuje da kolege iz NOVE prosto ne razumiju da smo neke stvari prosto zatvorili i da treba da se okrenemo drugim stvarima, poštujući ono što jeste većinska volja građana Crne Gore, a uvažavajući svakako sve njene specifičnosti i sve njene potrebe da tu raznolikost koristimo kao prednost a ne kao nedostatak na putu evropskih integracija, što nam je valjda svima zajednički cilj", navodi Konjević.Na primjedbe kako bi prevođenje jezika sa istom lingvističkom osnovom moglo da znači iracionalno, dodatno trošenje novca o trošku poreskih obveznika, Novica Stanić primjećuje:
"Mnogo se novca u ovoj državi troši suludo pa i na jezicima. Svi ti jezici nastali su od srpskog jezika i ako bi smo htjeli da poštujemo struku i nauku tamo bi postojala samo dva jezika a to su srpski i albanski. No, to je posebna priča. Dakle, ako je neko htio da ima više jezika i ako je to stavio u zakon onda to treba i da ispoštuje."
I u BiH se uporno pokušava dokazati da se govori različitim jezicima u cilju lažne zaštite nacionalnih interesa, kaže Vehid Šehić.
Slične probleme ,kada je riječ o praktičnoj primjeni ustavom zagarantovane multijezičnosti, nalazimo u susjedstvu. U Bosni i Hercegovini, gdje su u ravnopravnoj upotrebi bošnjački, srpski i hrvatski, tone dokumenata prevode se sa jednog na drugi jezik. To za Radio Slobodna Evropa komentariše Vehid Šehić iz Foruma građana Tuzle:
"Na žalost, imamo sličnu situaciju gdje se uporno pokušava dokazati da govorimo različitim jezicima i u cilju neke lažne zaštite nacionalnih interesa dolazimo u apsurdnu situaciju da se svi dokumenti u BiH moraju moraju pisati na BHS jezicima, kako ih skraćeno zovu, što što sigurno pretstavlja veliki materijalni izdatak."
Na pitanje koliko sve to košta i zašto su građani spremni da o svom trošku finansiraju nečije političke interese i hirove, Šehić odgovara:
"To su ogromna sredstva jer svaki zakon i službeni list moraju biti u tri jezičke varijante. Ako nešto košta milion maraka radi zaštite nacionalnih interesa to će koštati tri miliona. Normalno da to ide preko leđa građana BiH, međutim mi živimo u iracionalnom vremenu pa su izgleda građani spremni da i to trpe kao svoj trošak ne vodeći računa da sigurno u dogledno vrijeme ćemo doći u vrlo tešku ekonomsku situaciju."