O zapošljavanju po partijskoj liniji, ali i po familjarno-rođačko-kumovskim vezama u Crnoj Gori odavno se govori kao o pravilu, a ne kao o izuzetku.
Anegdotski se prepričava kako se u mnogim državnim firmama zaposleni lagodno mogu pozdravljati sa „rođače ili partijski druže“.
Tako je list Dan na naslovnoj strani objavio kako je direktor Aerodroma Milovan Đuričković u tom javnom preduzeću u kome su plate među najvećima u Crnoj Gori navodno zbrinuo svoju užu i širu familiju i bliže srodnike svojih partijskih kolega .
Potvrdu ili demantij te informacije od Đuričkovića nijesmo mogli da dobijemo, jer se, kako nam je rekla njegova sekretarica, nalazio na sastanku borda direktora.
Boris Raonić iz NVO “Inicijativa mladih za ljudska prava“ upozorava u izjavi za Radio Slobodna Evropa kako je nevjerovatno u kojim sve oblastima nepotizam u Crnoj Gori postoji.
U prilog raširenosti zapošljavanja po porodičnoj pripadnosti mediji su nedavno brujali i o prilikama u Beranama čiji je gradonačelnik Vuka Golubović, kako su tvrdili, u opštinskim firmama uposlio suprugu, brata, snahu, pašenoga.
To je ražestilo Golubovića, koji je zaprijetio tužbom, navodeći kako je tužilac provjeravao konkurse i utvrdio da su svi birani legalno, po konkursu, i da u tome nije bilo ničeg nezakonitog.
Nema političke volje
Analizirajući uzroke i posljedice ispletene mreže nepotizma u Crnoj Gori, profesor socilogije Srđan Vukadinović primjećuje:
"Nepotizam je u ovom slučaju sigurno nus produkt onog poremećenog sistema vrijednosti koji dolazi sa globalističko tranzicionim zahtjevima i u kome u taj vakuum umjesto stručnosti, profesionalnosti, obrazovanja, svega
onoga što bi trebalo da budu uslovi njegovog napredovanja u hijerarhiji, upravo ulazi nešto što je nepotizam koji razara strukturu profesionalizma, stručnosti, obrazovanja. Kako se onda danas mladi ljudi mogu odnositi koji su briljantno završili fakultete, sa visokim ocjenama diplomirali, kada vide da nepotizam uzima toliko maha i da je prisutan u gotovo svim strukturama."
Šta je izlaz iz kruga nepotizma i kako se protiv te pojave najefikasnije boriti pitali smo naše sagovornike. Za Borisa Raonića način borbe je veoma jednostavan:
"Prvestveno, izmjenom regulative, strožijim kaznama za pojedince koji su skloni ovakvim pojavama. Takođe je veoma važna uloga javnog mnjenja za koje se nadam da će u kontinuitetu jačati i biti svjesnije ovakvih pojava i sprječavati ih. Takođe, nadam se da će pojedinci skloni nepotizmu biti izopšteni iz društva i javnosti."
Sociolog Srđan Vukadinović, pak, smatra da se u Crnoj Gori nepotizam teško može suzbiti, jer za to, prije svega, ne postoji politička volja.
"Jer nepotizam prvenstveno potiče od političkih elita, one su dominatni nosioci nepotizma i ne moraju političke elite te mreže nepotizma da razvijaju samo u svojim strukturama već i u nekim strukturama koje prate tu politiku. Znači, ne mora neki ministar dovoditi u ministarstvo svoje srodnike. On će to veoma lako ostvariti u nekim drugim strukturama koje su na prvi mah i na prvi pogled jako daleko od djelatnosti kojim se bavi recimo to ministarstvo. Dakle, ne postoji politička volja da se suzbije jedan takav fenomen jer taj fenomen razara i obrazovnu i stručnu i profesionalnu strukturu društva", zaključuje Vukadinović.
Anegdotski se prepričava kako se u mnogim državnim firmama zaposleni lagodno mogu pozdravljati sa „rođače ili partijski druže“.
Tako je list Dan na naslovnoj strani objavio kako je direktor Aerodroma Milovan Đuričković u tom javnom preduzeću u kome su plate među najvećima u Crnoj Gori navodno zbrinuo svoju užu i širu familiju i bliže srodnike svojih partijskih kolega .
Potvrdu ili demantij te informacije od Đuričkovića nijesmo mogli da dobijemo, jer se, kako nam je rekla njegova sekretarica, nalazio na sastanku borda direktora.
Boris Raonić iz NVO “Inicijativa mladih za ljudska prava“ upozorava u izjavi za Radio Slobodna Evropa kako je nevjerovatno u kojim sve oblastima nepotizam u Crnoj Gori postoji.
Boris Raonić
"Od prvenstveno sudstva, gdje je možda i najveći, pa redom do brojnih ministarstava. U tim službama se čak i prijatelji i kumovi zapošljavaju i to je naprosto pojava koja je postala previše zabrinjavajuća koja se donekle može razumjeti malim brojem stanovnika, odnosno brojnim vezama koje postoje između stanovništva. U svakom slučaju to je ozbiljna pojava i moramo ozbiljno time da se pozabavimo", naglašava Raonić.U prilog raširenosti zapošljavanja po porodičnoj pripadnosti mediji su nedavno brujali i o prilikama u Beranama čiji je gradonačelnik Vuka Golubović, kako su tvrdili, u opštinskim firmama uposlio suprugu, brata, snahu, pašenoga.
To je ražestilo Golubovića, koji je zaprijetio tužbom, navodeći kako je tužilac provjeravao konkurse i utvrdio da su svi birani legalno, po konkursu, i da u tome nije bilo ničeg nezakonitog.
Nema političke volje
Analizirajući uzroke i posljedice ispletene mreže nepotizma u Crnoj Gori, profesor socilogije Srđan Vukadinović primjećuje:
"Nepotizam je u ovom slučaju sigurno nus produkt onog poremećenog sistema vrijednosti koji dolazi sa globalističko tranzicionim zahtjevima i u kome u taj vakuum umjesto stručnosti, profesionalnosti, obrazovanja, svega
Političke elite su dominatni nosioci nepotizma, upozorava profesor Srđan Vukadinović.
Šta je izlaz iz kruga nepotizma i kako se protiv te pojave najefikasnije boriti pitali smo naše sagovornike. Za Borisa Raonića način borbe je veoma jednostavan:
"Prvestveno, izmjenom regulative, strožijim kaznama za pojedince koji su skloni ovakvim pojavama. Takođe je veoma važna uloga javnog mnjenja za koje se nadam da će u kontinuitetu jačati i biti svjesnije ovakvih pojava i sprječavati ih. Takođe, nadam se da će pojedinci skloni nepotizmu biti izopšteni iz društva i javnosti."
Sociolog Srđan Vukadinović, pak, smatra da se u Crnoj Gori nepotizam teško može suzbiti, jer za to, prije svega, ne postoji politička volja.
"Jer nepotizam prvenstveno potiče od političkih elita, one su dominatni nosioci nepotizma i ne moraju političke elite te mreže nepotizma da razvijaju samo u svojim strukturama već i u nekim strukturama koje prate tu politiku. Znači, ne mora neki ministar dovoditi u ministarstvo svoje srodnike. On će to veoma lako ostvariti u nekim drugim strukturama koje su na prvi mah i na prvi pogled jako daleko od djelatnosti kojim se bavi recimo to ministarstvo. Dakle, ne postoji politička volja da se suzbije jedan takav fenomen jer taj fenomen razara i obrazovnu i stručnu i profesionalnu strukturu društva", zaključuje Vukadinović.