Pošto je zaštita vazdušnog prostora jedan je od prioriteta svake zemlje, Crna Gora, čije vojno vazduhoplovstvo nema adekvatnu tehniku i dovoljno kapaciteta za kontrolu crnogorskog neba, odlučila se za integraciju u kolektivni sistem bezbjednosti.
Članstvom u NATO, u junu ove godine, Crnoj Gori je otvorena mogućnost da, ovo važno pitanje nacionalne bezbjednosti, rešava kroz model „Air policing“. U toku je proces „potpisivanja sporazuma Crne Gore sa NATO, Grčkom i Italijom koje će u narednom periodu čuvati nebo iznad Crne Gore“, saopštio je nedavno ministar odbrane Predrag Bošković.
„Grčka i Italija će raditi air policing za Crnu Goru, kao što su od 2009. godine to radile za Albaniju, kada je ušla u Alijansu. To je ono što je i mnogo jeftinje za nas jer nas to apsolutno ništa ne košta“, kazao je za TVCG ministar vojni Predrag Bošković i dodao da je to „apsolutno najbolja varijanta u zaštiti našeg neba“.
Ali tako ne misle u opozicionom Demokratskom frontu (DF), pa funkcioner tog političkog saveza Strahinja Bulajić u izjavi za „Novosti“ ocijenjuje da je to „čin kojim je Crnu Goru aneksirao NATO":
„To je urađeno uz saglasnost aktuelne vlasti, a mimo volje većine naroda. Ova zemlja ostala je bez funkcionalne suverenosti. Prosječan građanin to vidi i osjeća u segmentu Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore“.
S druge strane, geopolitički analitičar i general u penziji Blagoje Grahovac, za Radio Slobodna Evropa kazao je da je ovakva odluka Ministarstva odbrane, ministra Predraga Boškoviča i države Crne Gore „jedino logično rješenje“ za Crnu Goru.
„Da Crna Gora pet godina odvaja čitav godišnji budžet za sistem odbrane vazdušnog prostora ne bi ga mogla odbraniti, to je prvi razlog. Drugi je što Crna Gora nema širinu i dužinu vazdušnog prostora da bi se mogao zadejstvovat pouzdan sistem protivvazdušne odbrane. I treći, i da ima prostor i da ima sredstva da bi se obezbijedila sigurna zaštita vazdušnog prostora potrebno je ogromno vrijeme“, kaže Grahovac.
Samostalno rješavanje ovog pitanja i za mnogo veće države od Crne Gore je izuzetno skupo i neracionalno, pa je „potpuno normalno i uobičajno što se Crna Gora odlučila za ovaj model“ zaštite vazdušnog prostora, kazao je za RSE izvršni direktor Alfa centra Aleksandar Dedović.
„To je potpuno normalno da zemlja članica NATO koja, kao u našem primjeru, ne raspolaže sa adekvatnom vazdušnom odbranom i zrakoplovima vojne namjene, da joj druge zemlje članice ispomažu na taj način što će kontrolisati ili braniti, štititi nebo iznad Crne Gore. To su u ovom slučaju Italija i Grčka“, kazao je Dedović i objasnio da će Crna Gora, kao punopravna članica NATO, imati i zadatke i obaveze da u svojim mogućnostima pomogne ostalim članicama NATO.
Od država regiona koje su članice NATO za razliku od Crne Gore, Hrvatska sama obezbjeđuje svoj vazdušni prostor dok je Slovenija ulaskom u NATO potpisala Tehnički sporazum sa vazduhoplovnom komandom Alijanse i njeno nebo su čuvali italijanski avioni, a od 2014. su preuzeli Mađari. Nebo iznad Albanije od 2009. godine čuvaju takođe, Italija i Grčka.
Podsjetimo, Vojska Crne Gore (VCG) raspolaže prilično skromnim vazdušnim naoružanjem a iz Ministarstva odbrane je najavljena nabavka helikoptera. Prema ranijem izvještaju relevantnih organizacija (The Military Balance), koje daju globalnu ocjenu i analizu vojnih kapaciteta države, Crna Gora raspolaže sa 16 helikoptera.
Skupština Crne Gore je nedavno usvojila niz sporazuma koji proizilaze iz članstva države u NATO, a ministar vojni Predrag Bošković je precizirao da su godšinje obaveze Crne Gore po osnovu članstva u NATO 475.000 eura i ocijenio da je ovakav način zaštite vazdušnog prostora “jeftiniji sistem” za državu.
Pored ekonomske računice, general u penziji Blagoje Grahovac smatra de je ovakav sistem zaštite neba Crne Gore važan i iz još jednog razloga:
„Da zaključim, ovo je jedno jedino logično rešenje za Crnu Goru i koštaće najmanje Crnu Goru. A daće rezultat prvenstveno iz razloga što će se uspostaviti visoke mjere povjerenja između saveznika“.