Zbog političke krize u februaru je oborena prva Vlada formirana nakon smjene trodecenijske vlasti partije predsjednika Mila Đukanovića, avgusta 2020.
Druga, manjinska vlada Dritana Abazovića, izabrana da ubrza eurointegracije, "pala" je nakon tri mjeseca zbog usvajanja Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom.
Crna Gora je pred izborom treće vlade, za šta se zalažu snage oko proruskog Demokratskog fronta, ili pred vanrednim izborima, što je opcija prozapadnih partija oko predsjednika Đukanovića.
Politička borba ove dvije grupacije dovela je zemlju u novi krug institucionalne krize, a evropske integracije su gotovo zaustavljene.
U aktuelnoj krizi Crna Gora je od 19. avgusta, kada je Vladi premijera Dritana Abazovića izglasano nepovjerenje.
Tanka većina od 41 poslanika (od ukupno 81), predvođena proruskim Demokratskim frontom, Demokratama i pokretom URA, zatražila je 19. septembra da se izabere nova Vlada sa mandatarom Miodragom Lekićem.
Predsjednik Đukanović je iz formalnih razloga, zbog neblagovremenog dostavljanja 41 potpisa podrške, odbio je da Lekiću da mandat za sastav Vlade.
Podržan svojom Demokratskom partijom socijalista, blokom opozicionih i manjinskih partija, Đukanović predlaže raspuštanje Skupštine i raspisivanje izbora.
22. septembra, parlamentarna većina u proceduru stavlja prijedlog za razrješenje Đukanovića, odnosno inicijativu o tome je li povrijedio Ustav ali ga Skupština vraća na doradu iz proceduralnih razloga.
Đukanovića parlament može smijeniti samo ako Ustavni sud utvrdi da je prekršio Ustav. No, taj sud je nefunkcionalan od septembra.
Demokratski front je najavio da će (dorađeni) prijedlog za razrješenje Đukanovića ponovo uputiti Skupštini na glasanje 22. novembra.
Parlamentarna većina odbila je 30. septembra da glasa o Đukanovićevom zahtjevu za raspuštanje Skupštine.
Na prijedlog proruskog Demokratskog fronta, 1. novembra Skupština usvaja izmjene Zakona o predsjedniku kojim se ustavna nadležnost Đukanovića, u dijelu izbora mandatara za sastav Vlade prenose na parlamentarnu većinu.
Da bi ovaj zakon postao pravosnažan, mora da ga proglasi predsjednik Đukanović koji to odbija, i vraća ga parlamentu na ponovno glasanje. Ukoliko ga ponovo usvoje on ga mora proglasiti u kratkom roku koji nije preciziran.
Jedina institucija nadležna za ocjenu ustavnosti Zakona o predsjedniku i ključna za regularno održavanje izbora, Ustavni sud od polovine septembra nema kvorum jer od predviđenih sedam ima samo troje sudija.
Posljednji pokušaj izbora sudija tog suda u Skupštini je propao krajem oktobra jer nijedan kandidat nije dobio potrebnu dvotrećinsku podršku 54 poslanika.U drugom krugu glasanja , 22. novembra za izbor je potrebno 49 glasova.
Đukanovićev DPS ranije je pozvao parlamentarnu većinu da odustanu od Zakona o predsjedniku, iskazavši spremnost za pregovore o izboru sudija Ustavnog suda.
Đukanović je 9. novembra, od Venecijanske komisije, savjetodavnog tijela Savjeta Evrope, tražio hitno mišljenje o izmjenjenom Zakonu o predsjedniku navodeći da bi njegovo ponovno izglasavanje moglo urušiti ustavni poredak Crne Gore.
Na rješavanja političke i institucionalne krize pozvali su predstavnici međunarodne zajednice, zemalja Kvinte i Evropske unije koja je izrazila "duboku zabrinutost".
Crna Gora je članica NATO-a od 2017., a u pregovorima o članstvu s Evropskom unijom otvorila je sva poglavlja, a privremeno zatvorila tri. Posljednje dvije godine nije bilo napretka u pregovorima.