Kao i većinu mališana koje je rat natjerao da napuste dom i djevojčica Irina, umjesto o igračkama, u jednom podgoričkom vrtiću za Radio Slobodna Evropa (RSE), priča šta je vidjela i šta zna o ratu u Ukrajini.
Ova četvorogodišnja djevojčica je prije odlaska iz Kijeva sa porodicom boravila u skloništu. Sa majkom je došla u Crnu Goru, dok je otac ostao u Ukrajini:
"Ja sam vidjela opasnost. Bilo je puno aviona koji su letjeli i zujali. Otišli smo u sklonište. Posle smo se krili na daći (selo), u maloj kući. Mogli smo malo da šetamo kada nema aviona. Jednom se nijesmo brzo vratili i bio je avion… ali se ništa nije dogodilo".
Irini nedostaje da zagrli tetku i babu, koje su ostale u Kijevu.
"Nijesam ponijela igračke, ali su mi u Poljskoj, kada smo tamo došli, poklonili igračke".
Crtež četvrogodišnje Irine iz Ukrajine, nastao u vrtiću u Podgorici, 13. juna 2022.
Psihološka savjetnica u vrtiću Slavica Minić za RSE kaže da djecu, ukrajinske izbjeglice, opterećuje napuštanje doma, što pokazuje i Irinin crtež na temu doma i porodice.
"Vidi se da je otac udaljen. Držanje za ruku sa majkom ukazuje na povezanost. Odabir boja, može ukazati na uznemirenost, strah. Zastava u tom uzrastu nije uobičajna, pa se može reći, da je to, po modelu, usvojila od okoline ili u svom domu".
Minić objašnjava da je crtež u psihološkom testiranju najmlađih jedan od pokazatelja stanja u kom se dijete nalazi, ali nije "jedinstven pokazatelj" već djeca često o probleme (o ratu) izražavaju indirektno, kroz neki vid neželjenog ponašanja.
"Ovo je netipičan crtež kuće koji u stvari može prestavljati štit ili sklonište. Odsustvo likova, ljudi može pokazati usamljenost i strah", objašnjava Minić.
Drugi crtež sedmogodišnje Nataše, iz Kijeva. Podgorica, 13. juna 2022.
Crtež je rad sedmogodišnje Nataše iz Kijeva. U Crnoj Gori je boravila i ranije i naučila je crnogorski jezik, pa nam prevodi priče novih drugova iz Ukrajine.
Nataša kaže da zna šta je rat. Nedostaje kuća i dvije bake:
"Sada živim ovdje, ali sam Ukrajinka, i volim Ukrajinu. Znam da pišem i napisala sam 'Slava Ukrajini'". Objašnjava nam da su na crtežu (naslovni ) mačke koje igraju fudbal.
Crtež je tipičan za djevojčicu školske dobi, kaže Minić:
"Boje iskazuju emocionalnost i implusivnost. Mačke, po saznanju, imaju veze sa članom porodice koji se bavio njima. Simbole Ukrajine djeca znaju po modelu iz medija i od okoline te je prirodno da izražavaju podršku svojoj zemlji".
Šestogodišnja Katerina je od rata pobjegla sa majkom, prije tri mjeseca. Za RSE kaže da je zaboravila ime grada u kome je živjela, u Ukrajini:
"Dok smo bježale ja i mama vidjela sam vjevericu. Išli smo kroz neku šumu".
U Ukrajini je ostao i drug koga želi da vidi.
"Njegovo ime je Roma. Zajedno idemo u školu i volimo da crtamo. Rat je tamo, tamo se ubijaju i meni je neprijatno o tome govoriti".
Crtala djevojčica Katerina, izbjegla iz Ukrajine. Rad nastao u vrtiću, u Podgorici, 13. juna 2022.
Minić ukazuje na simboliku ogromne kuće na crtežu što može ukazati na važnost doma za dijete.
Ona objašnjava da je za adaptaciju značajan boravak u grupi vršnjaka.
"Tu su i mališani koja govore njihov jezik i odmah im je lakše".
Sedmogodišnja Elena je u vrtiću stekla nove drugarice Irinu i Olgu. Zbog rata je sa majkom i dvije sestre došla iz Odese, ali joj nedostaju školski drugovi.
"Volim da se igram sa Kostom i Basom, ali su oni u Odesi", kaže Elena.
"Došli smo zato što je tamo (Odesi) opasno. Tata je ostao tamo da radi. On je mornar".
Crtež sedmogodišnje Elene, izbjeglice iz Ukrajine. Podgorica, 13. juna 2022.
Analizirajući Elenin crtež psihološka Slađana Minić kaže da je njoj majka isto koliko i otac važna figura:
"Ali trenutno ili inače postoji emotivna distanciranost, ili nema dovoljno povezanosti. Boje pokazuju emocionalnu napetost ili strah".
Minić ukazuje da će neka pitanja tek uslijediti:
"Djeca će u nekom trenutku da se pitaju zašto nijesu kući, sjetiće se nekog svog druga ili igračke. Onda će da pitaju, zašto se već nijesu vratili i kad će da se vrate".
Nacrtala petogodišnja Olga, izbjeglica iz Ukrajine u vrtiću. Podgorica, 13. juna 2022.
Iz Odese je došla i petogodišnja Olga, sa majkom i starijim bratom.
"Kući sam tati stalno crtala, ali je on sada u Odesi i mnogo mi nedostaje. Mom bratu je rođendan (18). I mi ćemo ga proslaviti i onda se i on vraća u Ukrajinu".
Prema riječima Minić crtež djevojčice ukazuje na patnju.
"Brat i otac su prestavljeni kao jake, dominantne figure, ali između njih majke i devojčice postoji emotivna ili prostorna ditanca. Boje na crtežu ukazuju na patnju i strah".
Dok se ponovo ne vidi sa bratom Olgi će društvo praviti, kaže djevojčica, njena omiljena lutka Maša i mali tigar, koje je ponijela iz Ukrajine.
Privatni vrtić je vlasništvo Ukrajinke Irine Maslove. Ona se prije sedam godina preselila sa porodicom u Crnu Goru. Od početka ruske invazije na Ukrajinu 24. februara, kroz vrtić je prošlo oko četrdeset mališana iz njene ratom zahvaćene domovine.
Ne postoje precizni podaci koliko je ukrajinskih mališana u Crnoj Gori, jer svakodnevno sa roditeljima dolaze, ali i odlaze u treće zemlje. Početkom maja u Crnoj Gori je bilo preko 7.000 državljana Ukrajine.
Prema podacima UNICEF od početka ruske invazije na Ukrajinu 24. februara je preko 5 od ukupno 7, 5 miliona ukrajinske djece napustilo svoje domove.