Svetozar Marović: Od političkog moćnika do bjekstva od zatvora

Priča o Svetozaru Maroviću za kojim su crnogorske državne institucije raspisale crvenu Interpolovu potjernicu, predstavlja priču o usponu na vrh političke moći, a zatim o padu u jednu od ćelija zatvora u Spužu. Od šefa države do bjegunca od zatvorske kazne, od pobjednika svih izbora do osuđenika koji je priznao da je bio šef organizovane kriminalne grupe.

Osnivač Demokratske partije socijalista (DPS), glavni politički ideolog, vješt pregovarač, nosilac neformalnog epiteta "šampion demokratije", autor krilatice "rat za mir" u periodu napada na Dubrovnik, Svetozar Marović je bio predsjednik Skupštine Crne Gore krajem devedesetih godina u vrijeme oštrih konfrontacija političkih polova. U parlamentu je ipak uspjevao da smiruje strasti tokom oštrih dijaloga ukazujući na tuđe, ali i poneku svoju grešku:

Marović u parlamentu

Vodio je niz dugih i teških pregovora i uglavnom uspijevao da postigne kompromis. Jedna od Marovićevih rečenica iz 2000. godine bila je: "Razgovore smo završili dogovorom".

Marović je razumio crkvena pitanja, kako u Crnoj Gori tako i na globalnom nivou:

Marović o crkvi

Odgovarajući na teška dnevnopolitička pitanja, Marović je imao običaj da pozove u pomoć filozofiju:

O istoriji i budućnosti

Formiranjem Državne zajednice Srbije i Crne Gore, Marović je postao njen prvi i posljednji predsjednik. U tom periodu je i sam otvarao pitanje smisla postojanja takve zajednice dvije države:

"Sumnja u državu"

Referenumom je odlučeno da Crna Gora postane suverena država, a Marović je zajedno sa Milom Đukanovićem napustio sve državne funkcije. Na pitanje kako se osjeća, Marović je rekao:

"Pobjednik"

Marović je ostao u vrhu DPS-a, kao drugi čovjek u hijerarhiji. Osmišljavajući i vodeći izbornu kampanju za Demokratsku partiju socijalista, prisutni na promotivnim skupovima su bili zatečeni, ali i oduševljeni Marovićevom verbalnom ekvilibristikom. Parlamentarni izbori 2012 godine:

"Ne glavom u zid"

U to vrijeme tužilaštvo je pohapsilo gotovo sve Marovićeve prijatelje, poslovne saradnike, čelnike Opštine Budva zbog korupcije i zloupotrebe službenog položaja. Na udaru je bila i Marovićeva porodica. Opština Budva je bila oštećena za više desetina miliona eura. Marović nije krio svoju ogorčenost sudskim postupkom protiv njegovih prijatelja tvrdeći da su oni nevini:

"Prijatelji nisu krivi"

Marović je posebno bio ogorčen na hapšenje njegovog brata, a kao da je slutio ili očekivao da će i sam biti uhapšen:

"Uhapsiće i mene!"

Tako se i dogodilo. Marović je uhapšen, procesuiran i priznao je da je bio na čelu organizovane kriminalne grupe. Osuđen na skoro četiri godine zatvora, uz obavezu vraćanja državi oko milion eura. Dok Marović ne bude izručen Crnoj Gori, po crvenoj potjernici Interpola, da bi izdržao zatvorsku kaznu, treba podsjetiti na riječi Svetozara Marovića iz 2001. godine kada je komentarisao hapšenje Slobodana Miloševića u Beogradu, koje se u tom trenutku odvijalo:

"Pa znate šta...to je svakako jedan tužan kraj svake diktature. Niko ne može pobjeći od odgovornosti pred zakonom, a naročito ne političari koji osim političke, svakako kao i svi drugi građani, imaju i tu pravnu, a na žalost često puta onu treću odgovornost koju oni najviše zaboravljaju – a to je moral", rekao je Marović 2001. godine.

"Političari zaboravljaju moral"