Prva Kvir (Queer) umjetnička, a samim tim i književna, djela datiraju još od starih egipatskih papirusa i erotskih scena, preko antičkog i rimskog perioda, a Crna Gora je čekala preko 20 i više stoljeća da bi dobila prvu knjigu koja se bavi Kvir tematikom.
Zapravo u pitanju je zbirka kratkih priča pod naslovom "Kvir priče" kojom je u Crnoj Gori otvorena Nedjelja ponosa pred povorku koja će biti održana u subotu 17. decembra.
Kako umjetnost postaje novi prostor za promociju ljudskih prava, između ostalih i LGBT osoba, i kako se kroz umjetnost otvara novi front u toj borbi. Kvir književnost nije samo pisanje i pripovijedanje o drugačijoj seksualnoj orijentaciji, već je to priča o svemu što nije mainstream, o svemu što je drugačije. No, u društvu kakvo je crnogorsko upravo ta seksualna komponenta Kvir umjetnosti izaziva najviše reakcije i kontrareakcije.
Među Kvir pričama sažetim u knjigu istog naslova našla se i Metamorfoza, autorke Ane Leković, koja govori o ženi zarobljenoj u tijelu muškarca:
"Da ima m... razbio bi prozor i morao bi da prigrli tu ženu, da razodjene iluziju, suoči se sa animom kao sa demonom koji je zaposio njegovo mišićavo muško tijelo. Navukao bi glavu te žene kao masku i izvrištao se u lice ulici. Ali strah ima više maski... Neprilagođenost. Čestice heroina su pulsirale snopovima njegovih vena koje su izgledale kao rijeke koje se nikada neće uliti u more. Nepripadanje sopstvenom tijelu. Osjećao se kao gigantska nabrekla larva koja nikada neće raširiti krila. Nikada neće bit leptir."
A da bi ta larva postala leptir potrebno je da društvo shvati da različitost nije usud nego datost i da te osobe imaju apsolutno ista ljudska prava kao i drugi.
Umjetnost prostor za bitke
Književni kritičar i urednik Kvir (Queer) priča Vasko Raičević kaže da je umjetnost, a ne politika, prostor u kojem se takva bitka može dobiti:
"Ljudska prava su univerzalna vrijednost. Politika, bilo koji politički sistem ili ideja to nijesu u toj mjeri, nikakve vlade to nijesu jer su ograničene i u vremenu i u trajanju. Tako da ne postoji nikakav izbor između nečega što su ljudska prava i nečega što neka vlada mora da uradili ili ne. Mislim da je kultura onaj prostor u kojem možemo da dobijemo sve te bitke za koje se borimo. Mislim da je kultura prostor apsolutne slobode i jedini takav za koga ja znam", konstatuje Raičević.
Oslobađanje, drugost, drugačije najvećeg protivnika, bar kada je ovaj prostor u pitanju, imaju u nekim segmentima tradicije i takvog pogleda na život...O tome govori i ovaj odlomak iz Metamorfoze:
"Činilo mu se da dimne čestice smanjuju razdaljinu između njega i nje. Razdaljinu dugu 27 godina. I devet prenatalnih mjeseci, jer je ovu ženu osjećao u sebi kad se kao fetus kupao u plodovoj vodici. I onoga dana kada su zraci ultrazvučnog aparata na ekran prenijeli radosnu vijest da je muško. Kada je majka plakala, a otac mecima parao teško crnogorsko nebo jer će njihovo čedo imati penis. Biće nasljednik junačke kuće i napraviće još pregršt malih penisa, da služe časti i čojstvu plemena nebeskog."
Književnica i aktivistkinja za ljudska prava Ivana Vojvodić smatra da je nakon velikih političkih pomjeranja u Velikoj Britaniji i SAD nastupilo novo vrijeme koje više ne trpi dosadašnji način borbe za ljudska prava svih, uključujući i seksualne manjine. I ona smatra da umjetnost postaje novi prostor u kojem će se odvijati ta nova borba:
"Možda treba prepakovati način na koji govorimo i način na koji djelujemo, jer više predavanja na temu ljudskih prava mislim da ne donose ništa. Vrijeme je za neku vrstu revolucije koju treba dobro promisliti. Možda je to Prajd, ali možda i ne samo Prajd. Svakako to je umjetnost koje treba da bude više i treba da podržimo umjetnike koji ovako pišu. Ovo su, da tako kažem i lično proživljene priče i mislim da je to način kako da ljudima najbolje objasnimo o čemu mi zapravo pričamo, pišemo i za šta se borimo", kaže Ivana Vojvodić.
U opisu revije "Kvir priče" piše da sve priče povezuju kvir motivi koji su negdje razvijeni u glavni motiv priče, a na drugim mjestima su tek naizgled sporedan element u prikazivanju fenomena savremenog života.
Odnos prema centralnom pitanju prihvatanja različitosti diktira i estetiku iskaza, pa su u reviji svoj emjesto našle savremene, ali i klasičnije forme tekstova.