I pored burnih reakcija funkcioneri vladajućih Demokrata u glavnom gradu Crne Gore ne odustaju od predloga da ulica u Podgorici dobije ime Pavla Bulatovića, nekadašnjeg ministra policije u Vladi Crne Gore i ministra vojnog Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) u vrijeme vladavine Slobodana Miloševića.
Oštre kritike ovog predloga stigle su iz nevladinog sektora zbog Bulatovićeve odgovornosti za deportaciju bosansko hercegovačkih izbjeglica 1992. iz Crne Gore.
Pročitajte i ovo: Deportacija BiH izbjeglica: Godine zločina bez kazneTada je crnogorska policija, bez zakonskog osnova, uhapsila više od 150 izbjeglica uglavnom Bošnjaka i predala ih Vojsci Republike Srpske od kojih je preko 80 ubijeno.
Bulatović je ubijen 2000. godine u Beogradu dok je bio ministar odbrane SRJ. Ubistvo nikada nije rasvijetljeno, kao ni motivi zbog kojih je počinjeno.
Protiv imenovanja ulice po Pavlu Bulatoviću
Protestno pismo ministrima kulture, evropskih integracija, potpredsjedniku Vlade uputili su Centar za građansko obrazovanje, Akcija za ljudska prava i ANIMA povodom inicijative da se ulica u Podgorici nazove po Bulatoviću koji je, kako navode "kao ministar unutrašnjih poslova 1992. naredio izvršenje ratnog zločina Deportacije muslimanskih izbjeglica".
Dio presude optuženima za deportaciju
"Ti ljudi (izbjeglice) su pokušali da u Crnoj Gori nađu spas od ratnih razaranja u Bosni i Hercegovini", navode u pismu i dodaju da bi usvajanje ovog prijedloga bila bi "uvreda za žrtve".
"Izražavamo oštar protest da se neka ulica imenuje na način koji bilo kako opravdava izvršen zločin. Ne razumijemo koje su to civilizacijske vrijednosti koje bi ovo imenovanje donijelo društvu", navode NVO.
Deportacija bošnjačkih izbjeglica iz Crne Gore 1992. vojsci Radovana Karadžića
Crnogorsko tužilaštvo za ratne zločine je 2009. podiglo optužnicu protiv devet nekadašnjih policijskih funkcionera zbog deportacije bosanskih izbjeglica. Svi optuženi su bili podređeni Pavlu Bulatoviću.
Tokom suđenja više svjedoka i optuženih je potvrdilo da su u maju 1992. dobili telegram od tadašnjeg ministra Pavla Bulatovića u kome je stajalo "da se postupi po zahtjevima MUP-a Republike Srpske, da se lica koja su došla sa teritorije Bosne i Hercegovine u Crnu Goru, liše slobode i vrate na teritoriju BiH".
Dio oslobađajuće presude Višeg suda u Podgorici protiv optuženih za slučaj deportacije BiH izbjeglica 1992.
Viši sud u Podgorici ih je 2011. sve oslobodio konstatujući da su optuženi postupili po naredbi ministra Bulatovića, iako je "djelatnost optuženih kao i sama naredba bila nezakonita sa stanovništa Međunarodnog prava".
"Ali s obzirom da nije dokazano da su optuženi (pripadnici MUP-a Crne Gore) bili u službi bilo koje od strana u oružanom sukobu, njihova djelatnost se ne može ocjenjivati kao kršenje Međunarodnog prava", navedeno je u oslobađajućoj presudi.
Mogućnost obnove sudskog procesa za Deportaciju?
Tea Gorjanc Prelević iz Akcije za ljudska prava objašnjava da su ponovna suđenja za predmete poput Deportacije zakonski moguća.
Tea Gorjanc Prelević
Pri tome, ponovni proces protiv osoba kojima je ranije suđeno za isti zločin je najmanje vjerovatan. Gorjanc Prelević podsjeća da je ponavljanje postupka protiv onih kojima je već suđeno u načelu zabranjeno pravilom non bis in idem (ne dvaput o istom).
Ipak navodi da postoje izuzeci koje propisuje zakon. To su slučajevi u kojima bi se u ovim predmetima dokazalo da je do presude došlo usled krivičnog djela sudije ili lica koje je vršilo dokazne radnje ili ako se iznesu nove činjenice i dokazi u pravcu osude lica koje je bilo oslobođeno.
Sa druge strane, procesuiranje onih lica kojima ranije nije suđeno za te zločine sasvim je moguće. To je i preporučeno Strategijom za istraživanje ratnih zločina iz 2015. godine kojom se Specijalno državno tužilaštvo obavezuje da pregleda stare predmete ratnih zločina u cilju provjere da li je moguće identifikovati još neke osumnjičene.
Uz to, kaže Gorjanc Prelević, Evropska komisija godinama kritikuje Crnu Goru zato što nije podizala optužnice za komandnu odgovornost, saučesništvo, pomaganje i podstrekavanje, pa je sad prilika da se ispitaju uslovi za primjenu tih instituta.
Predlagači tvrde da Bulatović zaslužuje ulicu
Jedan od predlagača Vladimir Čađenović, odbornik Demokrata, za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da i pored protesta, ostaju pri predlogu da ime Pavla Bulatovića nosi jedna od ulica u Podgorici:
Vladimir Čađenović, odbornik Demokratske Crne Gore
"On to zaslužuje. Radi se o jednom od najboljih sinova Crne Gore koji je nevino prolio krv boreći se protiv začetaka organizovanog kriminala i koji je u Crnoj Gori uživao veliki ugled."
Komentarišući činjenicu da se u sudskim spisima navodi da je na osnovu njegove naredbe došlo do deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Čađenović kaže da je činjenica i da Bulatović nikada nije osuđen:
"Negativni komentari su potpuno neutemeljeni, a oni koji tako nešto tvrde treba to i da dokažu. Bulatović je ličnost koja nikada nije pravosnažno osuđena i to je jedino s čim možemo baratati."
Pročitajte i ovo: Evropska komisija hvali nevidljivu saradnju Crne Gore u procesuiranju ratnih zločinaOn kaže da vjeruje da će za predlog glasati i oni koji su bili Bulatovićevi politički protivnici te da je na pokrenutu inicijativu dobio više pozitivnih nego negativnih komentara.
Čađenović precizira da njegova stranka Demokrate nije predlagač, već on i njegov partijski kolega Mitar Vuković što je dopisom RSE potvrđeno iz centrale partije.
Inače tu partiju, čiji je puni naziv Demokratska Crna Gra osnovali su 2015. kadrovi iz Socijalističke narodne partije (SNP) Momira Bulatovića.
On je nakon razlaza sa Milom Đukanovićem i rascjepom u tadašnjoj Demokratskoj partiji socijalista (DPS) 1998. osnovao SNP i do kraja političke karijere ostao lojalan Slobodanu Miloševiću.
Ministarske godine i ubistvo Pavla Bulatovića
I Pavle Bulatović je početkom devedesetih bio funkcioner DPS-a i ministar unutrašnjih poslova u Vladi Mila Đukanovića. Nakon rascjepa DPS-a se priklonio struji Momira Bulatovića i politici Slobodana Miloševića.
Svega par mjeseci nakon slučaja deportacije, Pavle Bulatović se seli za Beograd gdje je 1992. izabran za saveznog ministra unutrašnjih poslova SRJ u Vladi Milana Panića.
Na tom mjestu je bio u trenutku kada su pripadnici republičkog MUP-a Srbije sa dugim cijevima zauzeli zgradu savezne policije i praktično rasformirali tu službu preuzimajući arhivu i dokumentaciju.
Pročitajte i ovo: Zašto je JNA umesto zaštitnika postala ubica građana BiH?Bulatović je početkom 1993. izabran za saveznog ministra odbrane u naredne dvije savezne Vlade Radoja Kontića i Momira Bulatovića, kada su na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova vođeni ratovi u kojima su, prema nalazima Tribunala u Hagu, učestvovale oružane i paravojne snage SRJ.
Dok je bio savezni ministar odbrane, na teritoriji Crne Gore je 1999. formiran takozvani Sedmi bataljon od vojnih snaga lojalnih Beogradu. Tadašnja vlast Mila Đukanovića bila je u sukobu sa vlastima u Beogradu zbog protivljena ulaska u sukob sa NATO-om čija intervencija je zaustavila akcije srpskih oružanih snaga protiv albanskog stanovništva na Kosovu.
Sedmi bataljon je posebno bio aktivan na graničnom području Crne Gore sa Kosovom i Albanijom.
Bulatović se tokom karijere rijetko javno oglašavao i nije davao intervjue.
Ubijen je u noći 7. februara 2000. u restoranu stadiona fudbalskog kluba "Rad" u Beogradu.
Pročitajte i ovo: Vulin u manastiru u Crnoj Gori povodom godišnjice ubistva Pavla BulatovićaIako motivi nikada nisu otkriveni, mediji i dio političara koji su bili pod kontrolom Miloševića pokušavali su da krivce za ubistvo usmjere ka crnogorskim vlastima sa kojim su bili u političkom sukobu..
Tadašnji zamjenik glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju Grejem Bluit je izjavio da je "ubijeni jugoslovenski ministar odbrane Pavle Bulatović bio pod istragom i to ne samo za događaje na Kosovu".
Pročitajte i ovo: Komesarka Mijatović uputila preporuke vlastima iz regiona bivše JugoslavijePravila za davanje naziva ulica i trgova
Ulice i trgovi u Podgorici se mogu, prema pravilniku, imenovati po državnicima, vojskovođama, vladikama, herojima koji su zadužili Crnu Goru, te ličnostima koje su dale naučni, kulturni, prosvjetni i sportski doprinos razvoju Crne Gore.
Pravila propisuju obavezu da se kroz nazive naselja, ulica i trgova, obilježe trajne vrijednosti iz kulture i tradicije grada, države i okruženja.