U svojim čestim verbalnim sukobljavanjima vlast i opozicija u Crnoj Gori ne štede jedni druge, čašćavajući se raznim etiketama.
Iz sadržajnog arsenala međusobnog diskvalifikovanja izvlače i navodne grijehe predaka, pa posežu u daleku prošlost, kada je bila aktuelna podjela na partizane i četnike, ili na pristalice Josipa Broza Tita i pristalice Josifa Staljina.
Takvi tonovi uzajamnog omalovažavanja nedavno su se mogli čuti i u "hramu demokratije", kakav bi trebalo da je crnogorski parlament, u kome stanuje duh tolerancije.
Vaš browser nepodržava HTML5
Brajović: Više ni jednu riječ na takav način
Bila je to sekvenca iz polemike o političkoj i ideološkoj prošlosti predaka, između Milana Kneževića iz opozicionog Demokratskog fronta (DF) i predsjednika parlamenta Ivana Brajovića iz vladajućih Socijaldemokrata, a u koju se upleo drugi lider DF-a Nebojša Medojević.
Vaš browser nepodržava HTML5
Medojević: Zar sam rekao neku neistinu
Istoga dana u okviru tzv. premijerskog sata u parlamentu se oštrila koplja oko prošlosti oca premijera Duška Markovića, koji je robijao na Golom otoku, a koga je u žučnoj debati opet pomenuo jedan od lidera opozicionog Demokratskog fronta Nebojša Medojević, navodeći da se na sličan način i danas od strane vlasti proganjaju politički protivnici u Crnoj Gori.
Vaš browser nepodržava HTML5
Medojević i Marković
Istorija u Crnoj Gori tako nikako da ode u istoriju, pa se ideološki antagonizmi i anahrone političke zadjevice kaleme na ionako brojne aktuelne podjele u crnogorskom društvu.
Zašto se za takvom vrstom dezavuisanja i dalje poseže kao sredstvom u obračunu ljutih partijskih protivnika?
Profesorica književnosti Boženi Jelušić, iz građanskog pokreta URA, ocjenjuje da je riječ o svojevrsnoj dijagnozi društvene zajednice.
"Kada se jedna zajednica tako uporno okreće prošlosti i potrebama i dilemama nekadašnjih generacija i njihovim vrijednosnim orijentirima, to je pokazatelj da je sama ostala bez vrijednosnih vertikala. Jer, kod nas je konačno i sam antifašizam ostao bez konsenzusa, sudeći prema ponašanju određenih grupacija ili je snažno instrumentalizovan i uz to ispražnjen od svog izvornog značenja. To što se crnogorsko društvo uporno okreće jučerašnjici umjesto sjutrašnjici, dokaz je da ono nije građansko, već i da je i dalje primarno plemensko i pretpolitičko", ukazuje Jelušić.
Do kada će istorijski recidivi i relikti prošlosti i dalje biti prisutni u Crnoj Gori?
Kada će Crna Gora konačno izaći iz ere ideološke i političke zakrvljenosti i iz pretpolitičkog doba zakoračiti u modernu političku eru, u kojoj konkurencija i rivalstvo po društvo djeluju progresivno i emancipatorski, a ne kao kamen o vratu koji vječito vuče nazad?
Vaš browser nepodržava HTML5
Žestoke svađe u crnogorskoj Skupštini
Profesorica Jelušić poziva se na, kako kaže, pomalo zaboravljenu crnogorsku književnu veličinu Mihajla Lalića, koji je znao da saopšti najdublju istinu i o crnogorskim podjelama najbolje progovori u svom romanu Ratna sreća.
"U pitanju je svojevrsna crnogorska komedija, satkana od plemenskih omraza i obračuna kojima, po pravilu, uvijek počinju tzv. praznici propadanja. Poput onog 1941. ili onog 1991. godine. Nije dobar znak kada se ovakve podjele potegnu i kad one postanu tako učestale. U pitanju je u Crnoj Gori dvoboj koji se nikada ne okončava i koji se nije okončao, već se putem njega samo navlači odjeća novog vremena", ističe Božena Jelušić.
To što se crnogorsko društvo sporo kreće ka građanskom, Jelušić objašnjava činjenicom da su generacije kroz istoriju samo učili od totalitarizama, ideoloških ili patrijarhalno-plemenskih.
"Mi, prosto, nijesmo imali priliku da učimo ni od engleskog parlamentarizma, niti od nekih društava koja su napravila građanske iskorake. Čini mi se da je, prije svega, na opoziciji ali zašto ne reći i na poziciji, obaveza da mijenjaju ovo zatečeno stanje", zaključuje profesorica Jelušić.