Ako se po jutru dan poznaje, onda se poslije prve razmjene verbalne vatre među političkim oponentima u Crnoj Gori, može naslutiti da će do 16. oktobra, kada se održavaju redovni parlamentarni izbori, na sceni biti nikad prljavija kampanja, u kojoj se neće birati ni metode ni sredstva.
Slijedi li vrela politička jesen koja će zaoštriti odnose medju učesnicima izbora ali i dodatno polarizovatibiračko tijelo ionako sklono svađama i razmiricima, u zemlji u kojoj je bavljenje politikom, čini se, osnovna profesija?
Iako je još vrijeme godišnjih odmora a partijski propagandni motori se praktično nijesu ni zagrijali, pravi mali rat stranačkim saopštenjima, u kojima se ne biraju riječi i kvalifikacije na račun političkog protivnika, već kontaminiraju predizbornu atmosferu u Crnoj Gori.
Ima li već dovoljno signala na osnovu kojih se može zaključiti kako nas čeka nikad prljavija predizborna kampanja, u kojoj će ciljevi pravdati sva sredstva i u kojoj će potonuti politička kultura, etičke norme i elementarna uljudnost?
Diskreditacija, omiljeno sredstvo
Ana Nenezić iz Centra za građansko obrazovanje, čija su oblast mediji i evropske integracije, daje nam, nažalost, potvrdan odgovor.
“Sve ono što se do sada dešavalo u posljednjih par mjeseci, upravo upućuje da nas čeka jedna vrlo prljava i negativna kampanja. To je bilo vrlo jasno uočiti u prethodnom period u kome smo vidjeli da su se politički lideri odlučili za, prije svega, jake negativne poruke koje su usmjerene na ličnu diskreditaciju, odnosno diskreditaciju druge strane, koja ih u određenom političkom smislu ugrožava. Međutim, moramo znati da se nalazimo u jednom vrlo složenom političkom trenutku i za mnoge aktere ovi izbori su presudni“, kaže Nenezić.
Naglasak na složenost političke situacije u Crnoj Gori stavlja i nezavisni novinar i medijski analitičar Duško Vuković.
“Imajući u vidu aktuelni politički trenutak u Crnoj Gori, koji karakterišu brojne napetosti, društvo je došlo u situaciju koja djeluje bezizlazno, situaciju u kojoj su stari politički akteri prilično istrošili svoje političke agende i ponude a nekih novih nema na pomolu. Onda se može očekivati da će ovo, zaista, biti jedan krešendo svega onoga što smo, slušali i viđali proteklih godina“, zaključuje Vuković.
Mediji kao politički poslužavnici
A koliku će odgovornost za krešendo u predizbornoj kampanji do 16. oktobra, osim političkih aktera, odnosno učesnika izbora, snositi i crnogorski mediji, koji su uglavnom politički svrstani i koji mogu da doliju ulje na predizbornu vatru?
Ana Nenezić primjećuje: “S obzirom na to, da su kod nas političari medijski praćeni kao da su, na neki način, estradne zvijezde, njima se i otvara veliki medijski prostor koji mogu zloupotrebljavati za obračun sa oponentima, i to nerijetko bez ikakve održive argumentacije, i to je ono što treba da zabrine. Mediji u Crnoj Gori su, iz različitih razloga, došli zaista do sada u najtežu situaciju kada je riječ o preofesionalnom izvještavanju i to je više nego pogodan kontekst i za negativne izborne kampanje i za populizam koji gledamo svakoga dana.“
Da su mediji u Crnoj Gori obično produžena ruka političara za manipulisanje javnošću smatra i Duško Vuković.
“Nažalost, mediji uglavnom služe u predizbornim kampanjama kao neka vrsta poslužavnika, na kojima političke partije nude svoje đakonije građanima. Ono što bi u demokratskim društvima trebalo da rade mediji, jeste da pojačaju svoju ulogu agenata građana, kao jednih suverena u demokratskim društvima", kaže Vuković i dodaje: "I da, umjesto što prate ovu galamu, ovu brbljivost, trebalo bi da postavljaju suštinska pitanja političkim akterima koji konkurišu za vođenje javnih poslova u jednom društvu. To bi po meni trebalo da rade mediji ali se bojim da se to neće dogoditi.“
Oba naša sagovornika saglasni su da se prljave kampanje vode onda kada ne postoje konkretna rješenja za nagomilane društvene probleme, posebno one u ekonomskoj sferi, pa se pribjegava populizmu i senzacionalističkim porukama kojima treba pridobiti glasače. A sve to može da ugrije političku atmosferu do ozbiljnog nivoa.
“Politički akteri upravo idu na to da se ne postavljaju suštinska pitanja. Jer, ako bi se postavljala suštinska pitanja, onda bi se ogoljele neke političke ponude, onda bi se vidjela praznina političkih obećanja. Sve sa čime se može mahati jeste toda smo na nekom putu evroatlantskih integracija, što je jedna isprazna forma“, zaključuje Duško Vuković.