Porodice i preživjeli zatvorenici sa Golog otoka najavili su da će tužiti Crnu Goru ukoliko ih država ne rehabilituje i obešteti za patnju kojoj su preživjeli oni ili njihovi preci koji su, kao politički zatvorenici, sredinom prošlog vijeka bili zatočeni na tom ostrvu.
Koliko je realno da će dobiti tu vrstu satisfakcije i kakva su iskustva u regionu?
Jedan od rijetkih živih zatvorenika sa Golog otoka, 91-godišnji Branko Ljumović tamo je izdržavao kaznu zato što je, kako kaže, bio i ostao vjeran Staljinu, a ne Titu.
Ljumovića je Vojni sud u Zagrebu osudio na pet godina strogog zatvora i četiri godine gubitka građanskih prava.
O višegodišnjoj patnji i zlostavljanjima kojima je uz ostale zatvorenike bio izložen, Ljumović ne želi da priča, ali za Radio Slobodna Evropa (RSE) navodi slučaj jednog ljekara iz tadašnjeg jugoslovenskog Ministarstva zdravlja koji je došao da za centralu napravi izvještaj o tome šta se događa u logoru:
„U tom izvještaju je napisao da je za 17 dana koliko je on boravio na Golom otoku, bilo 42 smrtna slučaja. Naveo je da su ljudi umirali od sunčanice i toplotnog udara, od distrofije i iznemoglosti, prebijanja, samoubistava, tifusa i difterije. Dakle za samo 17 dana 42 smrtna slučaja.“
Zatvor Goli otok nalazio se na hrvatskom ostrvu i u toku političkog sukoba između rukovodstva Jugoslavije i Sovjetskog Saveza 1948. godine bio je namijenjen za zatvaranje pristalica Informbiroa i Staljina.
Oko 130 žena je bilo u zatvorima na Golom otoku (na fotografiji)
Goli otok je bio muški, a Sveti Grgur ženski zatvor u kojima je bilo 3.399 Crnogoraca, od čega 130 žena.
Sedamdeset godina nakon usvajanja rezolucije Informbiroa i 69 od otvaranja radnog logora Goli otok njegovi zatočenici kao i predstavnici porodica onih koji su u međuvremenu preminuli, traže rehabilitaciju žrtava i obeštećenje po modelu kako su to uradile zemlje u regionu – Slovenija, Hrvatska i Srbija.
Oni su inicijativu za donošenje posebnog zakona proslijedili nevladinoj organizaciji Akcija za ljudska prava u kojoj sada analiziraju pravne apsekte.
Branko Ljumović kaže da su više od 10 godina bezuspješno pokušavali to pitanje da stave na dnevni red crnogorskih institucija:
„Godine2006. udruženje 'Goli otok' podnijelo je zahtjev tadašnjem predsjedniku Crne Gore Filipu Vujanoviću, premijeru Milu Đukanoviću, skupštine Krivokapiću i ondašnjem ministru pravde i dostavilo im prijedlog nacrta Zakona o rehabilitaciji. Lijepo su nas svuda primili ali nas do prije godinu, dvije nijesu obavijestili niti dali bilo kakav odgovor.“
- Goli otok: Prodaja ili spomen područje?
- Nekadašnji zatvorenici Golog otoka najavili tužbu sudu u Strazburu
Prema najavama, porodice i preživjeli golootočki zatvorenici bi mogli tražiti i do 40 eura po danu provedenom u logoru za političke neistomišljenike. A ako se zna da su u prosjeku zatvorenici na Golom otoku boravili od dvije do tri godine, kao i da obeštećenje zahtijeva oko 100 porodica, onda bi odšteta mogla da premaši četiri miliona eura.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Šućko Baković za RSE kaže da je moralna obaveza države da rehabilituje golootočke zatvorenike i obešteti njihove porodice:
„Ja se kao ombudsman zalažem da se prizna greška. Grešaka je bilo i biće u svakom društvu. Ove greške su se dogodile u jednom teškom istorijskom trenutku, ali je moralna obaveza države da rehabilituje te ljude, da im vrati čast i ugled. Na žalost mnogi od njih nijesu među živima. Proveli su godine na Golom otoku zbog svog političkog mišljenja, stava a neki i zbog neke političke aktivnosti. To se dogodilo i obaveza Crne Gore je da ih rehabilituje, a rehabilitacija znači i nadoknadu štete“
Nephodan Lex specialis: Šućko Baković
No, pravno gledano taj proces neće biti ni malo jednostavan, naglašava crnogorski ombudsman:
„To bi bila vrlo složena procedura i postupci bi izuzetno dugo trajali, a potrebna bi bila i vještačenja u svakom predmetu. Takođe, u našem sistemu imamo i odlučivanje u prvom pa u drugom stepenu pa po vanrednim sredstvima. To bi značilo da se te osobe i njihovi najbliži ponovo izlažu dugom procesu, trošku. Ja mislim da bi bilo dobro da po ugledu na Hrvatsku donesemo poseban zakon (lex specialis) kojim bi se uredilo ovo pitanje i koji bi pojednostavio proceduru i utvrdio naknadu štete.“
U Hrvatskoj još od 2002. isplaćuju naknade za žrtve političkih progona, kaže za RSE Darko Bavoljak, predsjednik udruge „Goli otok Ante Zemljar“:
„Od 2002. godine imamo Zakon o zaštiti bivših političkih zatvorenika na osnovu kojeg se isplaćuju naknade, negdje je to 50 kuna po danu provedenom u zatvoru. To pravo se utvrđuje na osnovu popisa svih kažnjenika po osnovi IB-a (Informbiroa) koji ima Državni arhiv Hrvatske. Taj popis je vrlo precizan i točan sa datumom hapšenja i datumom otpuštanja. Prvo se dobija status političkog zatvorenika, a nakon dobivanja tog statusa odmah ide i naknada predviđena zakonom.“
U Srbiji je od 2012. godine rehabilitovano 2.146 ljudi, dok su sudovi odbili 64 zahtjeva za vraćanje časti i ugleda. Komisiji za obeštećenje obratio se 81 bivši Golootočanin, a 215 zahtjeva podnijeli su i bračni drugovi, odnosno djeca zatvorenika koji su u međuvremenu preminuli.