Najmoćnija politička ličnost u Crnoj Gori, Milo Đukanović, neće preuzeti još jedan premijerski mandat. Ovo je treći put u posljednjih deset godina da se Đukanović povlači sa državne scene. Šta ovoga puta mogu biti razlozi njegovog izlaska iz državnih funkcija i prepuštanje mandatarske obaveze drugom čovjeku Demokratske partije socijalista (DPS) Dušku Markoviću?
Treće povlačenje sa najviših državnih funkcija Mila Đukanovića ne bi trebalo da predstavlja iznenađenje za poznavaoce crnogorske političke scene, jer se o tome spekuliše već duže vrijeme. Dosadašnje iskustvo pokazuje da odlazak sa državne funkcije ne znači, da se na istu državnu funkciju neće ponovo vratiti.
Značaj Đukanoviću ne daje samo njegova Demokratska partija socijalista, čiju je političku kampanju on lično iznio, već i najmoćniji dio opozicije koji je svoju predizbornu kampanju fokusirao na smjenu isključivo Đukanovića, kaže za RSE Daliborka Uljarević, direktorka Centra za građansko obrazovanje, u svom prvom komentaru na novi politički obrt.
"Nije prvi put da se Milo Đukanović povlači sa premijerske pozicije, a ostaje da vidimo da li je posljednji, jer se radi o čovjeku koji je svu svoju profesionalnu karijeru u posljednjih četvrt vijeka gradio u politici, a iz politike se jako teško trajno izlazi. Tako da time što zadržava funkciju predsjednika DPS-a, on ostavlja otvorena vrata da i dalje pokuša dominantno oblikovati ključne političke odluke u Crnoj Gori. Međutim, izbor ovog novog nasljednika je nešto drugačiji nego prethodna dva puta. Marković je čovjek koji ima mnogo više moći ali i ambicija nego ranije privremene zamjene", ističe Daliborka Uljarević.
Podsjetimo, Milo Đukanović je napustio najviše državne funkcije 2006. i 2010. godine, pravdajući povlačenje stavom da želi da odmori od javnih funkcija i posveti se biznisu. I tada se govorilo, bez obzira da li se Đukanović nalazi na čelnim državnim pozicijama ili je izašao iz institucija – on je usmjeravao najvažnije političke odluke Vlade.
Na čelo Vlade je 2006. bio izabran Željko Šturanović, a Đukanović se u Vladu se vratio krajem 2008 godine. Ponovo napuštajući Vladu 2010. godine, Đukanović je prepustio izvršnu vlast Igoru Lukšiću, koji je na toj poziciji ostao do izbora 2012. godine kada Đukanović ponovo preuzima čelnu poziciju.
Na pitanje RSE da se mogu tražiti razlozi za Đukanovićevo povlačenje u ovom trenutku, u činjenici da nakon posljednjih izbora on nema kapacitet za stvaranje šire koalicije koja bi formirala Vladu, zbog prethodnog stvaranja žestokih sukoba sa drugim političkim partijama, nevladinom sektoru i nezavisnim medijima, Uljarević kaže:
"Đukanović je u mnogo čemu ostao političar starog kova na Balkanu. U tom kontekstu treba razumjeti njegovo nerazumjevanje uloge i mjesta nezavisnih medija i nevladinih organizacija, prema kojima je on u kontinuitetu izražavao i prezir, a u nekim slučajevima vrlo aktivno ohrabrivao prljave kampanje. Međutim, on je čovjek nespornog intelekta i vjerujem da i sam razumije u kojoj mjeri on opterećuje demokratizaciju i evropeizaciju crnogorskog političkog sistema. I u tom kontekstu i sama Vlada izbornog povjerenja je bilo indirektno priznanje Đukanovića da razvija strategiju povlačenja i da je svjestan da to ne može trajati u nedogled."
Đukanović je ostao političar starog kova na Balkanu: Daliborka Uljarević
Govoreći sa aspekta – mogu li se razlozi o Đukanovićevom napuštanju državnih funkcija tražiti u, kako se to ovih dana voli reći, "elementima inostranosti" – Uljarević kaže: "Ja vjerujem da dâ".
"Vjerujem da je njemu prilično jasno da on nije više čovjek koji ima dovoljan nivo kredibiliteta u međunarodnoj zajednici da bi mogao da nastavi da vodi Crnu Goru, da je istrošio prethodne tantijeme boračkog staža i onog doprinosa koji je dosta dugo valorizovao tokom svrgavanja (Slobodana) Miloševića, ali i u relaksiranju odnosa u regionu, počevši od priznanja Kosova i njegovanja dobrosusjedskih odnosa. To je sve već završena priča i sada je potrebno pokazati mnogo više nego što Đukanović može da dâ", navodi Daliborka Uljarević.
Novi odlazak lidera vladajuće Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića sa premijerske pozicije, neminovno je prizvao sjećanja na tvrdnje koje su dolazile izvan Crne Gore – da je Đukanović na prošlogodišnjem Minhenskom bezbjednosnom forumu "prihvatio obavezu da preda izvršnu vlast nakon parlamentarnih izbora", kako je u decembru prošle godine tvrdio beogradski politički analitičar Dušan Janjić.
Međutim, Janjić sada, za RSE kaže da povlačenjem sa premijerske pozicije Đukanović, zapravo, samo realizuje sopstveni politički plan, a razliku između prošlogodišnje i sadašnje izjave tumači relativnošću prevoda engleske riječi "deal".
"Kada je u pitanju ozbiljan igrač kao što je Đukanović – on predloži, druge strane se dogovore i onda se napravi dogovor i on onda poštuje dogovor. Na to sam mislio", kaže Janjić koji smatra da će Milo Đukanović i dalje biti značajan, ali da će sada više biti u ulozi izvjesnog političkog, socijalnog i bezbjednosnog korektora u Crnoj Gori i regionu.
Janjić takođe ocjenjuje da je Đukanovićevo povlačenje sa mjesta premijera dobra izlazna strategija.
"DPS je veoma sporo išao u promjene i prijetila je opasnost da on bude blokada razvoju Crne Gore. Drugo, pokazalo se da neko ko je napravio tako veliki iskorak kao što je ulazak u NATO i pristupanje EU traži drukčiji koncept i možda ne trpi jakog lidera snažne ličnosti što Đukanović jeste. Duško Marković ima šansu da napravi vladajuću koaliciju od dvije trećine za ubjedljive odluke u parlamentu, a takve su odluke sada potrebne. Crna Gora mora da uđe u fazu jačanja svoje bezbjednosne strukture i raščišćavanja energetskog sektora", zaključio je Janjić.
Dušan Janjić: Mislim da će ovaj Đukanovićev potez izazvati ozbiljna razmišljanja unutar koalicija
Analitičar berlinskog Savjeta za politiku demokratizacije Bodo Veber, takođe ne vidi uticaj međunarodnog faktora na povlačenje Mila Đukanovića sa premijerskog mjesta, već potez koji bi trebalo da pacifikuje unutrašnju političku scenu.
"Kada se sagleda cjelokupan politički kontekst, mislim da je najracionalniji zaključak da se radi o nastojanju da se 'omekša' atmosfera i ulazak još nekih opozicionih stranaka u vladajuću koaliciju koja bi tako bila nešto stabilnija od opcije u kojoj bi DPS išao samo sa manjinskim strankama. Sada se samo postavlja pitanje koje je i ranije bilo prisutno – da li će on zaista odstupiti od vodeće uloge u Crnoj Gori ili je to samo neki privremeni manevar što smo već imali prilike da vidimo", pita se Veber.