U organizaciji Foruma Bošnjaka u Podgorici je obilježena 20. godišnjica otmice putnika voza u Štrpcima. Pred spomenik žrtvama ratova devedesetih na kome piše “Da se ne ponovi“ vijence su položili i predstavnici Liberalne partije kao i rodbina pojedinih žrtava, od kojih je 8 bilo iz Crne Gore. Među okupljenima nije bilo predstavnika države.
"Nijesu imali njihovo ime, imali su drugo ime, ali su imali pravo da žive i da se raduju. Oni su i taj život i tu radost ugušili. To što se desilo ne treba zaboraviti, ali se ne možemo i u sjećanju služiti oružjem", bila je poruka Huseina Cena Tuzovića, predsjednika Savjeta Foruma Bošnjaka u Crnoj Gori.
Zločin u Štrpcima se dogodio 27. februara 1993. godine, kada su pripadnici paravojnih jedinica Republike Srpske na stanici Štrpci, na dijelu pruge Beograd-Bar koji prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu, oteli 19 putnika od kojih su 18 Bošnjaka i jedan Hrvat i potom ih zvjerski ubili.
Jedini osuđeni za otmicu i likvidaciju onih kojima je jedina krivica bila što pripadaju drugoj nacionalnosti, jeste Nebojša Ranisavljević iz Despotovca, kome je već istekla 15-godišnja zatvorska kazna. Vođa zločinačke grupe Milan Lukić osuđen je u Hagu na doživotnu robiju, ali za drugi zločin dok za otmicu u Štrpcima nikad nije odgovarao.
"Računam da nije prestala odgovornost na državnoj liniji ne samo u Crnoj Gori nego i u Srbiji i u BiH da ne dozvole da zločinci ostanu nekažnjeni. Jedino je kažnjen Ranisavljević ali on je bio, kako bi mi u Podgorici rekli sitan u odnosu na ono što su drugi radili. Nadamo se da se to neće zaboraviti i da će države tražiti nalogodavce", kaže Husein Tuzović.
Kazne za sve počinioce
Osim utvrđivanje pune istine o onome što se dogodilo u Štrpcima sa imenima svih izvršilaca, onih koji su komandovali i isplanirali zločin, u Forumu Bošnjaka kao i u Bošnjačkoj stranci godinama insistiraju i da država učini više u pronalaženju posmrtnih ostataka žrtava, od kojih su samo tri identifikovane kao i da pokaže kontinuiranu brigu prema njihovim porodicama.
"Ja kao sestra samo mogu da zamolim vlast i državu da nam pomognu kosti da nađemo. 20 godina je prošlo i tu je sve više suvišno reći, samo nas interesuje da nam pomognu kosti da im nađemo. Kao sestra to molim i preklinjem. Više se ne pitam zašto se sve desilo. To više ne radim", kaže Šefika Kajević čiji je brat Nijazim Kajević odveden iz voza u Štrpcima.
Zumreta Rastoder, sestra Ismeta Babačića poručuje:
"Naša su braća toga dana imali po 30 godina... Poslije 20 godina zaista neću više nikoga ništa da molim jer da su htjeli nešto da urade vjerovatno bi do sada nešto i uradili. Poslije 20 godina je potpuno besmisleno nekoga moliti da nešto uradi. Mi 20 godina, tome ste svi svjedoci molimo, molimo i molimo, a ništa ne dobijamo. Ono što nama treba su njihove kosti a to će neko drugi naći i vjerovatno se neko drugi baviti time, a od ovih ljudi, ove vlasti ne tražim ništa".
U Liberalnoj partiji podsjetili su da su mnogi inspiratori i počinioci zločina u Štrpcima ostali van domašaja pravde i suda i da za to ne postoji nijedno opravdanje. Ako su zakoni problem, moramo da ih promijenimo, ako je politika bila prepreka, onda ona to više nikada ne smije biti, navela je u saopštenju za javnost ta stranka. Na 20 godišnjicu zločina reagovali su i u civilnom sektoru.
Mirela Rebronja iz Centra za građansko obrazovanje upozorava da slučaj Štrpci kao i ostali slučajevi ratnih zločina koji su vođeni pred crnogorskim sudovima, pokazuje da ne postoji spremnost da se odgovorni izvedu pred lice pravde.
"Nadležni organi su morali učiniti sve da pronađu i adekvatno kazne sve počinioce, jer pravosnažna presuda protiv jednog lica nasuprot neutvrđivanju istinski odgovornih za ovaj zločin i nekažnjavanju ostalih počinilaca prosto nije rezultirala utvrđivanju poptunog činjeničnog stanja koje bi vodilo zadovoljenju pravde za žrtve. Slučaj Štrpci kao ni ostali slučajevi ratnih zločina nikada ne smiju zaboravljeni i treba da nas kao društvo stalno podsjećaju da uspostavljanje tranzicione pravde i vraćanje dostojanstva dugujemo svim nevinim žrtvama, ali i generacijama koje dolaze", kazala je Rebronja.
"Nijesu imali njihovo ime, imali su drugo ime, ali su imali pravo da žive i da se raduju. Oni su i taj život i tu radost ugušili. To što se desilo ne treba zaboraviti, ali se ne možemo i u sjećanju služiti oružjem", bila je poruka Huseina Cena Tuzovića, predsjednika Savjeta Foruma Bošnjaka u Crnoj Gori.
Husein Tuzović na obilježavanju godišnjice
Zločin u Štrpcima se dogodio 27. februara 1993. godine, kada su pripadnici paravojnih jedinica Republike Srpske na stanici Štrpci, na dijelu pruge Beograd-Bar koji prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu, oteli 19 putnika od kojih su 18 Bošnjaka i jedan Hrvat i potom ih zvjerski ubili.
Jedini osuđeni za otmicu i likvidaciju onih kojima je jedina krivica bila što pripadaju drugoj nacionalnosti, jeste Nebojša Ranisavljević iz Despotovca, kome je već istekla 15-godišnja zatvorska kazna. Vođa zločinačke grupe Milan Lukić osuđen je u Hagu na doživotnu robiju, ali za drugi zločin dok za otmicu u Štrpcima nikad nije odgovarao.
"Računam da nije prestala odgovornost na državnoj liniji ne samo u Crnoj Gori nego i u Srbiji i u BiH da ne dozvole da zločinci ostanu nekažnjeni. Jedino je kažnjen Ranisavljević ali on je bio, kako bi mi u Podgorici rekli sitan u odnosu na ono što su drugi radili. Nadamo se da se to neće zaboraviti i da će države tražiti nalogodavce", kaže Husein Tuzović.
Kazne za sve počinioce
Osim utvrđivanje pune istine o onome što se dogodilo u Štrpcima sa imenima svih izvršilaca, onih koji su komandovali i isplanirali zločin, u Forumu Bošnjaka kao i u Bošnjačkoj stranci godinama insistiraju i da država učini više u pronalaženju posmrtnih ostataka žrtava, od kojih su samo tri identifikovane kao i da pokaže kontinuiranu brigu prema njihovim porodicama.
"Ja kao sestra samo mogu da zamolim vlast i državu da nam pomognu kosti da nađemo. 20 godina je prošlo i tu je sve više suvišno reći, samo nas interesuje da nam pomognu kosti da im nađemo. Kao sestra to molim i preklinjem. Više se ne pitam zašto se sve desilo. To više ne radim", kaže Šefika Kajević čiji je brat Nijazim Kajević odveden iz voza u Štrpcima.
Porodice žrtava
Zumreta Rastoder, sestra Ismeta Babačića poručuje:
"Naša su braća toga dana imali po 30 godina... Poslije 20 godina zaista neću više nikoga ništa da molim jer da su htjeli nešto da urade vjerovatno bi do sada nešto i uradili. Poslije 20 godina je potpuno besmisleno nekoga moliti da nešto uradi. Mi 20 godina, tome ste svi svjedoci molimo, molimo i molimo, a ništa ne dobijamo. Ono što nama treba su njihove kosti a to će neko drugi naći i vjerovatno se neko drugi baviti time, a od ovih ljudi, ove vlasti ne tražim ništa".
U Liberalnoj partiji podsjetili su da su mnogi inspiratori i počinioci zločina u Štrpcima ostali van domašaja pravde i suda i da za to ne postoji nijedno opravdanje. Ako su zakoni problem, moramo da ih promijenimo, ako je politika bila prepreka, onda ona to više nikada ne smije biti, navela je u saopštenju za javnost ta stranka. Na 20 godišnjicu zločina reagovali su i u civilnom sektoru.
Mirela Rebronja iz Centra za građansko obrazovanje upozorava da slučaj Štrpci kao i ostali slučajevi ratnih zločina koji su vođeni pred crnogorskim sudovima, pokazuje da ne postoji spremnost da se odgovorni izvedu pred lice pravde.
"Nadležni organi su morali učiniti sve da pronađu i adekvatno kazne sve počinioce, jer pravosnažna presuda protiv jednog lica nasuprot neutvrđivanju istinski odgovornih za ovaj zločin i nekažnjavanju ostalih počinilaca prosto nije rezultirala utvrđivanju poptunog činjeničnog stanja koje bi vodilo zadovoljenju pravde za žrtve. Slučaj Štrpci kao ni ostali slučajevi ratnih zločina nikada ne smiju zaboravljeni i treba da nas kao društvo stalno podsjećaju da uspostavljanje tranzicione pravde i vraćanje dostojanstva dugujemo svim nevinim žrtvama, ali i generacijama koje dolaze", kazala je Rebronja.