Citadela, srednjevekovna tvrđava u budvanskom Starom gradu, spomenik kulture i dio istorije, već tri decenije je vlasništvo kompanije "Imobilia", biznismena Branka Ćupića.
On je jedan od aktera slučaja starog preko deset godina, o tri milijarde eura vrijednih opala, koji su nezakonito unijeti u Crnu Goru.
Vlast u Budvi godinama bezuspješno pokušava da povrati vlasništvo nad Citadelom.
Poslednje pregovore vodio je krajem prošle godine predsjednik budvanske opštine Milo Božović, koji je u međuvremenu uhapšen i optužen za šverc droge.
Značaj Citadele za Budvu i Crnu Goru
Za Budvu je Citadela simbolička, urbanistička, prostorna i vizuelna suština grada, kazao je za RSE Predrag Zenović, predsjednik budvanskog Savjeta za kulturu.
"Tranzicionom privatizacijom Budva je, pored brojnih drugih prostora, tom privatizacijom izgubila svoje istorijsko jezgro – i na neki način središte kulturne i socijalne reprodukcije grada".
Citadela je "rodno mjesto" festivala Grad teatara, jednog od najznačajnijih regionalnih pozorišnih festivala starog 37 godina.
Na tvrđavi se nalaze ostaci temelja crkve Sv. Marije iz 15. vijeka.
Zenović kaže da se prema nekim izvorima tu nalazilo fortifikaciono (vojno) utvrđenje.
"U svim starim gradovima svijeta, Citadela, znači "mali grad" pa ga možemo smatrati vizuelnom suštinom grada", kaže Zenović.
Na tvrđavi se nalazi simbol Budve, reljef sa dvije ribice. Prema legendi on prikazuje dvoje mladih koji su skočili su u more zbog zabranjene ljubavi.
Da su pregovori konačno prekinuti početkom ove godine i da nije došlo do dogovora, potvrdio je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Branko Ćupić, vlasnik Citadele.
Na upit RSE o sudbini pregovora lokalna uprava i predsjednik gradskog parlamenta Nikola Jovanović nijesu odgovarali.
Ne zna se ni vrijednost Citadele koja je od 1961. spomenik kulture.
Đorđe Zenović iz budvanskog Sekretarijata za zaštitu imovine je za RSE kazao da su krajem 2022. tražili procjenu vrijednosti Citadele od državne Uprave za imovinu, ali je do danas nijesu dobili.
"Nemamo informacija da li je u međuvremenu neko od opštinskih zvaničnika imao kontakte sa njenim vlasnicima o eventualnoj prodaji ili zakupu", kazao je Zenović.
Kako je Citadela prešla u privatne ruke
Citadela je do kraja 1992. godine bila vlasništvo vojske, tada zajedničke države Srbije i Crne Gore, Savezne Republike Jugoslavije, odnosno Ministarstva odbrane u Podgorici.
Tada je ugovorom o razmjeni nepokretnosti prešla u ruke Ćupićevog preduzeća "Imobilia" koje se, zauzvrat, obavezalo da za Ministarstvo izgradi oko 700 kvadrata stambenog prostora u Tivtu.
"Ministarstvo odbrane iz svoje imovine izdvaja i prenosi na preduzeće "Imobilia" pravo raspolaganja i korišćenja i upravljanja nad nepokretnostima Citadele kojoj pripadaju stara austrougarska kasarna, zapadna kula i suterenski prostor, ukupne površine 684 kvadrata", piše u ugovoru.
Djelove ugovora o razmjeni Citadele je tek prije dvije godine objavio budvanski Sekretarijat za zaštitu imovine, tražeći od zaštitnice imovinsko pravnih interesa Crne Gore Bojane Ćirović da "hitno pokrene postupak poništenja ugovora".
Precizirali su da je razmjenu, u ime tadašnjeg Ministarstva odbrane, potpisao pukovnik Dragomir Ostojić, dok je preduzeće "Imobilia" zastupao Branko Ćupić.
Pročitajte i ovo: Hoće li Budva povratiti svoju Citadelu?Citadelom se bavi i Zaštitnik imovinsko pravnih interesa države
Opština Budva je već jednom, tužbom, tražila poništavanje ugovora između Ćupića i Ministarstva. No, nakon protivtužbe iz Ćupićeve kompanije u februaru 1998. zaključeno je vansudsko poravnanje kojim je Budva odustala od zahtjeva za poništenje odričući se i prava na žalbu.
Zaštitnica imovinsko pravnih interesa Crne Gore, Bojana Ćirović
Poravnjanje je potpisao tadašnji budanski gradonačelnik Rade Gregović.
Od zaštitnice Ćirović tražili su da se utvrdi da li je prekršen zakon i da se ispita eventualna ništavost ugovora jer, kako su naveli, prilikom razmjene Citadela nije prvo ponuđena opštini Budva, koja je imala zakonsko pravo preče kupovine.
Ćirović je za RSE kazala da je kancelarija nakon analize svih dokumenta, zaključila da je posao pravno čist, jer je opština Budva sama odustala od tužbe.
"Opština Budva je imala sve ove podatke, da je zaključila poravnanje i odrekla se tužbenog zahtjeva kojim je tražila poništaj ovog pravnog posla", navodi Ćirović za RSE.
Ko je Branko Ćupić, vlasnik Citadele
Ćupić se u središtu pažnje crnogorske javnosti našao prije deceniju kada je u sefu njegovog hotela Belvi u Bečićima nadomak Budve, policija pronašla oko 30 kilograma poludragog kamenjanja opala.
Opal su u julu 2011. u Crnu Goru unijeli južnoafrički državljani Robert Fenjek i Antoni Vernon Strelenski. Njih je na podgoričkom aerodromu sačekao Ćupić, gdje su "zaobišli carinu", a potom otišli u njegov hotel u čiji su sef ostavili dragulje.
Kada je Ćupić godinu kasnije odbio da im vrati dragulje prijavili su ga policiji.
Nakon toga policija je zaplijenila dragulje, koji su postali državno vlasništvo jer su unijeti mimo carinskih propisa što je krivično djelo.
Ćupić, Fenjek i Strelenski su prekršajno kažnjeni sa po 4.000 evra u aprilu 2013.
Pročitajte i ovo: Sporovi oko dragulja vrijednih preko dvije milijarde pred crnogorskim sudovimaPred Sudom u Kotoru i danas se vodi spor o vlasništvu nad opalima za koje advokati tvrde da vrijede oko tri milijarde eura, a koji se trenutno nalaze se u sefu Centralne banke Crne Gore.
Čega je sve vlasnik Branko Ćupić
Hotel u kome su nađeni dragulji posluje u okviru istoimene "Belvihotels grupe" u kojoj Ćupić i njegov brat Petar imaju po 50 odsto vlasništva.
Oni su hotel sa oko 25 hiljada kvadrata zaleđa bečićke plaže kupili za nešto više od dva miliona eura 2003. od državne kompanije "Budvanska rivijera".
Prema podacima iz državnog Registra privrednih subjekata Ćupić je suvlasnik i budvanske hotelske grupe Iberostar, u okviru koje posluje više hotela na primorju.
Vlasnik je i kotorske kompanije "Montenegro hotels" koja je 2017. kupila hotel Riviera u Herceg Novom.
Pored budvanske Citadele, Ćupić je vlasnik i više palata iz 17. i 18. vijeka u Boki Kotorskoj.
Njegovo preduzeće "Imobilia" posjeduje više od 30 hiljada kvadrata zemljišta, nadomak eksluzivnog odmarališta Sveti Stefan, u mjestu Crvena glavica.
U bokokotorskom gradu Perastu posjeduje hotel sa pet zvjezdica "Iberostar Heritage Grand Perast", smješten u preuređenoj palati Smekja iz 18. vijeka.
Palata Smekija iz 18. vijeka u Perastu, Kotoru, prije restauracije
Palata Smekja je bila vlasništvo državnog preduzeća "Jadran Parast", koje je Ćupić kupio 2006. za pet miliona eura, nakon što je na tenderu otkupio 75 odsto državnog paketa akcija.
Tom kupovinom pored palte postao je vlasnik još oko pet hiljda kvadrata objekata u Perstu i preko šest hiljada kvadrata zemljišta, koje je posjedovalo preduzeće.
Ugovorom se Ćupić obavezao da za tri godine u preduzeće uloži deset miliona eura.
Deset godina kasnije MANS je taj posaoocijenio kao "prvorazredni primjer korupcionaške privatizacije“ jer Ćupić nije realizovao investicioni program u ugovornom roku.
Tadašnja Vlada Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića je, pisao je MANS, umjesto raskida ugovora, Ćupiću aneksom ugovora dala još tri godine za realizaciju investicija, što on takođe nije ispoštovao.
Palata Tripković iz 18. vijeka u Kotoru, prije restauracije
"To pokazuje da njegov cilj nije bio da preduzeće pretvori u profitabilno i uposli nove radnike, već da dođe do vrijedne imovine", objavio je MANS 2015.
Još jedna palata, Palata Zmajević iz 17. vijeka u Perastu je u vlasništvu Branka Ćupića. Smještena je na stijeni a sagrađena od lokalnog kamena. Posvećena je Gospi od Rozarija i poznata je kao "Biskupija", jer su u njoj stolovala dva biskupa.
On je vlasnik i kapetanske palate Tripković iz 18. vijeka koja se nalazi se u kotorskom naselju Dobrota. Ona je najznačajniji spomenik stambene arhitekture iz tog perioda Kotora, grada koji je pod zaštitom UNESCO.
Prema podacima sa zvaničnog sajta Ćupićeve "Imobilije" palate Tripković i Zmajević su na prodaju.
Veze sa Svetozarom Marovićem?
RSE nije mogla da potvrdi da je Ćupić poslovni prijatelj bivšeg visokog funkcionera DPS-a Svetozara Marovića, o čemu su u više navrata pisali crnogorski mediji.
Marović je bio na brojnim funkcijama u Crnoj Gori. Bio je i predsjednik državne zajednice Srbije i Crne Gore do 2006, kada je Crna Gora obnovila samostalnost.
Uhapšen je u decembru 2015. godine po optužbi za korupciju. Nakon što je priznao da je šef budvanske kriminalne grupe osuđen je na skoro četiri godine zatvora, pušten iz pritvora a naloženo mu je da plati odštetu od 1,1 milion eura.
Pročitajte i ovo: Slučaj Marović, sedam godina ćutanja SrbijeNije se pojavio na izdržavanju zatvorske kazne, niti je uplatio novac. Pobjegao je u Beograd, a Srbija godinama ignoriše zahtjeve Crne Gore za njegovo izručenje.
U aprilu 2022. Sjedinjene Američke Države stavile su Svetozara Marovića na listu sankcija SAD zbog umiješanosti u korupciju.