Ovog vikenda padine Lovćena okupile su mlade ljude iz regiona, ali i one starije, vitalnoga duha i tijela, te poznate umjetnike, teoretičare, filozofe, koji su inspirisani simbolom otpora Če Gevarom, tražili odgovore na krizu duha današnjice, bunili se protiv nepravedne raspodjele društvenog bogatstva i sve izraženije surovosti kapitalizma.
Teatarski, ambijetalni performans crnogorskog reditelja Slobodana Milatovića najavljen je i za narednu godinu.
Zvuk trube pozvao je učesnike kampa, njih preko 100, uglavnom iz Crne Gore, ali i regiona, na akciju. Redom, vojno-gerliska obuka, vojnički pasulj, popodnevna dremka, a onda ključni dio kampa - moralno-politička obuka.
O ljevici, desnici, slobodi, anarhizmu, ličnom i kolektivnom - govorili su poznati umjetnici, dramski pisci, teoretičari, filozofi iz regiona. Lični inregritet naspram nameta nacionalnog, okvir je bio za hrvatskog teologa i novinara Draga Pilsela.
“Iskustvo devedesetih na ovim prostorima uvelo je kleptokratske, i mafijaške strukture u legalni, demokratski prostor i mi živimo u stanju bijede i nesreće”, Pilselova je dijagnoza sadašnjeg trenutka.
U potrazi za ličnom, ali i društvenom srećom, Pilsel postavlja brojna pitanja, dileme.
"Što je vama osobno ukradeno? Za čim najviše žudite? Što sebi želite? Da li među nama ima dovoljno heroja? Da li među nama ima dovoljno kapaciteta, ljubavi, sebedarja, altruizma i snage za nekakav cjeloviti humani život. Ima li među vama heroja, što su vam ukrali, što si želite? Kako sebi definirate sreću?", upitao je.
Ovaj čovjek impresivne biografije, rođen i odrastao prošlog vijeka u totalitarnoj Argentini, prije revolucije, kao sin ustaškog emigranata, izborom koji živi daje odgovor na dilemu lično ili kolektivno-nacionalno.
"Ja sam svoju sreću definirao tako što sam odbacio nacionalizam i što svoj integritet kao osoba nalazim u univerzalnom shvatanju bratstva".
Neko bi mogao začepiti cijeli Jadran
Na traume devedesetih i bratoubilački rat osvrnuo se i crnogorski muzičar Rambo Amadeus.
"Uglavnom su klerikalne snage povezane širile priču o jednoj naciji, dominatnoj na toj teritoriji i vezale se sa lokalnom crkvom. Ta sprega nejakog pripadnika radničke klase dovodila ga je do toga da ga grize savjest, da se osjeća da je kriv ili zato što je rođen u miješanom braku, ili zato što je radnik pa ga je sramota i što ima platu 200 eura i vrlo je snishodljiv prema onom koji je zapravo izvršio kontrarevoluciju koji se sada baškari i posjeduje društvenu imovinu. A mi ga nazivamo uspješnim biznismenom", rekao je on.
Sebi svojstvenom ironijom Rambo stvari dalje seli na lokalniji nivo Crne Gore, pa kontrastom zarada naspram ogromne imovine pojedinih političara ilustruje tezu o ratu u službi preraspodjele društvenog bogatstva.
"Neću nabrajati imena jer nije uredu, ali vi imate čak i na crnogorskoj političkoj sceni koji imaju 2 ili 3 hiljade eura kao političari. Međutim, jedan je vlasnik broda koji je toliko veliki da mu treba kapetan. Možda će jednog dana neko od njih imati toliki brod da će da začepi Bokokotorski zaliv tako da će moći pješke da hoda po Boki preko svoga broda i da uopšte ne mora da plovi. Ili će jednog dana neko od njih da začepi cijeli Jadran".
Uz pjesmu, oko logorske vatre, polemisalo se o postavljenim dilemama. Nastajale su i nove kreacije. Ekološki osvješćeno, svoje videnje današnjice odrepovao nam je Haris iz Bara:
Teatarski, ambijetalni performans crnogorskog reditelja Slobodana Milatovića najavljen je i za narednu godinu.
Zvuk trube pozvao je učesnike kampa, njih preko 100, uglavnom iz Crne Gore, ali i regiona, na akciju. Redom, vojno-gerliska obuka, vojnički pasulj, popodnevna dremka, a onda ključni dio kampa - moralno-politička obuka.
O ljevici, desnici, slobodi, anarhizmu, ličnom i kolektivnom - govorili su poznati umjetnici, dramski pisci, teoretičari, filozofi iz regiona. Lični inregritet naspram nameta nacionalnog, okvir je bio za hrvatskog teologa i novinara Draga Pilsela.
“Iskustvo devedesetih na ovim prostorima uvelo je kleptokratske, i mafijaške strukture u legalni, demokratski prostor i mi živimo u stanju bijede i nesreće”, Pilselova je dijagnoza sadašnjeg trenutka.
U potrazi za ličnom, ali i društvenom srećom, Pilsel postavlja brojna pitanja, dileme.
"Što je vama osobno ukradeno? Za čim najviše žudite? Što sebi želite? Da li među nama ima dovoljno heroja? Da li među nama ima dovoljno kapaciteta, ljubavi, sebedarja, altruizma i snage za nekakav cjeloviti humani život. Ima li među vama heroja, što su vam ukrali, što si želite? Kako sebi definirate sreću?", upitao je.
Ovaj čovjek impresivne biografije, rođen i odrastao prošlog vijeka u totalitarnoj Argentini, prije revolucije, kao sin ustaškog emigranata, izborom koji živi daje odgovor na dilemu lično ili kolektivno-nacionalno.
"Ja sam svoju sreću definirao tako što sam odbacio nacionalizam i što svoj integritet kao osoba nalazim u univerzalnom shvatanju bratstva".
Kamp Ernesto Če Gevara na Lovćenu
Neko bi mogao začepiti cijeli Jadran
Na traume devedesetih i bratoubilački rat osvrnuo se i crnogorski muzičar Rambo Amadeus.
"Uglavnom su klerikalne snage povezane širile priču o jednoj naciji, dominatnoj na toj teritoriji i vezale se sa lokalnom crkvom. Ta sprega nejakog pripadnika radničke klase dovodila ga je do toga da ga grize savjest, da se osjeća da je kriv ili zato što je rođen u miješanom braku, ili zato što je radnik pa ga je sramota i što ima platu 200 eura i vrlo je snishodljiv prema onom koji je zapravo izvršio kontrarevoluciju koji se sada baškari i posjeduje društvenu imovinu. A mi ga nazivamo uspješnim biznismenom", rekao je on.
Sebi svojstvenom ironijom Rambo stvari dalje seli na lokalniji nivo Crne Gore, pa kontrastom zarada naspram ogromne imovine pojedinih političara ilustruje tezu o ratu u službi preraspodjele društvenog bogatstva.
"Neću nabrajati imena jer nije uredu, ali vi imate čak i na crnogorskoj političkoj sceni koji imaju 2 ili 3 hiljade eura kao političari. Međutim, jedan je vlasnik broda koji je toliko veliki da mu treba kapetan. Možda će jednog dana neko od njih imati toliki brod da će da začepi Bokokotorski zaliv tako da će moći pješke da hoda po Boki preko svoga broda i da uopšte ne mora da plovi. Ili će jednog dana neko od njih da začepi cijeli Jadran".
Uz pjesmu, oko logorske vatre, polemisalo se o postavljenim dilemama. Nastajale su i nove kreacije. Ekološki osvješćeno, svoje videnje današnjice odrepovao nam je Haris iz Bara: