Na festivalu Grad teatar Budva je izvedena predstava "Nestvarni grad". Jedini glumac je glas naratora koji publiku vodi kroz budvanski Stari grad, koji postaje pozornica. Šetajući sa slušalicama kroz koje prati naraciju, publika otkriva dvomilenijski grad kroz iskustvo i sjećanja Budvana.
Predstava u Budvi briše granice između izvođača i publike
Uz glas naratora, kroz starogradske ulice i trgove, publiku vode i snimljena sjećanja šest Starobudvana - Jerolima i Ljerke Dragičevića, Dalibora Antoniolia, Dragana Stefana, Marije Pjerotić i Slobodana Mitrovića. Publika nije pasivni posmatrač, već učesnik priče koja se drugačije oblikuje svakim novim izvođenjem.
"Nestvarni grad" je teatarsko iskustvo koje ruši tradicionalne granice između izvođača i publike, kaže potpisnik teksta i režije projekta, Vuk Ršumović.
U publici je uvijek 12 osoba. Na zahtjev organizatora, na početku odlažu mobilne telefone, a nove vizure grada koje otkriju pohranjuju u sjećanju, umjesto na memorijskoj kartici telefona.
Sve počinje u biblioteci na gradskoj tvrđavi Citadeli, jer autori kažu da je sjećanje najvrjednije vlasništvo. "Naš identitet je naše sjećanje", kaže Ršumović.
Na molbu naratora, dio Starog grada šetači obilaze bosi, kako bi osjetili kamen star preko dvije hiljade godina.
Fotografije nekadašnjih Budvana, koji su davno koračali istim ulicama i trgovima, izazivaju osjećaj prisnosti, ali i razmišljanja o sopstvenoj prolaznosti, kaže za RSE Svetlana, učesnica šetnje.
U jednoj od uličica, šetače dočekuju poruke iz prošlosti koje sami odaberu.
"Nisu mrtvi oni što žive u srcima ljudi koje su ostavili za sobom", jedna je od izreka u porukama.
Posjeta tradicionalnoj konobi dio je predstave - gdje ih čekaju ukusi i mirisi primorskih specijaliteta i lokalnog vina. Razgovori za trpezom daju drugačiji ton svakom izvođenju predstave.
Predstava dalje vodi do ateljea budvanskih umjetnika, koji su islikali razglednice sa motivima grada za učesnike. Većina kaže da se ne sjeća kada su neku razglednicu poslednji put poslali, ili dobili.
Po uputu naratora, šetači ispisuju razglednice i adresiraju ih na same sebe, pa ubacuju u obližnji poštanski sandučić.
Skoro dvosatni obilazak se završava pod bedemom, na mjestu koje Budvani zovu "Ispod fratara", gdje je postavljena crno-bijela fotografija Starog grada. Ispod nje, učesnici prave zajedničku fotografiju, zatvarajući tako isprepletani krug prošlosti i sadašnjosti kroz koji ih je vodila predstava.