Verbalno nasilje umjesto vjerskog dijaloga

Mitropolit Mihailo

Izliv uvreda, mržnje, verbalnog i umalo fizičkog nasilja vjernika i sveštenika Srpske pravoslavne crkve prema mitropolitu Crnogorske pravoslavne crkve Mihailu, rezultirali su prekidom javne rasprave o Zakonu o slobodi vjeroispovjesti koja je trebalo da se održi u Bijelom Polju. Zašto u Crnoj Gori još postoje jasni tragovi mržnje i stvaranja atmosfere linča?

Javna rasprava u organizaciji Ministarstva za ljudska prava o Zakonu o slobodi vjeroispovjesti završena je čim je počela.

Vaš browser nepodržava HTML5

Rasprava

Povod uvredama, izlivu mržnje i stvaranju atmosfere linča je bilo prisustvo mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve Mihaila. Par stotina vjernika Srpske pravoslavne crkve predvođeni bivšim i sadašnjim poslanicima crnogorskog parlamenta i lokalnim funkiconerima i sveštenicima SPC stvorili su atmosferu linča koja je trajala dok mitropolit Mihailo nije napustio Bijelo Polje. Uzrok ovakvom ponašanju potpredsjednik Savjeta Mitropolije CPC ​Stevo Vučinić vidi u dvadesetpetogodišnjem djelovanju Srpske pravoslavne crkve:

„Uzrok ovog događaja je veoma jednostavan. Srpska crkva proizvodi i apologira jedno ponašanje koje zastidi svakog civilizovanog građanina. Ona to radi huškajući na međunacionalnu i međukonfesionalnu mržnju 25 godina. Juče su klirici SPC i nekolicina poslanika, uključujući predsjednika Skupštine Berana i bivšeg gradonačelnika Pljevalja, svojim ponašanjem su bili uzor toj masi koja je na neki način od njih podsticana da dovede tu situaciju skoro do linča. To je bila jedna ekstaza orgijanja u kojoj se demonstrirao nacionalizam najgoreg oblika koji smo gledali devedesetih godina. Nažalost ta politika danas doživljava jedan oblik ekstaze.“

Podsjetimo, ministar za ljudska i manjinska prava Suad Numanović je zbog prijetećih poruka i izliva mržnje prekinuo javnu raspravu i osudio necivilizacijski čin:

„Ono što me je iznenadilo je, da je jedan dobar dio intelektualaca se tu našao da bi na jedan necivilizovan način iskazao odnos prema ovom zakonu. Ako niste spremni da čujete drugog i da vodite dijalog o svim pitanjima pa i o ovako važnom zakonu, onda to može da bude proizvod nečeg drugog a ne jednog demokratskog kapaciteta.“

Pokušali smo da i u Mitropoliji SPC dobijemo objašnjenje za demonstriran izliv mržnje u Bijelom Polju, od strane onih koji osoba koje sebe smatraju vjerujućima i pobožnima, a koje su praktično predvodili i sveštenici srpske crkve. Međutim sagovornika nismo uspjeli da dobijemo, ali podsjećamo da je iz SPC saopšteno da oni nisu imali mogućnost da utiču na, kako su rekli, spontanu reakciju građana i odgovornost su prebacili na Ministarstvo za ljudska prava.

Komentarišući jučerašnji događaj, profesorica Božena Jelušić kaže da to podsjeća na događaje od prije 25 godina:

Za mene je jeziva slika popova, sveštenih lica koji prednjače, što je kamera zabilježila, u uzvikivanju parola, povika zla i u tome što prednjače u masi koja je spremna na linč. Pozvati 500 ljudi, dizati mobu na javnu raspravu, za mene potpuno liči na ono mitingašenje iz devedesetih i ona događanja naroda, ili mikro vidovdanske sabore poslije kojih se proliva krv. Tako da je ovo čini mi se pravi trenutak da se dozovemo pameti, da se prisjetimo barem što je bilo prije 25 godina i da ne dozvolimo da ovu zemlju bacamo pod noge bez ikakve potrebe.“

Odgovarajući na naše pitanje šta je uzrok izlivu mržnje vjernika, profesorica Božena Jelušić kaže da jučerašnji događaj pokazuje da ratovi na našim prostorima nisu završeni već da su samo jenjavali, te da je to posljedica i rastuće nejednakosti:

„Meni je žao što je jučerašnji događaj pokazao da Crna Gora, kad su u pitanju vjerska i međunacionalna sloga nije nikakav lider u regionu, nego da se prosto uklapa u onu sliku kakvu pružaju susjedi. I crnogorski učesnici u ovome, dakle i vlast u CrnoJ Gori i vjerske institucije osobito ona koja je najbrojnija, ponašaju se kao čovjek koji u jednoj ruci drži kantu s vodom, a u drugom rukom raspiruje vatru. Ona se raspiruje iz njihove pozicije radi političih ili ekonomskih ciljeva, ili radi zauzimanja pozicija moći.“