Bokeljska mornarica, najstarija pomorska institucija na svijetu, od 2013. godine je zakonom zaštićeno kulturno dobro od nacionalnog značaja Crne Gore. Riječ je o tradiciji dugoj dvanaest vjekova, koja objedinjuje različite aspekte nematerijalnog nasljeđa: tradicionalnu pomorsku organizaciju sa preciznim ustrojstvom i podjelom činova, nošnje i oružje, kolo Bokeljske mornarice, trg Sv. Tripuna i ostale prostore Starog grada Kotora.
Uoči kandidature za UNESCO, Bokeljska mornarica se našla u fokusu javnosti zbog nezadovoljstva Hrvatske građanske inicijative (HGI), jer u dosijeu za kandidaturu nisu decidno navedeni kult svetog Tripuna, te hrvatski narod.
Riječ je o narodu “koji je stvarao, održavao i do danas je baštinik nasljeđa Bokeljske mornarice”, kažu u Hrvatskom nacionalnom vijeću (HNV) i hrvatskim udruženjima Boke Kotorske, koji su podržali poslanika HGI Adrijana Vuksanovića.
“Onaj ko hoće da izbriše ime hrvatskog naroda iz Bokeljske mornarice, taj je protivnik multinacionalne Crne Gore. Bokeljska mornarica je kulturno dobro Crne Gore i nama Hrvatima je to radost što smo i na taj način obogatili Crnu Goru. Ali ne tako da se prešućuje kult Sv. Tripuna iz kojeg je Bokeljska mornarica i nastala, i da se prešućuje narod koji je dominantno stvarao i baštini tu značajnu instituciju”, kazao je Vuksanović u parlamentu.
Premijer Duško Marković je u odgovoru Vuksanoviću kazao da Crna Gora baštini multikulturalnost, te da svoje nasljeđe tretira integralno, ne dijeleći ga prema nacionalnoj pripadnosti. Riječ je o kulturnom dobru koje pripada svim građanima, dodaje, koje će nakon kandidature za UNESCO, pripasti i svim građanima svijeta.
“To je vojno-pomorska organizacija čije članstvo niti je bilo, niti je danas, nacionalno ograničeno. Naprotiv, jedno od suštinskih vrijednosti Bokeljske mornarice upravo je njena otvorenost, nadnacionalnost, i tradicija promocije mira, jednakosti, međukulturnog sklada i tolerancije. Bokeljska mornarica je utkana u temelje crnogorske državnosti, i dio je naše zajedničke prepoznatljivosti, i lokalne, i nacionalne, i međunarodne”, izjavio je Marković.
Predstavnici Bokeljske mornarice su učestvovali u izradi dosijea za UNESCO kandidaturu od marta, i bilo je vremena da se čuju bilo kakve primjedbe, umjesto što se čekala poslednja faza prevođenja cjelokupnog materijala, smatraju u toj bratovštini koja je u obraćanju javnosti podsjetila na činjenice o njenom nacionalnom određenju.
“Tokom cijele istorije, Mornarica nikada u svom imenu nije imala nacionalni ili etnički predznak. Činili su je prirpadnici različitih etničkih grupa, a ne postoje podaci o njenom etničkom sastavu koji mogu biti argument o predominaciji jedne etničke grupe. Ni danas Mornarica ne vodi evidenciju o nacionalnoj i vjerskoj strukturi članova”, saopšteno je iz Bokeljske mornarice.
Međutim, činjenica je i da su u poslednjih sto pedeset godina pretežno bokeljski Hrvati čuvali i baštinili tradiciju Bokeljske mornarice, kaže predsjednik njenog Upravnog odbora Aleksandra Dender. A kako se ni u jednom od dva dosijea (Ukazu o proglašenju Bokeljske mornarice dobrom od nacionalnog značaja za Crnu Goru, te Dosijeu za UNESCO kandidaturu) ne pominje ko je nosilac tog kulturnog dobra, iz Bokeljske mornarice će uputiti inicijativu Ministarstvu kulture da se Ukaz dijelom promijeni.
“ Tražićemo da se izmijeni bezlična definicija koja kaže 'da je Bokeljska mornarica vezana za kult sveca, mjesta i ambijenta', ne navodeći konkretno o čemu se radi; tražićemo da se navede ono što je povijesna činjenica, a to je da je Bokeljska mornarica vezana za kult Sv. Tripuna, da je vezana za Kotor, odnosno pjacu Sv. Tripuna gdje se odvija najvrijedniji i najtradicionalniji dio Tripundanskih svečanosti – pleše se kolo Sv. Tripuna, i naravno za ambijent Boke Kotorske”, kaže Dender.
U međuvremenu, 13. januara će se još jednom plesati Bokeljsko kolo u znak sjećanja na 809. godinu. Tada je nevrijeme dovelo u Kotor venecijanski brod sa relikvijama svetog Tripuna, koje je otkupio kotorski plemić Andreaci Saracenis i prenio ih u crkvu koju je sagradio. Odred pomoraca koji je pratio relikivije je postao jezgro bratovštine koja se danas naziva Bokeljska mornarica. Na mjestu crkve sa relikvijama, 1166. godine je sagrađena romanička katedrala, a sveti Tripun je postao zaštitnik grada.
Na sve to podsjeća Bokeljsko kolo koje se pleše za sve svetkovine Bokeljske mornarice, ali i gradske svečanosti, kaže savjetnica u Pomorskom muzeju Crne Gore Mileva Pejaković Vujošević.
“Kolo krasi dvanaest figura, prekrasne odore, oružje i ćese za municiju, na kojima je grb grada Kotora. A na grbu su vrata grada, Sv. Tripun – zaštitnik grada, i mletački lav. Sve je to simbolika. Imamo i pjesmu koju je sredinom XIX vijeka napisao pomorski kapetan Pavo Božov Kamenarović iz Dobrote.
Citiraću samo dio:
Svi zajedno – svi u kolo
Rukama ruke stisnimo
Potvrdimo svim okolo
Da slogu bratsku ljubimo”.
Rok za predaju kandidature Bokeljske mornarice za upis na listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a je 31. mart.