Na Međunarodni dan borbe protiv zavisnosti od droga donosimo priču bivšeg heroinskog zavisnika koji je već deset godina uspješan porodičan čovjek. U razgovoru u kome je tražio anonimnost, govori o svojim iskustvima, paklu koji je prošao zajedno sa porodicom i na kraju o uspješnom tretmanu u jednom od centara u regionu.
"Počelo je sa nekih 18-19 godina. Već je prije toga bilo flertovanja sa alkoholom. U Crnoj Gori početkom devedesetih, kada sam počinjao, nije bilo mnogo težih droga. Ali, eto, ja sam je našao. Bilo je trave, marihuane i onda nekako malo po malo. U Nikšiću u to vrijeme nije bilo pet ljudi da su uzimali heroin. Droga uvijek ulazi na mala vrata, neosjetno. Nemate očekivanje gđe to može da vas odvede. Marihuana je prestala da me zadovoljava i polako sam ulazio u heroin."
RSE: Kakav je to osjećaj?
"Poslije jako malo vremena smisao života postaje ne biti u apstinencijalnoj krizi, koja nastaje ako nijeste nahranili organizam supstancom na koju je on navikao."
RSE: Kako izgleda apstinencijalna kriza?
"Stanje psiho-fizičke, duhovne i duševne agonije. Agonija je ekstreman opis, ali je i to malo da se stvarno dočara koliko vam je loše. To, bogu hvala, zdrav čovjek ne može raznumijeti."
RSE: Kako ste nabavljali heroin? Kako to ide?
"Nažalost danas je mnogo dostupniji nego prije dvadeset i više godina. Kažem vam, da smisao života postaje trčanje za drogom... Počinje odsustvovanje sa posla i prekid. Gubite prijatelje, jer ste pogodni samo za eskiviranje. Porodica je jedina koja ne odustaje od vas."
RSE: Koliko je trajalo sve?
"Ukupno, alkohol, trava i heroin desetak godina."
RSE: Kakav je bio odlazak na tretman odvikavanja?
"Bilo je sporadičnih pokušaja, ali nikada sa dovoljno volje da se riješim problema. Kada sam krenuo u borb , što se tiče samog tretmana, u mom slučaju je bilo „prvo pa muško“. Čovjek sam mora donijeti odluku. Ni sam nijesam vjerovao da ću istrajati. Ključni korak je motivacija čovjeka da prihvati tretman. U mom slučaju najviše me motivisao već spašen život, neko ko je već riješio problem koliko god da si loše. Što se mene lično tiče kompletan proces je trajao oko godinu i po."
RSE: Kada se može reći da čovjek više nije zavisnik?
"Metod koji je meni donio slobodu i dobro trajao je 3-5 godina. Nekada sam mislio da se dosta stvari koje su se desile u periodu zavisništva nikada nikada neće moći ispraviti. Međutim, danas uživam u plodovima svoje slobode, jer i ljudi prema kojima sam pogriješio danas cijene ono što živim. Mogu reći da uživim u plodovima svog oslobođenja od zavisnosti. Više od deset godina živim sa ove strane, dobre strane."
"Počelo je sa nekih 18-19 godina. Već je prije toga bilo flertovanja sa alkoholom. U Crnoj Gori početkom devedesetih, kada sam počinjao, nije bilo mnogo težih droga. Ali, eto, ja sam je našao. Bilo je trave, marihuane i onda nekako malo po malo. U Nikšiću u to vrijeme nije bilo pet ljudi da su uzimali heroin. Droga uvijek ulazi na mala vrata, neosjetno. Nemate očekivanje gđe to može da vas odvede. Marihuana je prestala da me zadovoljava i polako sam ulazio u heroin."
RSE: Kakav je to osjećaj?
"Poslije jako malo vremena smisao života postaje ne biti u apstinencijalnoj krizi, koja nastaje ako nijeste nahranili organizam supstancom na koju je on navikao."
RSE: Kako izgleda apstinencijalna kriza?
"Stanje psiho-fizičke, duhovne i duševne agonije. Agonija je ekstreman opis, ali je i to malo da se stvarno dočara koliko vam je loše. To, bogu hvala, zdrav čovjek ne može raznumijeti."
RSE: Kako ste nabavljali heroin? Kako to ide?
"Nažalost danas je mnogo dostupniji nego prije dvadeset i više godina. Kažem vam, da smisao života postaje trčanje za drogom... Počinje odsustvovanje sa posla i prekid. Gubite prijatelje, jer ste pogodni samo za eskiviranje. Porodica je jedina koja ne odustaje od vas."
RSE: Koliko je trajalo sve?
"Ukupno, alkohol, trava i heroin desetak godina."
RSE: Kakav je bio odlazak na tretman odvikavanja?
"Bilo je sporadičnih pokušaja, ali nikada sa dovoljno volje da se riješim problema. Kada sam krenuo u borb , što se tiče samog tretmana, u mom slučaju je bilo „prvo pa muško“. Čovjek sam mora donijeti odluku. Ni sam nijesam vjerovao da ću istrajati. Ključni korak je motivacija čovjeka da prihvati tretman. U mom slučaju najviše me motivisao već spašen život, neko ko je već riješio problem koliko god da si loše. Što se mene lično tiče kompletan proces je trajao oko godinu i po."
RSE: Kada se može reći da čovjek više nije zavisnik?
"Metod koji je meni donio slobodu i dobro trajao je 3-5 godina. Nekada sam mislio da se dosta stvari koje su se desile u periodu zavisništva nikada nikada neće moći ispraviti. Međutim, danas uživam u plodovima svoje slobode, jer i ljudi prema kojima sam pogriješio danas cijene ono što živim. Mogu reći da uživim u plodovima svog oslobođenja od zavisnosti. Više od deset godina živim sa ove strane, dobre strane."