U Budvi je u toku nacionalna Konferencija o HIV/AIDS-u na kojoj su predstavljene najnovije brojke o ovoj bolesti u Crnoj Gori, ali se i razgovaralo o diskriminaciji, te prevenciji i socijalnoj podršci oboljelih. Iskustvo stručnjaka u savjetovalištima je da nerijetko stigma prema oboljelim od AIDS-a dolazi i od samih ljekara.
U Crnoj Gori danas sa AIDS-om živi 144 osobe. Ove godine je zabilježeno 16 novih slučajeva inficiranosti HIV-om i AIDS-om, od čega je jedna osoba ženskog pola, a većina nosilaca virusa i oboljelih je životne dobi imeđu 25 i 49 godina. Direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša kaže da je procentualno značajno više muškaraca među oboljelima.
"Odnos polova među oboljelima je pet do šest prema jedan, što znači da su muškarci mnogo više inficirani. Očito su promiskuitetniji, a dalji podaci pokazuju da sve više imamo HIV inficiranih među populacijom muškaraca koji imaju seks sa muškarcima", objašnjava naš sagovornik.
Ukoliko se sa liječenjem počne na vrijeme, mnogi oboljeli mogu živjeti sa HIV/AIDS-om kao hroničnim oboljenjem, pa je testiranje rizičnih grupa od životne važnosti, upozorava Mugoša.
"Oni mogu da dožive starost, što se pokazuje svuda u svijetu. Ja stalno ponavljam da je šefica klinike za HIV/AIDS rekla da se ne sjeća kada je neko od pacijenata umro. A ranije je tu umiralo na stotine ljudi godišnje. Naši pacijenti najčešće umiru, jer su nam se javili u kasnoj fazi bolesti, zato što nisu započeli liječenje na vrijeme, a neki od njih su znali da su HIV inficirani ali nisu htjeli da uzimaju terapiju.”
Jedan od razloga izbjegavanja liječenja, ali i testiranja je stigmatizacija koju trpe nosioci virusa ili oboljeli od AIDS-a. To je i iskustvo specijalistkinje socijalne medicine Aleksandre Marjanović iz Savjetovališta za HIV/AIDS.
"Medicina je toliko uznapredovala da je HIV sada hronična bolest. Ali ono što ubija naše pacijente je okruženje i stigmatizacija. Najveću stigmu naši pacijenti osjećaju od zdravstvenih radnika", ističe Aleksandra Marjanović.
Marjanović pojašnjava da nije riječ o onima koji liječe oboljele, kao što su infektolozi ili stručnjaci u savjetovalištima, već ljekari koji nisu direktno uključeni u proces liječenja. Kada je riječ o podršci porodice, ona najčešće ne izostaje.
"Nismo do sada imali situaciju da je neki oboljeli bio diskriminisan od strane svoje porodice. Još tradicionalna crnogorska porodica ostaje uz svoje oboljele bez obzira o kojoj bolesti se radi. Bude na početku stida i pitanja zašto se to baš nama dešava. Često porodice izmišljaju dijagnoze i kažu da je u pitanju ‘ono najgore’, ali ne pojašnjavaju o čemu se radi. Ali, vremenom se priviknu i postanu dobra podrđka oboljelima."
Prvi oboljeli od AIDS-a zabilježen je u Crnoj Gori 1989, od kada je 191 osoba inficirana HIV-om. Umrlo ih je 47. Prateći statistiku, vidljivo je da se smanjuje heteroseksualni način prenosa virusa, pa sada oko polovinu slučajeva čine oni sa homoseksualnim i biseksualnim odnosima. Jelan Čolaković iz nevladine organizacije Juventas kaže, međutim, da osnovni uzrok bolesti ne treba tražiti u seksualnoj orjentaciji, već u rizičnim seksualnim odnosima.
"HIV/AIDS treba vezati isključivo za nesigurne seksualne prakse, a ne za bilo koju drugu karakteristiku čovjeka, seksualnu orjentaciju ili bilo što drugo. Važno je da radimo kampanje u opštoj zajednici i da se fokusiramo na važnost testiranja, s čim u Crnoj gori imamo problem. Većina građana ima otpor prema testiranju. I specifične populacije prihvataju isti rezon, i nemaju naviku testiranja što bi nam možda pokazalo realniju sliku u odnosu na ovu koja je trenutno."
Prema najnovijim podacima, broj nosilaca virusa i oboljelih od AIDS-a u Crnoj Gori je oko jedan posto.