Više od 100.000 mladih visokoobrazovanih ljudi napustilo je Bosnu i Hercegovinu od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas. Riječ je o najkvalitetnijim kadrovima koje je BiH obrazovala i prepustila zapadnim zemljama.
Ovaj alarmantni podatak najbolja je ilustracija činjenice koliko se institucije Bosne i Hercegovine brinu za prosperitet mladih ljudi.
Studentica Filozofskog fakulteta u Tuzli Elvisa Kavgić kaže da mladi u Federaciji BiH nisu zadovoljni odnosom nadležnih prema njihovim problemima.
„Naročito je poznato pri zapošljavanju da je mladima veoma teško naći posao u Federaciji i kada završe svoje fakultete nalaze se u velikoj dilemi šta i kako dalje. Udlaze u inostranstvo zbog teškog pronalaženja posla, kao i odrađivanja pripravničkoga staža“, navodi Elvisa Kavgić.
Ni ove godine Bosna i Hercegovina ne vodi računa o položaju mladih ljudi, ali izostaje i reakcija mladih - što doprinosi stagnaciji u rješavanju problema te populacije, kaže izvršni direktor Omladinske informativne agencije BiH Jan Zlatan Kulenović.
„Međutim, ono što je možda razlika u odnosu na prošle godine jeste da je porastao procenat i realan broj mladih koji imaju visoko obrazovanje. Očigledno, imamo hiperprodukciju kadrova sa diplomom koji se ne uspijevaju zaposliti, što nam je, ustvari, jedan indikator da je sve lošija i lošija veza između obrazovanja i tržišta rada, odnosno jedna improvizacija od kantonalnih, preko entitetskih nivoa, gdje nemamo jasne upisne politike, niti neku strategiju šta ovoj državi u ekonomskom smislu treba, pa ćemo to unutar obrazovnog sistema i proizvoditi“, ocjenjuje Kulenović.
Hiljade na birou
Institucije RS hvale se brojnim projektima i podsticajima mladih u zapošljavanju i rješavanju stambenih problema.
Pomoćnica ministra za omladinu RS Branka Malešević odgovara na pitanje ima li resorno ministarstvo podatak koliko je visokoobrazovanih mladih ljudi danas bez posla:
„Trenutno ne, mada mislim da pojedini omladinci nisu ni prijavljeni na zavod za zapošljavanje.“
U Udruženju građana 'Oštra nula' to, međutim, dobro znaju. Aktivistkinja udruženja Dražana Lepir komentariše navode o dobroj saradnji mladih i institucija:
„Svako pri iole zdravoj pameti ne može da tvrdi da postoji saradnja i da su gorući problemi rješavaju. Ako uzmete u obzir da je 6.000 mladih, viskoobrazovanih ljudi na birou za zapošljavanje i da se taj broj ne smanjuje, onda se ne može govoriti da se gorući problemi rješavaju, pogotovo ne mladih ljudi. Vidimo i da mladi nemaju nikakvog prosperiteta i da uopšte ne opada procenat mladih ljudi koji žele da odu iz naše države“, kaže Lepir.
Mladi iz nevladinog sektora napominju da veliki broj omladine nije ni upoznat sa svim mogućnostima zapošljavanja. Ratko Savić, predstavnik nevladinih organizacija “Civitas” i “Most”, naglašava hronični problem u zapošljavanju mladih u BiH.
„U državnim institucijama postoji ogromna konkurencija i naravno da prolaze oni koji imaju partijsku knjižicu - jer oni koji biraju koga će zaposliti su iz iste partije, pa kako se kaže - svako svome“, kaže Savić.
Stav institucija prema mladima ilustruje i primjer teško oboljelih mladih ljudi koji nemaju status invalida, a mjesečno primaju 41 marku za tuđu njegu i pomoć.
"Sa tih 41 marku oni moraju i da žive i da plate nekoga ko će da brine o njima, što je u današnjim uslovima zaista pravo čudo“, navodi predsjednik Udruženja oboljelih od hemofilije RS Borislav Đurić.
Trenutna stopa nezaposlenosti mladih u BiH u dobi od 15 do 30 godina iznosi oko 58 odsto. A primjeri iz kojih se jasno vidi koliko institucije države i njenih entiteta pružaju podršku mladim ljudima objašnjavaju podatak da oko 70 posto mladih danas želi da napusti Bosnu i Hercegovinu.
Ovaj alarmantni podatak najbolja je ilustracija činjenice koliko se institucije Bosne i Hercegovine brinu za prosperitet mladih ljudi.
Studentica Filozofskog fakulteta u Tuzli Elvisa Kavgić kaže da mladi u Federaciji BiH nisu zadovoljni odnosom nadležnih prema njihovim problemima.
„Naročito je poznato pri zapošljavanju da je mladima veoma teško naći posao u Federaciji i kada završe svoje fakultete nalaze se u velikoj dilemi šta i kako dalje. Udlaze u inostranstvo zbog teškog pronalaženja posla, kao i odrađivanja pripravničkoga staža“, navodi Elvisa Kavgić.
Ni ove godine Bosna i Hercegovina ne vodi računa o položaju mladih ljudi, ali izostaje i reakcija mladih - što doprinosi stagnaciji u rješavanju problema te populacije, kaže izvršni direktor Omladinske informativne agencije BiH Jan Zlatan Kulenović.
„Međutim, ono što je možda razlika u odnosu na prošle godine jeste da je porastao procenat i realan broj mladih koji imaju visoko obrazovanje. Očigledno, imamo hiperprodukciju kadrova sa diplomom koji se ne uspijevaju zaposliti, što nam je, ustvari, jedan indikator da je sve lošija i lošija veza između obrazovanja i tržišta rada, odnosno jedna improvizacija od kantonalnih, preko entitetskih nivoa, gdje nemamo jasne upisne politike, niti neku strategiju šta ovoj državi u ekonomskom smislu treba, pa ćemo to unutar obrazovnog sistema i proizvoditi“, ocjenjuje Kulenović.
Hiljade na birou
Institucije RS hvale se brojnim projektima i podsticajima mladih u zapošljavanju i rješavanju stambenih problema.
Pomoćnica ministra za omladinu RS Branka Malešević odgovara na pitanje ima li resorno ministarstvo podatak koliko je visokoobrazovanih mladih ljudi danas bez posla:
'Mladi nemaju nikakvog prosperiteta i da uopšte ne opada procenat mladih ljudi koji žele da odu iz naše države“, kaže Dražana Lepir.
„Trenutno ne, mada mislim da pojedini omladinci nisu ni prijavljeni na zavod za zapošljavanje.“
U Udruženju građana 'Oštra nula' to, međutim, dobro znaju. Aktivistkinja udruženja Dražana Lepir komentariše navode o dobroj saradnji mladih i institucija:
„Svako pri iole zdravoj pameti ne može da tvrdi da postoji saradnja i da su gorući problemi rješavaju. Ako uzmete u obzir da je 6.000 mladih, viskoobrazovanih ljudi na birou za zapošljavanje i da se taj broj ne smanjuje, onda se ne može govoriti da se gorući problemi rješavaju, pogotovo ne mladih ljudi. Vidimo i da mladi nemaju nikakvog prosperiteta i da uopšte ne opada procenat mladih ljudi koji žele da odu iz naše države“, kaže Lepir.
Mladi iz nevladinog sektora napominju da veliki broj omladine nije ni upoznat sa svim mogućnostima zapošljavanja. Ratko Savić, predstavnik nevladinih organizacija “Civitas” i “Most”, naglašava hronični problem u zapošljavanju mladih u BiH.
„U državnim institucijama postoji ogromna konkurencija i naravno da prolaze oni koji imaju partijsku knjižicu - jer oni koji biraju koga će zaposliti su iz iste partije, pa kako se kaže - svako svome“, kaže Savić.
Stav institucija prema mladima ilustruje i primjer teško oboljelih mladih ljudi koji nemaju status invalida, a mjesečno primaju 41 marku za tuđu njegu i pomoć.
"Sa tih 41 marku oni moraju i da žive i da plate nekoga ko će da brine o njima, što je u današnjim uslovima zaista pravo čudo“, navodi predsjednik Udruženja oboljelih od hemofilije RS Borislav Đurić.
Trenutna stopa nezaposlenosti mladih u BiH u dobi od 15 do 30 godina iznosi oko 58 odsto. A primjeri iz kojih se jasno vidi koliko institucije države i njenih entiteta pružaju podršku mladim ljudima objašnjavaju podatak da oko 70 posto mladih danas želi da napusti Bosnu i Hercegovinu.