Iako Bosna i Hercegovina baštini svoju tradiciju i temelje na antifašizmu, društveno, političko, ekonomsko i svako drugo djelovanje danas ukazuje na udaljavanje od ovih principa.
Jačanje nacionalizma, etnički čiste teritorije u kojima manjina tek deklarativno ima zagarantovana prava, uz koketiranje sa fašističkim nasljeđem, argumenti su koji ukazuju na opasnost oživljavanja neofašizma u društvu koje počiva na podjelama.
Dok se zemlje Evrope ponose antifašističkim tekovinama i na djelu ih primjenjuju, u BiH uglavnom deklarativno većina je protiv fašizma, dok u praksi funkcioniraju suprotne vrijednosti. Ako se kao pretpostavka uzme da su principi svake vrste fašizma, kako to tvrde savremeni analitičari, agresivni nacionalizam, njegova ideologija i politika, te širenje međunacionalne napetosti, uz stvaranje etnički čiste države, jasno je da bh. društvo živi u onome što svi drugi osuđuju. Ljuljeta Goranci - Brkić, menadžerica Nansen dijalog centra Sarajevo:
„Potpirivanje nacionalne mržnje je vrlo prisutno na području BiH i svaki vid rasizma. Tvrdim da se s tim susrećemo u svakodnevnom životu, na svim niovima. To je sredstvo političkih opcija koje se na taj način održavaju na vlasti. Pogotovo u manjim sredinama se obično skreće pažnja sa gorućih problema na opasnost od druge etničke grupe i time je vrlo lako ljude uplašiti jer nepovjerenje još uvijek vlada.“
„Skupština RS 1992. ili 1993. javno se odrekla, odnono povukla je svoj potpis sa Deklaracije Antifašističkog vijeća BiH. U koji se blok ta politika svrstala? Dakle, ako niste pobornik antifašističke deklaracije, ne znam šta ste onda. Inače, dominantan politički model organiziranja je kolektivistički i on nužno nosi sobom i elemente barem protofašizma koji može eskalirati u opasnije, akutnije fašističke oblike.“
Ukoliko se prisjetimo Hitlerovog načela koje govori: „Bogatite se, činite sve što želite, ali ne dozvolite da vas ulove“, lako je prepoznati ove elemente kroz kriminal i korupciju unutar bh. društva. Predsjednik Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u BiH Jure Galić:
„BiH danas kao cjelina, i to u svim oblastima - od politike, kulture, međunacionalnih odnosa, međuljudskih odnosa - je sva u fašizmu.Ona je stvorena ne da bi se unaprijedila i da bi se od nje stvorila država koja bi bila domovina svih naroda, već da bi je pokorili, da bi je opljačkali, da bi je razgrabili. Sve je skoncentrisano na podjele, sve je skoncentrisano na razvaljivanje, sve je skoncentrisano na vladanje - i to na vladanje na način izvlačenja lične koristi.“
LEKCIJA NIJE NAUČENA?
Mirenje sa korupcijom je simptom opasnijeg oboljenja koja BiH dovodi u direktnu vezu sa fašizmom, napominje Mujkić, te pojašnjava:
„Temeljni princip i fašizma i etnopolitičkog koncepta je nepolitički, odnosno u fokusu tih politika je egzistencija naroda. Svaki izbori su izbori za preživljavanje naroda. Pozivanje na tu izvanpolitičku kategoriju da biste opravdali svoje političke postupke podrazumijeva pozive na etničku homogenizaciju -’sada baš moramo biti jedinstveni da bismo još četiri godine preživjeli kao narod’- tako da je to najbolji alibi za sve ono što se radi, a to su ove afere.“
Pozivanje na rasu, etniju, emocije, tradiciju i običaje i istovremeno nedostatak osude fašističkih simbola i organizacija prijetnja je koja Bosnu i Hercegovinu stalno vreba. Predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Boris Kožemjakin smatra poraznom činjenicu da nema sankcija protiv javnih oblika neofašističkih djelovanja i organizacija koje prijete:
„Imate neofašističke organizacije koje su legalne, kao Ravnogorski pokret i slično, koje legalno djeluju. Prema tome, to je neupitno. Nažalost se ne sankcioniše. Izgleda da nismo naučili lekciju. Istorija holokausta treba da nas nauči da svakom takvom pokušaju treba da se suprotstavimo sa svih nivoa vlasti i sa punom sviješću svakog građanina. Samo na taj način, javnim deklarisanjem protiv takvog nečeg možemo spriječiti zlo koje se, bojim se, nažalost ipak sprema.“
PROROČANSKE RIJEČI
Političke strukture u BiH danas koketiraju sa vremenom fašizma i simbolima tog vremena manifestujući to kroz etničku netrpeljivost, pa čak i oblike rasizma, što je porazno, smatra predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava RS Branko Todorović:
„BiH 60 godina i više nakon Drugog svjetskog rata pokušava na neki način rehabilitovati, opravdati i oživjeti neke najmračnije simbole civilizacijske, poput onih na kojima se zasnivala ideologija u Drugom svjetskom ratu fašistička, ali istovremeno nekih elemenata na kojima su se zasnivale ideologije u BiH koje su prouzrokovale stotine hiljada mrtvih, izbjeglištva i koji, nažalost, i danas koče napredak BiH.“
Još jedan od primjera jeste i mostarska ulica koja nosi ime po Mili Budaku, ministru u vladi NDH. U već drugom mandatu mostarskog gradonačelnika Ljube Bešlića promjene naziva nema zbog, kako tvrdi, nedostatka političke volje:
„Određeni ljudi kojma bi trebalo prvima da smeta taj naziv nisu dali da se promijeni.“
Nedavno preminuli komandant boraca Varšavskog geta Marek Edelman svojevremeno je, komentirajući sukob u BiH, između ostalog, kazao kako je „ ono što se događa u BiH posthumna pobjeda Hitlera.“
Nedostatak zvanične osude zločina genocida od strane parlamenta zemlje u kojoj se on i dogodio moglo bi biti i praktično ostvarenje Edelmanovih, gotovo proročanskih, riječi.
Jačanje nacionalizma, etnički čiste teritorije u kojima manjina tek deklarativno ima zagarantovana prava, uz koketiranje sa fašističkim nasljeđem, argumenti su koji ukazuju na opasnost oživljavanja neofašizma u društvu koje počiva na podjelama.
Dok se zemlje Evrope ponose antifašističkim tekovinama i na djelu ih primjenjuju, u BiH uglavnom deklarativno većina je protiv fašizma, dok u praksi funkcioniraju suprotne vrijednosti. Ako se kao pretpostavka uzme da su principi svake vrste fašizma, kako to tvrde savremeni analitičari, agresivni nacionalizam, njegova ideologija i politika, te širenje međunacionalne napetosti, uz stvaranje etnički čiste države, jasno je da bh. društvo živi u onome što svi drugi osuđuju. Ljuljeta Goranci - Brkić, menadžerica Nansen dijalog centra Sarajevo:
„Potpirivanje nacionalne mržnje je vrlo prisutno na području BiH i svaki vid rasizma. Tvrdim da se s tim susrećemo u svakodnevnom životu, na svim niovima. To je sredstvo političkih opcija koje se na taj način održavaju na vlasti. Pogotovo u manjim sredinama se obično skreće pažnja sa gorućih problema na opasnost od druge etničke grupe i time je vrlo lako ljude uplašiti jer nepovjerenje još uvijek vlada.“
Asim Mujkić: Dominantan politički model organiziranja je kolektivistički i on nužno nosi sobom i elemente barem protofašizma koji može eskalirati u opasnije, akutnije fašističke oblike.
Etnički čiste teritorije u kojime većina ugrožava ljudska prava manjine također nisu nepoznata pojava ni fašizmu, a ni BiH. BiH, međutim, stvorena je na principima antifašizma, ali dio zemlje se njega odrekao, kaže profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić: 
„Skupština RS 1992. ili 1993. javno se odrekla, odnono povukla je svoj potpis sa Deklaracije Antifašističkog vijeća BiH. U koji se blok ta politika svrstala? Dakle, ako niste pobornik antifašističke deklaracije, ne znam šta ste onda. Inače, dominantan politički model organiziranja je kolektivistički i on nužno nosi sobom i elemente barem protofašizma koji može eskalirati u opasnije, akutnije fašističke oblike.“
Ukoliko se prisjetimo Hitlerovog načela koje govori: „Bogatite se, činite sve što želite, ali ne dozvolite da vas ulove“, lako je prepoznati ove elemente kroz kriminal i korupciju unutar bh. društva. Predsjednik Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u BiH Jure Galić:
„BiH danas kao cjelina, i to u svim oblastima - od politike, kulture, međunacionalnih odnosa, međuljudskih odnosa - je sva u fašizmu.Ona je stvorena ne da bi se unaprijedila i da bi se od nje stvorila država koja bi bila domovina svih naroda, već da bi je pokorili, da bi je opljačkali, da bi je razgrabili. Sve je skoncentrisano na podjele, sve je skoncentrisano na razvaljivanje, sve je skoncentrisano na vladanje - i to na vladanje na način izvlačenja lične koristi.“
LEKCIJA NIJE NAUČENA?
Mirenje sa korupcijom je simptom opasnijeg oboljenja koja BiH dovodi u direktnu vezu sa fašizmom, napominje Mujkić, te pojašnjava:
„Temeljni princip i fašizma i etnopolitičkog koncepta je nepolitički, odnosno u fokusu tih politika je egzistencija naroda. Svaki izbori su izbori za preživljavanje naroda. Pozivanje na tu izvanpolitičku kategoriju da biste opravdali svoje političke postupke podrazumijeva pozive na etničku homogenizaciju -’sada baš moramo biti jedinstveni da bismo još četiri godine preživjeli kao narod’- tako da je to najbolji alibi za sve ono što se radi, a to su ove afere.“
KOŽEMJAKIN: Istorija holokausta treba da nas nauči da svakom takvom pokušaju treba da se suprotstavimo sa svih nivoa vlasti i sa punom sviješću svakog građanina.
Pozivanje na rasu, etniju, emocije, tradiciju i običaje i istovremeno nedostatak osude fašističkih simbola i organizacija prijetnja je koja Bosnu i Hercegovinu stalno vreba. Predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Boris Kožemjakin smatra poraznom činjenicu da nema sankcija protiv javnih oblika neofašističkih djelovanja i organizacija koje prijete:
„Imate neofašističke organizacije koje su legalne, kao Ravnogorski pokret i slično, koje legalno djeluju. Prema tome, to je neupitno. Nažalost se ne sankcioniše. Izgleda da nismo naučili lekciju. Istorija holokausta treba da nas nauči da svakom takvom pokušaju treba da se suprotstavimo sa svih nivoa vlasti i sa punom sviješću svakog građanina. Samo na taj način, javnim deklarisanjem protiv takvog nečeg možemo spriječiti zlo koje se, bojim se, nažalost ipak sprema.“
PROROČANSKE RIJEČI
Političke strukture u BiH danas koketiraju sa vremenom fašizma i simbolima tog vremena manifestujući to kroz etničku netrpeljivost, pa čak i oblike rasizma, što je porazno, smatra predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava RS Branko Todorović:
„BiH 60 godina i više nakon Drugog svjetskog rata pokušava na neki način rehabilitovati, opravdati i oživjeti neke najmračnije simbole civilizacijske, poput onih na kojima se zasnivala ideologija u Drugom svjetskom ratu fašistička, ali istovremeno nekih elemenata na kojima su se zasnivale ideologije u BiH koje su prouzrokovale stotine hiljada mrtvih, izbjeglištva i koji, nažalost, i danas koče napredak BiH.“
Još jedan od primjera jeste i mostarska ulica koja nosi ime po Mili Budaku, ministru u vladi NDH. U već drugom mandatu mostarskog gradonačelnika Ljube Bešlića promjene naziva nema zbog, kako tvrdi, nedostatka političke volje:
„Određeni ljudi kojma bi trebalo prvima da smeta taj naziv nisu dali da se promijeni.“
Nedavno preminuli komandant boraca Varšavskog geta Marek Edelman svojevremeno je, komentirajući sukob u BiH, između ostalog, kazao kako je „ ono što se događa u BiH posthumna pobjeda Hitlera.“
Nedostatak zvanične osude zločina genocida od strane parlamenta zemlje u kojoj se on i dogodio moglo bi biti i praktično ostvarenje Edelmanovih, gotovo proročanskih, riječi.