Antifašistička borba u Drugom svjetskom ratu bila je upravo borba protiv svega onoga što se dogodilo devedesetih, stoga u današnjim okolnostima tu borbu svako osporava, komentariše za Radio Slobodna Evropa (RSE) historičar Dragan Markovina nove u nizu primjera negiranja antifašizma.
"Dakle, ne postoji nijedna nacionalistička grupacija, ni u Bosni i Hercegovini, ni u Hrvatskoj, ni u Srbiji, koja nije od devedesete do danas dovela u pitanje antifašističku borbu, pa to valjda nešto i govori", konstatuje Markovina.
Opasni narativi
Zvanično, 27. jula 1941. godine antifašisti su podigli ustanak protiv fašističkog okupatora i njegovih domaćih pomagača. Tradicionalno, predstavnici udruženja antifašista i boraca narodnooslobodilačke borbe ovaj datum obilježavaju u Bosni i Hercegovini i susjednim zemljama kao Dan ustanka.
U posljednje vrijeme u hrvatskoj javnosti ovaj događaj prate negativni komentari, a okupljanje obezbjeđuju jake policijske snage, zbog kontraskupa ultradesničara, koji Dan ustanka smatraju "četničkim i partizanskim dernekom".
Ni Bosna i Hercegovina nije imuna na pojavu ovakvih narativa.
Pročitajte i ovo: Sudbina jugoslovenskih spomenikaSporni spomenici
U Banjaluci je postojala inicijativa da se uz monument borcima NOB-a podigne i spomenik pripadnicima Vojske Republike Srpske iz Banjaluke. U Mostaru slični spomenici odavno nose i obilježja crveno-bijele šahovnice, dok je u Sarajevu 2016. godine donesena odluka da se jedna osnovna škola nazove po Mustafi Busuladžiću, jednom od vodećih muslimanskih intelektualaca u BiH između dva rata, koji je otvoreno podržavao ustaški režim.
Pročitajte i ovo: Antifašistička tradicija ponovo pobijedila BusuladžićaSjećanje na Dan ustanka danas nije ili ne bi trebalo biti isključivo pitanje komemorativnog antifašizma, nego upravo pitanje želje za slobodom i vizijom drukčijeg društva, od onoga kakvo nam serviraju nacionalističke politike, smatra historičar Dragan Markovina.
"Naravno, istina jeste da je dio ljudi koji je podigao ustanak u osvetničkom bijesu također pobio neselektivno ljude, u Hrvatskoj hrvatske nacionalnosti, a u Bosni i Hercegovini i hrvatske i bošnjačke, i o tome treba govoriti, ne mislim da o tome treba šutjeti", kaže Markovina.
"Međutim", nastavlja, "iz tog ustanka se vrlo brzo iskristalizirao antifašistički otpor".
"Vrlo brzo su nad ustankom na neki način preuzeli kontrolu i usmjeravali ga ljudi iz KPJ i vrlo brzo je taj ustanak prerastao u ono što znamo kao antifašističku borbu, kao činjenicu da su sva tri naroda zajedno, ako govorimo o Bosni i Hercegovini, i te kako sudjelovala u tom partizanskom ustanku", konstatuje Markovina.
Vaš browser nepodržava HTML5
Godišnjica Sutjeske: 'Sutra bih dao život za iste ideale'
'Svi osporavaju antifašizam'
"Dakle", zaključuje Markovina, "ne postoji nijedna nacionalistička grupacija, ni u Bosni i Hercegovini, ni u Hrvatskoj, ni u Srbiji, koja nije od devedesete do danas dovela u pitanje antifašističku borbu, pa to valjda nešto i govori."
Iz Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata za Radio Slobodna Evropa kažu da se ne žele baviti takvim konstrukcijama, sve dok relevantni historijski podaci ne potvrde da je u ovom, ali i nekim drugim slučajevima bilo drugačije.
Za njih je 27. juli dan početka ustanka, dan početka otpora antifašista protiv onih koji su došli okupirati Bosnu i Hercegovinu i porobiti njeno stanovništvo, kaže Sead Đulić, predsjednik SABNOR-a BiH.
Vaš browser nepodržava HTML5
Da li je fašizam pobijeđen?
"Mi ne pristajemo, ne učestvujemo u bilo kakvoj reviziji istorije, koja je populistička, dnevnopolitička, i koja sve što je bilo u prošlosti predstavi drugačije. Današnju vlast čine potomci onih koji su poraženi u NOB-u i normalno je iz njihove vizure da zapravo žele sve revidirati, kako bi svoje pretke predstavili u najboljem svjetlu", kaže Đulić.
On navodi kako će se u SABNOR-u nastaviti obilježavati 27. juli "sve do onoga trenutka dok nas neko relevantnim istorijskim činjenicama, dokumentima, ne uvjeri u suprotno".
Pročitajte i ovo: State Department: Ekstremističke skupine izvori terorizma na BalkanuNe izjednačavati sa komunizmom
Nacionalistički narativ želi antifašizam izjednačiti s komunizmom, što također, prema mišljenju Đulića, nema historijskog uporišta, jer je, kako kaže, u Jugoslaviji bilo 12.800 komunista, a partizanska antifašistička vojska je vremenom narasla na više od 800.000 boraca.
Da se radi o neargumentovanim konstrukcijama smatra i Ibrahim Čomić, predsjednik SABNOR-a Kantona Sarajevo, koji kaže kako "smišljeno sve nacionalne stranke rade na razdvajanju naroda, tako i cijepanje i sakrivanje istine od osnovnih vrijednosti narodnooslobodilačke borbe".
"Šta to znači? Pa sve što je bila vrijednost narodnooslobodilačke borbe, to je danas protuvrijednost. Stvoriti jedinstvenu zemlju, zemlju za sve njene narode, stvoriti bratstvo-jedinstvo, stvoriti zajednički život, zajedničku državu, ograničiti zemlju međunarodno priznatim granicama, sve je to suprotno od današnjeg. I zato nije ni čudo, jer na tome suprotnom počiva današnja vlast i nije ni čudo što danas u udžbenicima nema toga", ocjenjuje Čomić.