Iako su čelnici BiH u više navrata govorili da je namjenska industrija BiH jedna od profitabilnih grana industrije, malo toga je učinjeno da se poveća proizvodnja, uposle novi ljudi i olakša izvoz. Mnogim preduzećima su blokirani računi, administracija usporava izvozne procedure, radnici rade za male pare, a zastarjelu tehnologiju niko i ne pomišlja obnoviti. Dok su čelnici BiH opredijeljeni da pomognu povećanje proizvodnje samo na riječima, zemlje u susjedstvu preuzimaju tržišta od bh. firmi.
Grupacija namjenske industrije pri Vanjskotrgovinskoj komori BiH uputila je nekoliko inicijativa resornim ministarstvima u cilju rješavanja problema u ovoj grani industrije.
Zijad Fazlagić, predsjednik asocijacije namjenske industrije pri Vanjskotrgovinskoj komori BiH, kaže kako firme nastoje osigurati izlazak na strana tržišta, ali bez pomoći nadležnih, umjesto otvaranja novih radnih mjesta, bilježe se milionski gubici. U posljednjih godinu dana situacija je malo bolja kaže Fazlagić, ali ozbiljne strategije povećanja proizvodnje i izvoza još uvijek nema.
„U ovom momentu dvije do tri fabrike imaju punu zaposlenost za nekoliko narednih godina, što nismo imali u prethodnom periodu. Međutim, imamo još nekih fabrika za koje bi jako značajno bilo da se zaposle u oblasti posebno proizvodnje naoružanja, prije svega BMT, Tehnički remontni zavod Hadžići, Zrak, zatim fabrike u RS - Fabrika motora, Fabrika specijalnih transmisija, Rudi Čajevec, ali to bez osmišljenog državnog marketinga vrlo teško ide“, navodi Fazlagić.
Prošle godine izvoz je bio oko 50 miliona eura, ali to je nedovoljno, kaže Fazlagić, ukoliko se zna da je izvoz iz BiH prije rata iznosio gotovo 2,5 milijarde, a 10 puta više radnika bilo je uposleno u namjenskoj industriji nego danas.
Unis promex izvozio je svoje proizvode u više od 70 zemalja. Danas je situacija znatno drugačija, kaže Jasenko Maglajlija, direktor firme Unis promex.
„Situacija je malo zabrinjavajuća, a potencijali veliki. Namjenska industrija je jedna od malobrojnih privrednih grana gdje mi možemo biti konkurentni na svjetskom tržištu. Iako imamo zastarjelu tehnologiju, ipak kvalitet i znanje koje posjedujemo, a isto tako i reference veoma dobro su primljeni kod naših kupaca“, navodi on.
Problematični dugi rokovi za izvozne dozvole
Jedna od smetnji povećanju izvoza je i duga procedura dobijanja izvoznih dozvola, kažu uposlenici namjenske industrije za koju je u BiH potrebno 90 dana. Srbija je nedavno smanjila tu proceduru na 30 dana i time privukla i neke kupce bh. proizvoda.
„Trebalo bi da skratimo vrijeme izdavanja izvoznih dozvola sa 90 na 30 dana, jer nam kupci već, ako kasnimo, prijete penalima i ja imam jedan spor, a drugo je, već traže drugog dobavljača, a ja ne mogu da dobijem izvoznu dozvolu“, objašnjava Jusuf Hubijer iz goraždanske firme Unis Ginex.
S druge strane još nije definisano kako najbolje iskoristiti viškove naoružanja. Jedan dio je planiran za uništavanje, ali ono što bi se moglo iskoristiti planirano je da se proda kao sirovina, a ne gotov proizvod, objašnjava Zijad Fazlagić.
„Mi praktično tražimo samo jedno - da fabrike kroz prodaju tih viškova budu zaposlene, jer ako se desi da mi naoružanje i vojnu opremu, te viškove prodamo na način kako se planira, dakle da se prodaju u stanju kakvom jeste, to je isto kako kada biste iz šume prodali balvan neoplemnjen negdje drugo. To naoružanje koje se tako proda nekoj državi će zaposliti njihovu namjensku industriju. Mi tražimo da tim tenderom, tim zahtjevom za ponudu našeg Ministarstva odbrane bude kupac obavezan da naoružanje i vojnu opremu u ovoj zemlji dovede u ispravno stanje i da time zaposlimo kapacitete. Time bismo zaposlili od Zraka do fabrike na Palama, do Remontnog zavoda, do BMT-a, dakle imali bismo punu zaposlenost bar dvije godine“, ocjenjuje Fazlagić.
Uz malo volje nadležnih situacija bi se mogla znatno promijeniti, kaže Husein Hasibović iz sarajevskog Zraka.
„Trebala bi biti bolja koordinacija sa Ministarstvom odbrane u vezi sa viškovima naoružanja i vojne opreme, i malo veća podrška pristupu da li je to razvojnim bankama ili nekim drugim koje bi mogle finansijski da prate ugovore koji se sada potpisuju. Da ne govorim o nekim starim blokiranim računima i starim problemima, to svi rješavamo samonicijativno, kako se ko snađe. Ali mislim da su nam trenutno najveći problemi pristup razvojnim bankama i skraćenja pribavljanja dozvola za izvoz“, ističe Hasibović.
Federalni parlament nedavno je usvojio Strategiju razvoja namjenske industrije, prema kojoj bi se prihod od ove industrijske grane trebao povećati za dva do tri puta.
Grupacija namjenske industrije pri Vanjskotrgovinskoj komori BiH uputila je nekoliko inicijativa resornim ministarstvima u cilju rješavanja problema u ovoj grani industrije.
Zijad Fazlagić, predsjednik asocijacije namjenske industrije pri Vanjskotrgovinskoj komori BiH, kaže kako firme nastoje osigurati izlazak na strana tržišta, ali bez pomoći nadležnih, umjesto otvaranja novih radnih mjesta, bilježe se milionski gubici. U posljednjih godinu dana situacija je malo bolja kaže Fazlagić, ali ozbiljne strategije povećanja proizvodnje i izvoza još uvijek nema.
„U ovom momentu dvije do tri fabrike imaju punu zaposlenost za nekoliko narednih godina, što nismo imali u prethodnom periodu. Međutim, imamo još nekih fabrika za koje bi jako značajno bilo da se zaposle u oblasti posebno proizvodnje naoružanja, prije svega BMT, Tehnički remontni zavod Hadžići, Zrak, zatim fabrike u RS - Fabrika motora, Fabrika specijalnih transmisija, Rudi Čajevec, ali to bez osmišljenog državnog marketinga vrlo teško ide“, navodi Fazlagić.
Prošle godine izvoz je bio oko 50 miliona eura, ali to je nedovoljno, kaže Fazlagić, ukoliko se zna da je izvoz iz BiH prije rata iznosio gotovo 2,5 milijarde, a 10 puta više radnika bilo je uposleno u namjenskoj industriji nego danas.
Unis promex izvozio je svoje proizvode u više od 70 zemalja. Danas je situacija znatno drugačija, kaže Jasenko Maglajlija, direktor firme Unis promex.
„Situacija je malo zabrinjavajuća, a potencijali veliki. Namjenska industrija je jedna od malobrojnih privrednih grana gdje mi možemo biti konkurentni na svjetskom tržištu. Iako imamo zastarjelu tehnologiju, ipak kvalitet i znanje koje posjedujemo, a isto tako i reference veoma dobro su primljeni kod naših kupaca“, navodi on.
Problematični dugi rokovi za izvozne dozvole
Jedna od smetnji povećanju izvoza je i duga procedura dobijanja izvoznih dozvola, kažu uposlenici namjenske industrije za koju je u BiH potrebno 90 dana. Srbija je nedavno smanjila tu proceduru na 30 dana i time privukla i neke kupce bh. proizvoda.
„Trebalo bi da skratimo vrijeme izdavanja izvoznih dozvola sa 90 na 30 dana, jer nam kupci već, ako kasnimo, prijete penalima i ja imam jedan spor, a drugo je, već traže drugog dobavljača, a ja ne mogu da dobijem izvoznu dozvolu“, objašnjava Jusuf Hubijer iz goraždanske firme Unis Ginex.
Ilustracija
S druge strane još nije definisano kako najbolje iskoristiti viškove naoružanja. Jedan dio je planiran za uništavanje, ali ono što bi se moglo iskoristiti planirano je da se proda kao sirovina, a ne gotov proizvod, objašnjava Zijad Fazlagić.
„Mi praktično tražimo samo jedno - da fabrike kroz prodaju tih viškova budu zaposlene, jer ako se desi da mi naoružanje i vojnu opremu, te viškove prodamo na način kako se planira, dakle da se prodaju u stanju kakvom jeste, to je isto kako kada biste iz šume prodali balvan neoplemnjen negdje drugo. To naoružanje koje se tako proda nekoj državi će zaposliti njihovu namjensku industriju. Mi tražimo da tim tenderom, tim zahtjevom za ponudu našeg Ministarstva odbrane bude kupac obavezan da naoružanje i vojnu opremu u ovoj zemlji dovede u ispravno stanje i da time zaposlimo kapacitete. Time bismo zaposlili od Zraka do fabrike na Palama, do Remontnog zavoda, do BMT-a, dakle imali bismo punu zaposlenost bar dvije godine“, ocjenjuje Fazlagić.
Uz malo volje nadležnih situacija bi se mogla znatno promijeniti, kaže Husein Hasibović iz sarajevskog Zraka.
„Trebala bi biti bolja koordinacija sa Ministarstvom odbrane u vezi sa viškovima naoružanja i vojne opreme, i malo veća podrška pristupu da li je to razvojnim bankama ili nekim drugim koje bi mogle finansijski da prate ugovore koji se sada potpisuju. Da ne govorim o nekim starim blokiranim računima i starim problemima, to svi rješavamo samonicijativno, kako se ko snađe. Ali mislim da su nam trenutno najveći problemi pristup razvojnim bankama i skraćenja pribavljanja dozvola za izvoz“, ističe Hasibović.
Federalni parlament nedavno je usvojio Strategiju razvoja namjenske industrije, prema kojoj bi se prihod od ove industrijske grane trebao povećati za dva do tri puta.