Koliko je samoregulacija medija u cijelom regionu prijeko potrebna pokazao je i nedavni incident sa dronom na utakmici Srbija - Albanija nakon kojeg su mediji na obje strane podlegli opštoj nacionaističkoj histeriji i svojim tekstovima i naslovima dodatno podgrijavali nacionalizam koje se na par dana ponovo povampirio na ovim prostorima. O tome se, uz ostalo, razgovaralo na Novinarskom forumu - o etičkim i novinarskim standardima u Podgorici.
Potpredsjednik Odbora Savjeta za šptampu Kosova Imer Mushkola navodi konkretne primjere kako su pojedini mediji u Srbiji i u regionu izvještavali o tome
,,Bio sam iznenađen mojim kolegama kakve naslove su stavljali nakon toga. Bio je naslov 'Šiptarske svinjarije'. Jedan portal u Hrvatskoj je čak objavio naslov 'Vučićev otac Albanac, stric ustaša'. Ima jedan naš iskusan kolega Farija Musiju koji je izvještavao iz Beograda. Portal Dnevno.hr dokazuje da je on otac Aleksandra Vučića na osnovu fotografija i navodne slilnosti. Albanski portali su uzeli to za oca i imamo naslove – 'Aleksandar Vučić je sin Farija Muslija' i slično", rekao je Mushkolaj.
U Srbiji je takođe nastavljena praksa pojedinih medija koji krše kodeks profesije. Urednik Bete Ivan Cvejić navodi konkretne primjere kršenja kodeksa u Srbiji:
"'Pederska posla', 'Ovaj čovek ima muda' - te naslove ćete naći u novinama. Naići ćete na govor mržnje, neskrivenu pornografiju i vrlo teško ćete kod takvih medija sprovesti neku moralnu sankciju. Ali sve dok velika kompanija ne misli da je loše dati oglas u ovakvim medijima imaćemo problem", naglasio je Cveijić.
Kršenje kodeksa novinara radi povećanja čitanosti, nepovjerenje političara u proces samoregulacije, mediji koji ne žele da prihvate nadležnost samoregulatornog tijela ali i velike kompanije koje ne misle da je loše dati oglas u medijima koji grubo krše kodeks, neki su od najvećih problema sa kojima se susreću samoregulatorna tijela u državama regiona.
Mediji kao kolateralna šteta
Urednik na portalu Al Jazeere Balkans u Sarajevu Fuad Kovačević naveo je konkretan primjer naslova sa kojima se susreću u Bosni i Hercegovini.
"U novini Pres.rs objavljen je naslov 'Demonstrantima obećano oružje za napad na Republiku Srpsku'. Pres.rs je našao sagovornika koji je rekao da se sprema napad na RS, što predstavlja grubo kršenje kodeksa. Ovo se dešava konstantno i bojim se da će u narednom periodu radi povećanja čitanosti toga biti još više", rekao je Kovačević.
Izvršni sekretar MSS-a Ranko Vujović rekao je da su svi ovi primjeri samo pokazatelj kakvo je novinarstvo u regionu danas u odnosu na ono što je bilo do prije nekoliko godina.
"Do prije 7 ili 8 godina živjeli smo sa medijima koji su možda bili u nekom dobu nevinosti. Mislim da su oni tu nevinost izgubili i da se posljednjih godina suočavamo, ne bih rekao sa pravom prirodom medija nego sa onim što mediji ne bi trebalo da budu", konstatuje Vujović.
Mediji su danas moć a kao kolateralna šteta te moći često se nađu i sami čitaoci, gledaoci, slušaoci, odnosno građani. Kako ih zaštiti u vremenu kada je većina država u regionu dekriminalizovala klevetu i uvredu.
Predstavnik države Crne Gore pred Sudom za ljudska prava u Strazburu Zoran Pažin s tim u vezi ne postavlja pravno nego moralno pitanje.
"Ne mogu da se otmem potrebi da ne postavim i vama i sebi jedno pitanje, uz sav rizik da ono zvuči patetično. Da li vrijednosti čojstva i junaštva na kojima se zasniva neprevaziđena, veličanstvena etička tradicija Crne Gore danas predstavljaju recidiv prašnjave prošlosti, eksponat iz muzeja i da li danas crnogorsko društvo uopšte ima nešto što bi mogli definisati kao javni moral", kaže Pažin.
Opšta tabloidizacija medija koja ne štedi ni obične građane nije ekskluzivitet domaćih glasila već su tom trendu podlegli i globalni mediji, ukazuje naša koleginica iz Praga Sabina Čabaravdić.
"Mene je ponekad stid što se bavim ovim poslom, koliko se novinarstvo odronilo, koliko nema nikakve etike i moralnih vrijednosti. U 90 posto slučajeva mi se bavimo marginalnim stvarima temeljenim na ne činjenicama. Time se bavi današnje novinarstvo. Nadam se da me neće niko pogrešno shvatiti, ali ja bih 50 posto svojih kolega strpala u zatvor bez presude", zaključuje Čabaravdić.