Protesti u Bosni i Hercegovini su svakodnevnica. Štrajkuju radnici, bune se penzioneri, nezadovoljni su poljoprivrednici i sindikati. Razloga je mnogo, no istinskih građanskih protesta, sve do nedavno, bilo je malo ili su pak uspjeli okupiti tek mali broj nezadovoljnih koji su spremni svoja prava tražiti i na ulici. Da konačno shvate kako moraju sami kreirati svoju sudbinu, građane BiH, natjerale su ni manje ni više nego bebe.
Nerad bosanskohercegovačkih parlamentaraca i ministara ujedinio je hiljade građana širom zemlje. Nisu tražili ostavke, tražili su da političari rade svoj posao. Počelo je sa zahtjevom da se hitno usvoji Zakon o jedinstvenom matičnom broju. Bebolucija je prvi put od rata pred državni Parlament dovela oko deset hiljada građana. Majki sa djecom, trudnica, roditelja, koji zahtijevaju bolje sutra za svoju djecu:
„Razlog je jedan jedini i isti. Zakon na nivou države o JMBG za naše bebe i to je sve.“
„Mislim da je važno naglasiti tri stvari. Ovo nema nikakve veze sa bilo kakvim partijama, nacijama i entitetima. Ovo je čisto građanska inicijativa za prava djeteta. Za prava beba koje nemaju JMBG.“
„Ovdje sam zato što se osjećam kao odgovorna građanka ove zemlje i odgovorna za one koji nemaju glas, a to su djeca i bebe koje nemaju JMBG, ali i sva djeca BiH.“
O učincima još nezavršene, kako su je nazvali, okupacije parlamenta bebama, rano je govoriti. Jedno je sigurno, do sada su svi pokušaji političkih partija da manipulišu demonstrantima propali. Oni su im jasno poručili: 'Ne želimo nikog od vas'.
Devet dana od početka protesta među nezadovoljne građane došla je zastupnica Nermina Uzunović Zaimović. Kaže došla je kao građanka i profesorica na fakultetu. Okupljeni su od nje tražili da se ogradi od svoje političke partije SDP-a, i ponovili joj da ne žele podršku nijedne partije:
„Ono što smo rekli prije neki dan. Za nas ste svi u Parlamentu odgovorni. Jedna ruka, jedna ruka. Ne znam nikog ko je dao ostavku jer nije mogao ništa da promijeni. Tog čovjeka ću da poštujem."
„Zato vam kažem. Vi hoćete da postignete cilj. Da bi ste vi mogli uopšte promijeniti išta, a i da napravimo promjenu, te promjene se mogu napraviti samo ako poduprete da se stvori sistem.“
„Mi smo ga dovoljno poduprli. Mi smo rekli da nećemo vaše ostavke. Mi želim osamo da vi radite.”
Protesti se ovih dana nastavljaju sa parolom Tišina, parlamentarci rade. Građani mirno piju kafu preko puta državnog Parlamenta svakog dana u 11 sati i 55 minuta. Ironično insistiraju na tišini da ne ometaju parlamentarce da završe svoj posao do 30. juna, što je rok koji su im dali da ispune njihove zahtjeve. Napomenimo i da skoro niko od državnih parlamentaraca i ministara ne dolazi na posao.
„Ideja je da im pružimo najbolje moguće uslove za rad. Da ih ne smetamo. Da garantujemo za njihovu sigurnost i mir. Znači, želimo da urade svoj posao", kaže glumac Feđa Štukan.
Sarajevo je pokrenulo talas protesta širom zemlje. Građani Mostara, Tuzle, Zenice, Banja Luke i brojnih drugih gradova, traže hitno usvajanje Zakona o jedinstvenom matičnom broju, formiranje Fonda za teško bolesnu djecu ali i da državni parlamentarci i ministri finansiraju taj Fond, tako što će odvajati 30 posto svojih mjesečnih primanja.
„Zbog toga samdošao, da ne postoji niko čije unuče i dijete nema broj. Ovo je najveće komposište u BiH. Komposište je tamo gdje otpad ide i fermentira pa postane kvalitetno đubre i onda ti pođubriš njivu i onda rodi zdrav, jedar plod. Oni su budućnost BiH. Kada oni fermentiraju, onda će ova mlada djeca na njima izniči, izdrodiće novi plodovi i to će biti super. To je razlog", kaže građanin Sarajeva Mladen Jelačić Troka.
Podsjećanja radi, prvi veći građanski protest u BIH nakon rata održan je u februaru, 2008. godine. Povod je bilo ubistvo srednjoškolca Denisa Mrnjavca u tramvaju na povratku iz škole. Pred zgradom kantonalne Vlade tada se okupilo nekoliko hiljada, većinom mladih, opominjući da nisu sigurni na sarajevskim ulicama.
Demonstranti su tada tražili ostavku premijera Kantona Sarajevo, Samira Silajdžića i gradonačelnice Semihe Borovac i sigurno okruženje za svoju djecu. Mrlju na njihove proteste ostavila je činjenica da je grupa srednjoškolaca polupala prozore na zgradi kantonalne Vlade, a jedan od organizatora je uhapšen. Ostavke naravno nisu dobili, a tadašnji premijer drsko im je poručivao:
„Ne dam ostavku i neće ova Vlada podnijeti ostavku. Neće iz hiljadu razloga.“
Iste godine se nekoliko stotina građana danima okupljalo pred sarajevskom Katedralom, kako bi ukazali da je neprihvatljivo protjerivanje Djeda Mraza iz sarajevskih vrtića, te uvođenja vjeronauke za predškolce. Zahtijevali su i smjenu tadašnje direktorice vrtića Arzije Mahmutović:
„Uzmite gospođo paketić. Zato smo i glasali. Bravo mi. I ponovo ćemo glasati.“
Djeda Mraz je sljedeće godine vraćen u neke vrtiće, a direktorica nije smijenjena zbog protesta građana, već nakon izbora, kako je to u BiH i običaj, kada su neke nove partije došle na čelo Vlade sarajevskog kantona.
Godinu kasnije, još jedno je ubistvo, mladića Amara Mistrića, izvelo je građane na ulice. Njih nekoliko stotina blokiralo je jedu od saobraćajnica u Sarajevu. Opet su tražili da djeca na ulici budu sigurna. Načelnika sarajevske opštine Novi Grad, Nedžada Koldžu, te noći na ulici su dočekali sa negodovanjem:
„Ko je utješio majku ovog djeteta? Može li je išta utješiti?“
„Ne znam gospođo. Ja ako mogu…“
„Jeste li joj otišli u posjetu?“
„Nisam, polako, otići ću. Što se tiče optužbe, mi ćemo preuzeti sve sa svoje strane da ono što je u okviru naših nadležnosti …“
Ni načelnik opštine, ni niko iz policije, nisu tada podnijeli ostavke, bez obzira na činjenicu da sarajevske ulice nisu sigurne, bilans je ovog protesta.
U nizu građanskih, neopravdano bi bilo nepomenuti i onaj u Banjaluci, gdje se građani već duže od godinu bune protiv uništavanja parka i lokalnih moćnika, koji umjesto dječjih igrališta žele napraviti tržni centar. Za sada to nisu uspjeli.
Nerad bosanskohercegovačkih parlamentaraca i ministara ujedinio je hiljade građana širom zemlje. Nisu tražili ostavke, tražili su da političari rade svoj posao. Počelo je sa zahtjevom da se hitno usvoji Zakon o jedinstvenom matičnom broju. Bebolucija je prvi put od rata pred državni Parlament dovela oko deset hiljada građana. Majki sa djecom, trudnica, roditelja, koji zahtijevaju bolje sutra za svoju djecu:
„Razlog je jedan jedini i isti. Zakon na nivou države o JMBG za naše bebe i to je sve.“
„Mislim da je važno naglasiti tri stvari. Ovo nema nikakve veze sa bilo kakvim partijama, nacijama i entitetima. Ovo je čisto građanska inicijativa za prava djeteta. Za prava beba koje nemaju JMBG.“
„Ovdje sam zato što se osjećam kao odgovorna građanka ove zemlje i odgovorna za one koji nemaju glas, a to su djeca i bebe koje nemaju JMBG, ali i sva djeca BiH.“
O učincima još nezavršene, kako su je nazvali, okupacije parlamenta bebama, rano je govoriti. Jedno je sigurno, do sada su svi pokušaji političkih partija da manipulišu demonstrantima propali. Oni su im jasno poručili: 'Ne želimo nikog od vas'.
Devet dana od početka protesta među nezadovoljne građane došla je zastupnica Nermina Uzunović Zaimović. Kaže došla je kao građanka i profesorica na fakultetu. Okupljeni su od nje tražili da se ogradi od svoje političke partije SDP-a, i ponovili joj da ne žele podršku nijedne partije:
„Ono što smo rekli prije neki dan. Za nas ste svi u Parlamentu odgovorni. Jedna ruka, jedna ruka. Ne znam nikog ko je dao ostavku jer nije mogao ništa da promijeni. Tog čovjeka ću da poštujem."
„Zato vam kažem. Vi hoćete da postignete cilj. Da bi ste vi mogli uopšte promijeniti išta, a i da napravimo promjenu, te promjene se mogu napraviti samo ako poduprete da se stvori sistem.“
„Mi smo ga dovoljno poduprli. Mi smo rekli da nećemo vaše ostavke. Mi želim osamo da vi radite.”
Protesti se ovih dana nastavljaju sa parolom Tišina, parlamentarci rade. Građani mirno piju kafu preko puta državnog Parlamenta svakog dana u 11 sati i 55 minuta. Ironično insistiraju na tišini da ne ometaju parlamentarce da završe svoj posao do 30. juna, što je rok koji su im dali da ispune njihove zahtjeve. Napomenimo i da skoro niko od državnih parlamentaraca i ministara ne dolazi na posao.
„Ideja je da im pružimo najbolje moguće uslove za rad. Da ih ne smetamo. Da garantujemo za njihovu sigurnost i mir. Znači, želimo da urade svoj posao", kaže glumac Feđa Štukan.
Nastavak građanskih protesta u Sarajevu
Sarajevo je pokrenulo talas protesta širom zemlje. Građani Mostara, Tuzle, Zenice, Banja Luke i brojnih drugih gradova, traže hitno usvajanje Zakona o jedinstvenom matičnom broju, formiranje Fonda za teško bolesnu djecu ali i da državni parlamentarci i ministri finansiraju taj Fond, tako što će odvajati 30 posto svojih mjesečnih primanja.
„Zbog toga samdošao, da ne postoji niko čije unuče i dijete nema broj. Ovo je najveće komposište u BiH. Komposište je tamo gdje otpad ide i fermentira pa postane kvalitetno đubre i onda ti pođubriš njivu i onda rodi zdrav, jedar plod. Oni su budućnost BiH. Kada oni fermentiraju, onda će ova mlada djeca na njima izniči, izdrodiće novi plodovi i to će biti super. To je razlog", kaže građanin Sarajeva Mladen Jelačić Troka.
Podsjećanja radi, prvi veći građanski protest u BIH nakon rata održan je u februaru, 2008. godine. Povod je bilo ubistvo srednjoškolca Denisa Mrnjavca u tramvaju na povratku iz škole. Pred zgradom kantonalne Vlade tada se okupilo nekoliko hiljada, većinom mladih, opominjući da nisu sigurni na sarajevskim ulicama.
Demonstranti su tada tražili ostavku premijera Kantona Sarajevo, Samira Silajdžića i gradonačelnice Semihe Borovac i sigurno okruženje za svoju djecu. Mrlju na njihove proteste ostavila je činjenica da je grupa srednjoškolaca polupala prozore na zgradi kantonalne Vlade, a jedan od organizatora je uhapšen. Ostavke naravno nisu dobili, a tadašnji premijer drsko im je poručivao:
„Ne dam ostavku i neće ova Vlada podnijeti ostavku. Neće iz hiljadu razloga.“
Iste godine se nekoliko stotina građana danima okupljalo pred sarajevskom Katedralom, kako bi ukazali da je neprihvatljivo protjerivanje Djeda Mraza iz sarajevskih vrtića, te uvođenja vjeronauke za predškolce. Zahtijevali su i smjenu tadašnje direktorice vrtića Arzije Mahmutović:
„Uzmite gospođo paketić. Zato smo i glasali. Bravo mi. I ponovo ćemo glasati.“
Djeda Mraz je sljedeće godine vraćen u neke vrtiće, a direktorica nije smijenjena zbog protesta građana, već nakon izbora, kako je to u BiH i običaj, kada su neke nove partije došle na čelo Vlade sarajevskog kantona.
Godinu kasnije, još jedno je ubistvo, mladića Amara Mistrića, izvelo je građane na ulice. Njih nekoliko stotina blokiralo je jedu od saobraćajnica u Sarajevu. Opet su tražili da djeca na ulici budu sigurna. Načelnika sarajevske opštine Novi Grad, Nedžada Koldžu, te noći na ulici su dočekali sa negodovanjem:
„Ko je utješio majku ovog djeteta? Može li je išta utješiti?“
„Ne znam gospođo. Ja ako mogu…“
„Jeste li joj otišli u posjetu?“
„Nisam, polako, otići ću. Što se tiče optužbe, mi ćemo preuzeti sve sa svoje strane da ono što je u okviru naših nadležnosti …“
Ni načelnik opštine, ni niko iz policije, nisu tada podnijeli ostavke, bez obzira na činjenicu da sarajevske ulice nisu sigurne, bilans je ovog protesta.
U nizu građanskih, neopravdano bi bilo nepomenuti i onaj u Banjaluci, gdje se građani već duže od godinu bune protiv uništavanja parka i lokalnih moćnika, koji umjesto dječjih igrališta žele napraviti tržni centar. Za sada to nisu uspjeli.