Crnogorska Vlada je u četvrtak usvojila Koncesioni akt za gradnju četiri hidroelektrane na rijeci Morači.
Međutim, značajan dio javnosti koji se žestoko protivi Vladinom pristupu, upozorava da bi davanje takvog prirodnog resursa, pod sadašnjim, nejasnim uslovima i na nedefinisan rok značio opredjeljenje za "afrički" koncept razvoja.
Izgradnja četiri hidro-elektrane na rijeci Morači je ekonomsko samoubistvo koje će Crnu Goru pretvoriti u sirovinsku bazu bogatijih zemalja, odnosno, državu sa značajnim prirodnim bogatstvom i siromašnim građanima - zajednička je ocjena relevantnog, kritičkog dijela javnosti, koja ukazuje na brojne negativne aspekte ovog projekta.
Pored pogubnog uticaja na životnu sredinu, pa i pominjane seizmološke opasnosti, jer bi glavni grad, u kom živi trećina ukupnog stanovništva, bio pod stalnom prijetnjom od razornog talasa koji bi nastao u slučaju proboja brane, najviše kritika se upućuje na netransparentnost procesa i nedostatak, za Crnu Goru, pozitivnih ekonomskih efekta.
Koordinator za ekonomsku politiku Foruma 2010 Dejan Mijović je, rekavši da je Vlada prekršila propise i procedure, za naš Radio ocijenio da korist od ovog projekta može imati samo koncesionar.
"Građani ne dobijaju te ekonomske efekte građani nego efekte narednih 50 godina dobija isključivo koncesionar dok mi treba da imamo ogromne troškove samo da bi on mogao da ostvari taj profit. Bez podrške oko 150 miliona eura od strane države, kroz subvencije koje bi država dala koncesionaru, ovaj projekat ne bi bio isplativ koncesionaru. Postavlja se pitanje zašto dati tolike pare ako sva energija ide za izvoz, ako time nećemo riješiti deficit energije i ako sav taj profit ne ide državi nego isključivo koncesionaru," kaže Mijović.
Među najčešće kritikovanim aspektima vladinog projekta četiri hidro-elektrane, najčešće su pominjani netransparentan proces i nepoznat koncesioni rok. Iako je dio javnosti snažno sugerisao da je potrebno odrediti gornju granicu, Vlada je propisala samo mimum od 25 godina.
"Jedan od najvažnijih resursa , kakav je hidropotencijal rijeke Morače, država Crna Gora i Vlada daj , za sada nepoznatom ali sada već izvjesnom koncesionaru , bez jedne kvalitetne javna rasprave i uz minimizirano učešće javnosti idu do kraja sa jednim ovakvim projektom koji će zauvijek izmijeniti sliku sjevera Crne Gore i koji će značiti ekonomsko samoubistvo," rekao je programski direktor Mreže za afirmaciju nevladinog sektora Dejan Milovac.
Afrički koncept
Iako je tokom prezentacije u srijedu i najave današnjeg usvajanja koncesionog akta od strane Vlade nastojao da odgovori na sve kritike na račun projekta, crnogorski ministar ekonomije Branko Vujović je pokušao da objasni da će Crna Gora moći da kupi proizvedenu struju, iako koncesionar neće imati nikakvu obavezu:
"Koncesionar ima pravo da plasira struju na tržištu. Mi smatramo da je logično da troškovi prenosa budu makar za toliko povoljniji za nas koji smo tu, neposredno."
S obzirom da u domaćoj javnosti, italijanska kompanija A2A važi za favorita, i imajući u vidu da Italija finansira gradnju podvodnog kabla koji će povezati morske obale Crne Gore i Italije, nije teško dokučiti gdje bi završila struja proizvedena na Morači.
Direktor ekološke organizacije Green Home Darko Pajović kaže da sadašnji vladin pristup znači opredjeljenje za "afrički koncept" zemlje bogate resursima, ali na dnu ekonomskog razvoja.
"Šteta za životnu sredinu bi mogla biti velika, a ekonomska korist za građane zanemarljivo mala u odnosu na korist koju će imati investitor", kaže Pajović, koji nudi i argumentaciju za podupiranje tvrdnje o Morači koja će obezbjeđivati energetsku stabilnost Italije, a ne Crne Gore," kaže Pajović.
"Ta struja će se proizvoditi zbog potreba nama susjedne države, gdje će se izvoziti i gdje ona ima tri puta veću cijenu nego što je u Crnoj Gori. Svega 25 posto struje, po sadašnjim dokumentima će ostati u Crnoj Gori, a da vas podsjetim, to je negdje pet posto ukupne sadašnje proizvodnje. Dakle, nema govora o smanjenju energetskog deficita i takođe nema govora o jeftinoj struji."
Sve je počelo još 2009. godine, u vrijeme službene posjete italijanskog premijera Silivija Berluskonija Podgorici, uoči tadašnjih izbora za crnogorsku Skupštinu.
Berluskoni je tada, u jeku predizborne kampanje, uputio eksplicitnu podršku vladajućoj Demokratskoj partiji socijalista. Tvrdnje da je A2A miljenik Vlade, dobile su vjetar u leđa kada je u sred tenderskog procesa za dokapitalizaciju crnogorske Elektroprivrede, ova kompanija kupila paket od 15-ak posto akcija nacionalne elektro-energetske kompanije, koje su bile u vlasništvu domaćih investicionih fondova, a za šta se pretpostavlja da se ne bi moglo uraditi bez instrukcija iz Vlade.
Finiš tendera je dodatno podgrijao nagađanja o favorizovanju Italijana jer je, po ocjeni kritičara tenderskog procesa, samo tražen razlog da se odbaci, u finansijskom smislu, tridesetak posto bolja ponuda grčkog konzorcijuma, što je na kraju i učinjeno, uz obrazloženje da su uz ponudu Grci ispostavili i dodatne, neprihvatljive uslove.
Na kraju je pobijedila italijanska A2A, koja je za dokapitalizaciju i kupovinu dijela državnih akcija Elektroprivrede, kao i za isplatu manjinskih akcionara, uplatila ukupno oko 400 miliona eura, preko Prve banke, koju kontroliše Aco Đukanović, brat premijera Mila Đukanovića, koji je i sam akcionar ove banke sa nešto manje od tri posto.
Međutim, značajan dio javnosti koji se žestoko protivi Vladinom pristupu, upozorava da bi davanje takvog prirodnog resursa, pod sadašnjim, nejasnim uslovima i na nedefinisan rok značio opredjeljenje za "afrički" koncept razvoja.
Izgradnja četiri hidro-elektrane na rijeci Morači je ekonomsko samoubistvo koje će Crnu Goru pretvoriti u sirovinsku bazu bogatijih zemalja, odnosno, državu sa značajnim prirodnim bogatstvom i siromašnim građanima - zajednička je ocjena relevantnog, kritičkog dijela javnosti, koja ukazuje na brojne negativne aspekte ovog projekta.
Pored pogubnog uticaja na životnu sredinu, pa i pominjane seizmološke opasnosti, jer bi glavni grad, u kom živi trećina ukupnog stanovništva, bio pod stalnom prijetnjom od razornog talasa koji bi nastao u slučaju proboja brane, najviše kritika se upućuje na netransparentnost procesa i nedostatak, za Crnu Goru, pozitivnih ekonomskih efekta.
Koordinator za ekonomsku politiku Foruma 2010 Dejan Mijović je, rekavši da je Vlada prekršila propise i procedure, za naš Radio ocijenio da korist od ovog projekta može imati samo koncesionar.
"Građani ne dobijaju te ekonomske efekte građani nego efekte narednih 50 godina dobija isključivo koncesionar dok mi treba da imamo ogromne troškove samo da bi on mogao da ostvari taj profit. Bez podrške oko 150 miliona eura od strane države, kroz subvencije koje bi država dala koncesionaru, ovaj projekat ne bi bio isplativ koncesionaru. Postavlja se pitanje zašto dati tolike pare ako sva energija ide za izvoz, ako time nećemo riješiti deficit energije i ako sav taj profit ne ide državi nego isključivo koncesionaru," kaže Mijović.
Među najčešće kritikovanim aspektima vladinog projekta četiri hidro-elektrane, najčešće su pominjani netransparentan proces i nepoznat koncesioni rok. Iako je dio javnosti snažno sugerisao da je potrebno odrediti gornju granicu, Vlada je propisala samo mimum od 25 godina.
"Jedan od najvažnijih resursa , kakav je hidropotencijal rijeke Morače, država Crna Gora i Vlada daj , za sada nepoznatom ali sada već izvjesnom koncesionaru , bez jedne kvalitetne javna rasprave i uz minimizirano učešće javnosti idu do kraja sa jednim ovakvim projektom koji će zauvijek izmijeniti sliku sjevera Crne Gore i koji će značiti ekonomsko samoubistvo," rekao je programski direktor Mreže za afirmaciju nevladinog sektora Dejan Milovac.
Afrički koncept
Iako je tokom prezentacije u srijedu i najave današnjeg usvajanja koncesionog akta od strane Vlade nastojao da odgovori na sve kritike na račun projekta, crnogorski ministar ekonomije Branko Vujović je pokušao da objasni da će Crna Gora moći da kupi proizvedenu struju, iako koncesionar neće imati nikakvu obavezu:
"Koncesionar ima pravo da plasira struju na tržištu. Mi smatramo da je logično da troškovi prenosa budu makar za toliko povoljniji za nas koji smo tu, neposredno."
S obzirom da u domaćoj javnosti, italijanska kompanija A2A važi za favorita, i imajući u vidu da Italija finansira gradnju podvodnog kabla koji će povezati morske obale Crne Gore i Italije, nije teško dokučiti gdje bi završila struja proizvedena na Morači.
Direktor ekološke organizacije Green Home Darko Pajović kaže da sadašnji vladin pristup znači opredjeljenje za "afrički koncept" zemlje bogate resursima, ali na dnu ekonomskog razvoja.
Italijansku kompaniju A2A prate špekulacije o njenom privilegovanom položaju koji je rezultat, navodno, tajnih dogovora premijera Crne Gore i Italije.
"Šteta za životnu sredinu bi mogla biti velika, a ekonomska korist za građane zanemarljivo mala u odnosu na korist koju će imati investitor", kaže Pajović, koji nudi i argumentaciju za podupiranje tvrdnje o Morači koja će obezbjeđivati energetsku stabilnost Italije, a ne Crne Gore," kaže Pajović.
"Ta struja će se proizvoditi zbog potreba nama susjedne države, gdje će se izvoziti i gdje ona ima tri puta veću cijenu nego što je u Crnoj Gori. Svega 25 posto struje, po sadašnjim dokumentima će ostati u Crnoj Gori, a da vas podsjetim, to je negdje pet posto ukupne sadašnje proizvodnje. Dakle, nema govora o smanjenju energetskog deficita i takođe nema govora o jeftinoj struji."
Premijeri Milo Đukanović i Silvio Berluskoni potpisali su februara 2010 u Rimu Sporazum o stateškoj saradnji.
Italijansku kompaniju A2A od prvog pominjanja njenog imena u Crnoj Gori, prate špekulacije da je favorizovana od strane crnogorske Vlade, odnosno, odnosno o njenom privilegovanom položaju koji je rezultat, navodno, tajnih dogovora premijera Crne Gore i Italije.
Sve je počelo još 2009. godine, u vrijeme službene posjete italijanskog premijera Silivija Berluskonija Podgorici, uoči tadašnjih izbora za crnogorsku Skupštinu.
Berluskoni je tada, u jeku predizborne kampanje, uputio eksplicitnu podršku vladajućoj Demokratskoj partiji socijalista. Tvrdnje da je A2A miljenik Vlade, dobile su vjetar u leđa kada je u sred tenderskog procesa za dokapitalizaciju crnogorske Elektroprivrede, ova kompanija kupila paket od 15-ak posto akcija nacionalne elektro-energetske kompanije, koje su bile u vlasništvu domaćih investicionih fondova, a za šta se pretpostavlja da se ne bi moglo uraditi bez instrukcija iz Vlade.
Finiš tendera je dodatno podgrijao nagađanja o favorizovanju Italijana jer je, po ocjeni kritičara tenderskog procesa, samo tražen razlog da se odbaci, u finansijskom smislu, tridesetak posto bolja ponuda grčkog konzorcijuma, što je na kraju i učinjeno, uz obrazloženje da su uz ponudu Grci ispostavili i dodatne, neprihvatljive uslove.
Na kraju je pobijedila italijanska A2A, koja je za dokapitalizaciju i kupovinu dijela državnih akcija Elektroprivrede, kao i za isplatu manjinskih akcionara, uplatila ukupno oko 400 miliona eura, preko Prve banke, koju kontroliše Aco Đukanović, brat premijera Mila Đukanovića, koji je i sam akcionar ove banke sa nešto manje od tri posto.