Semedin Suljević iz bijelopoljskog sela Kanje, zna gdje je ostavio bubrege, u vlazi gradske pijace, na njivi u blatu proizvodeći presadu paprike, praziluka i drugog povrća po čemu je bio i prepoznatljiv proizvođač i šire od Bijelog Polja. Ne zna, međutim, sada bez bubrega kako da preživi i prehrani dvoje djece srednjoškolaca, svoju suprugu i sebe:
„Bez bubrega skroz, malo rade bubrezi, idem na dijalizu po četiri sata svaki drugi dan. Poslije toga ne mogu ništa da radim, jer sam nesposoban skroz da radim. Četiri sata me iscrpi aparat maksimalno. Žena sve radi i moje poslove što sam radio nekad i kućne i vanjske i sve moguće. Sve je palo na njenu glavu. Molim da mi se pomogne u nekoj mjeri.“
Kada molba da mu se pomogne zastane u grlu bubrežnom bolesniku Semedinu Suljeviću to ne znači da mu je i grlo oboljelo. To on prvi put u životu javno moli za tako nešto i zbog sebe i zbog drugih sličnih bolesnika, jer 30 eura mjesečno invalidske penzije premalo je, ma i od siromašnog društva. A za razliku od njegove molbe zastale u grlu njegova pisana molba zastala je negdje u državnoj administraciji već godinu i po u bijelopoljskom Centru za socijalni rad pismeno odgovaraju da je slučaj u proceduri.
Suljević objašnjava da je predao zahtjev sa molbom da mu se dodijeli takozvana tudja njega i pomoć. "Još taj zahtjev čeka u ladicama. Žalio sam se Ministarstvu zdravlja i socijalnog staranja žalba mi nema odgovora još. Otprilike 50 eura bih mogao dobiti, nedovoljno, ali, eto, uz penziju bi se prikrpilo barem nešto para. Imam nalaz ljekarske komisije da sam 100% nesposoban. Čisti gubitak radne sposobnosti od Invalidske komisije iz Podgorice."
Bjelopoljska ljekarska komisija, medjutim, tvrdi da je sa njenog aspekta Suljević sposoban za rad. Bubrežni bolesnici se po njenom pravilniku ne tretiraju kao stoprocentni invalidi i pored nalaza podgoričkog konzilijuma. Suljević tvrdi da takvog primjera nema u Evropi.
"Niđe to nijesam čuo. Svuđe u okruženju ti pacijenti imaju dobra primanja i dobru njegu, samo mi u Crnoj Gori navodno rekoše da nemam pravo na to. I kod nas je to pravo postojalo, međutim, ukinuto je," priča Suljević.
Kada ode sa zahtjevom u Centar za socijalni rad, Suljevića, kaže, tamo neće ni da pogledaju. "Neće ni da čuju moju muku. Pokazivao sam rješenje od Invalidske komisije. Evo, pogledajte šta piše ovdje. 'Gubitak radne sposobnosti'. U potpisu dva doktora i jedan pravnik. Kod njih ovaj papir ne važi", kaže Suljević
Sada planira da potraži pomoć direktno od ministra rada i socijalnog staranja. Doći do njega, međutim, Suljeviću nije lako.
"Pokušaću u pauzama između dijaliza. Možda me primi. Ovo je, inače i bruka i muka. Bruka države, a naša muka."