Pratiti višesatna zasjedanja budvanskog parlamenta korisno je iz više razloga. Možete saznati, na primjer, kakvo je zdravstveno stanje odbornika, i kada je ko dobio injekciju:
„Da sam znao da ova odluka može da izazove ama jednu jedinu pomisao da će da se nešto muva, ja bih naravno insistirao da se ta odluka skine s dnevnog reda, i da napravimo dogovore kao što smo ih ja i Miro imali jedno sto puta, prije jedno dva’es dana kada smo se ovdje izljubili ispred ambulante, ja primao injekcije, i kada smo se pitali kako ide, ide li daleko, i ja sam mu rekao da ide, imamo šansi“.
Zahvaljujući skupštinskim zasjedanjima postane vam jasno zašto se stvari kod nas teško i sporo mijenjaju. Bili vlast ili opozicija, odbornike obavezuju rođačke i kumovske veze, koje se moraju poštovati:
„Meni je zaista neprijatno da bilo što kažem ovdje, jer se radi o zahtjevima mojih prijatelja, a imam rodbinske veze sa tom porodicom. Naime, Miroslavljev otac i ja smo drugi rođaci. Vi znate što znači drugi rođaci. Njegova baba i moj otac su od dva rođena brata“.
Đed, đeveričić, kum. Sve su to važni elementi u životu budvanskog parlamenta. I aduti koji se potežu u raspravi:
„A kada se već pozivamo na rođake, ja isto očekujem od mog rođaka ovoga ovdje, evo ga tu sjedi, moja baba i njegova baba su dvije rođene sestre, da će izaći i da neće glasati. Od moje kume, nezavisnog odbornika Sandre, isto tako“.
„Pozdravljam sve prisutne. Pošto me Ratko prozvao, ja bih da potvrdim da je on moj rođak“.
Iako je nerijetko vrlo teško doći do podataka koliko se iz džepa građana sipa u neke projekte bez tendera, za skupštinskom govornicom se bez zazora iskazuju i lični troškovnici nekih viđenijih Budvana:
„I znam koliko je Boro uložio para u fudbalski klub. Ja lično znam da je potrošio stotine hiljada eura, i da se nije bavio s tim moga je da živi lagodno. Imao je tad prvi biznis, i imao prvu radnju koja mu je ogromne pare donosila“.
Ipak, dosta toga ostane za kuloare nakon zasjedanja. Neki aduti se samo naznače sa porukom «znam da znate da znam» - do nekog novog zasjedanja:
„Govorite o svojoj čistoti. Neću da ulazim i da analiziram. Mi ne živimo u Bostonu, ili u Nju Jorku, pa da ne znamo ko je što činio kroz ovaj grad. Ne aludiram na vas lično, ali na neke vama veoma bliske... ali ne, neću da kažem, te priče mene ne interesuju, vjerujte“.