Gotovo tri decenije od ratova na prostoru regiona ne zna se gdje se nalaze posmrtni ostaci više od 10.000 nestalih. Pitanje "Gdje je?", koje porodice svakodnevno postavljaju nadležnim institucijama - bez odgovora je, a sudeći prema onome što se radi na terenu i nedostatku pravih informacija, to poglavlje neće još dugo biti zatvoreno.
Pored toga što se ne prijavljuju grobnice, ni počinioci ne žele reći gdje su, a u sudskim postupcima ne insistira se dovoljno upravo na tim podacima, saglasni su u organizacijama koje traže nestale na prostoru bivše Jugoslavije, a o čemu su govorili i na regionalnoj konferenciji.
Gdje su njihovi najmiliji? Pitanje je ovo koje porodice više od 10.000 nestalih tokom sukoba na prostoru bivše Jugoslavije postavljaju gotovo tri decenije. Umiru počinioci, umiru oni koji znaju gdje su grobnice, a umiru i članovi porodica kojima je naći njihove najmilije postala osnovna preokupacija.
Za oko 1.000 nestalih traga se samo na području Srebrenice. Kada Hotić iz Udruženja Majke enklave Srebrenica i Žepa kaže kako je najteže nemati mjesto na kome se može dostojno odati poštovanje.
"Boli u svakom slučaju, ali je puno bolje imati mezar. Svjestan si – završen je proces, neizvjesnost je prestala, ima ga tu, vratio mu identitet, bio je, ubijen je, zašto, kako. Znači, riješen je problem. Velika je razlika između nestale osobe i pronađene osobe koja je dostojno čovjeku pokopana, i za porodicu i za sve nas. Ja imam u Potočarima moje, gdje ću doći, da proučim fatihu (sura koja označava prvo poglavlje muslimanske svete knjige Kur'ana), možda prolijem suzu, možda se uzdržim, ali ja sam završila. A u udruženju sam da se borimo za sve ostale, za sve one koji nisu završili. Imamo potencijalnih naznaka za grobnice gdje ne možemo da nagovorimo tužilaštva da daju odobrenje da se to istražuje, gdje oni koji rade na istraživanju baš su nekako zanemarili sve to. A mislim da smo ljudi, da bismo se trebali prema ljudima odnositi ljudski", konstatuje Hotić.
Pročitajte i ovo: Smiraj za žrtve genocida i apeli za otkrivanje preostalih grobnicaOve godine u BiH otkrivene su dvije masovne grobnice, a prošle pet. Iz godine u godinu sve je teže, kaže glasnogovornica Instituta za nestale BiH Lejla Čengić. Od svih informacija koje dobiju, tek oko 15 posto pokaže ih se tačnima. Ono što je neophodno jeste da se u priču aktivnije uključe tužilaštva i sudovi.
"Najpouzdanije informacije imaju oni koji su počinili zločine, njihovi neposredni izvršioci, saučesnici, pomagači, u nekim slučajevima samo posmatrači, ali, nažalost, nemaju savjesti da kažu gdje su skriveni posmrtni ostaci. A sigurno bi za obitelji nestalih osoba to bilo mnogo značajnije nego sama kazna koju bi izvršioci dobili. Institut sudske nagodbe ne koristi se dovoljno, moglo bi se to mnogo bolje iskoristiti, jer za one koji traže posmrtne ostatke svojih najmilijih, sigurno bi bilo značajnije da pronađu masovnu grobnicu gdje su skriveni ostaci njihovih članova porodice, kako bi ih mogli dostojanstveno ukopati, nego sama kazna kad bi bila izrečena. Dakle, u sudskim postupcima se može doći do informacija gdje su skriveni posmrtni ostaci", navodi Čengić.
Pročitajte i ovo: Nestali u sjeni svađe Zagreba i BeogradaUpravo je pitanje kako privoliti one koji znaju gdje su grobnice da kažu, ali ii da se nađe neki drugi način da se lokacija otkriju, ključan i za pronalazak nestalih u Srbiji, kaže Veljko Odalović iz Komisije za nestala lica Srbije.
"Skoro da je izvesno da je najveći broj ovih lica koje tražimo, nestalih osoba, ubijen. To je nešto što je teško reći, ali i porodice su svesne toga, sve se nadaju da to nije tako. Ali, tužilaštva u istragama koje vode za počinjene zločine moraju da sarađuju i sa nama, moraju da nam daju sve informacije do kojih dođu, jer ti ljudi koji su osumnjičeni, protiv kojih se vode istražni postupci, kojima se sudi, poseduju određene informacije, ili dokazi koji se prikupljaju u optužnicama protiv njih, mogu da nam strahovito mnogo koriste. I insistiraćemo na tome, zato što je to jedan od novih izvora informacija", ocjenjuje Odalović.
Pročitajte i ovo: Bol ujedinjuje Hrvate i SrbeS obzirom na karakter sukoba, ključno je međusobno sarađivati, ističe Stjepan Sučić iz Uprave za zatočene i nestale u Hrvatskoj. Često se zahtjevi ignorišu, a problem regionalne jurisdikcije koju je proglasila Srbija, također ne doprinosi tome da se pronađu nestali, kaže Sučić, a izostanak procesuiranja uz negiranje smatra velikom preprekom.
"Na zadnje dvije, tri konferencije sam ja spomenuo da mi raspolažemo imenima i prezimenima. Čak jedna osoba koja je bila nositelj premještanja grobnica je i procesuirana zbog premještanja grobnica na Kosovu. Ili oni čekaju da biologija odradi svoje, a iz svega toga se prepoznaje da bježe i od kaznenog progona i kaznene odgovornosti", dodaje.
Saradnja ne ide glatko ni sa BiH, dodaje Sučić, iako postoje sklopljeni sporazumi, uglavnom zbog tehnokratskih problema:
"Ja imam jedan zahtjev od 26.06., zajednički izvid koji je temeljem sporazuma i predviđa takve mogućnosti, i još nisam dobio nikakav odgovor. Kao, problem je da tužiteljstvo treba izdati nalog. Znate koliko u Hrvatskoj treba da tužiteljstvo, odnosno državno odvjetništvo izda nalog? Pola sata. Jedan telefonski poziv i vi imate nalog. Ovdje čekamo dva mjeseca, uopće nismo dobili odgovor."
Da bi došao odgovor na pitanje "Gdje je?", neophodno je identificirati i one posmrtne ostatke koji su pronađeni. Oko 4.000 posmrtnih ostataka nalazi se u kosturnicama i mrtvačnicama, a godinama nisu sahranjeni, što traži jači angažman svih, napominje Odalović.
"Moramo da razjasnimo čija su to tela. Da li su to tela koja nisu identifikovana zbog pogrešnih identifikacija klasičnom metodom, da li su ti tela onih koji nisu na spiskovima nestalih lica, jer možda sve porodice nisu ni prijavile, ili su to tela koja ne mogu da se dovedu u vezu sa sukobom. Taj odgovor treba da damo. U svakom slučaju premnogo je u mrtvačnicama od Šalate, Osijeka, reko Sarajeva, Tuzle, Zenice, Banjaluke, Prištine tela da bi mi to pitanje stavili po strani", kaže.
Pročitajte i ovo: Zavjera šutnje skriva masovne grobniceIzvjesno je napominju eksperti, ali i porodice žrtava da će, kako vrijeme odmiče, biti sve teže otkriti lokacije grobnica u kojima još hiljade žrtava čeka na dostojanstven posljednji ispraćaj. Pozivaju stoga one koji znaju da se odazovu vapaju porodica i ukažu gdje su žrtve, te tako smire i svoju savjest.