Smeće na obalama Skadarskog jezera, foto iz arhive, Savo Prelević
Svjetski dan zaštite životne sredine obilježava se i u "Ekološkoj državi" Crnoj Gori koja je, iako je tu odrednicu ugradila u Ustav prije više od dvije decenije, malo toga uradila da zaista takva i postane.
Ekološka država Crna Gora je još uvijek samo "papirni" pojam. Nastala je skupštinskom Deklaracijom usvojenom '91. godine na Žabljaku, da bi godinu dana kasnije, ta odrednica unesena i u Ustav.
Međutim, ta grandiozna ideja se pretvorila u marketing koji čak nije eksploatisan ni za turističko brendiranje Crne Gore, već je skoro isključivo bio sredstvo u unutrašnjoj, dnevnoj politici.
Jedno od tumačenja Ekološke države Crne Gore, koje se zasniva na tezi da Crna Gora očuvanost životne sredine ne duguje uvodjenju i striktnom poštovanju visokih ekoloških standarda, već industrijskoj zaostalosti koju je politička elita tokom devedesetih, u vrijeme rata na području bivše SFRJ i teške ekonomske situacije zbog medjunarodnih sankcija, zapakovala u taj sada, nažalost, prilično istrošen naziv - ekološka, neko smatra ciničnim ali bi se vjerovatno veći dio javnosti sa tim u potpunosti saglasio.
"Od trenutka proglašenja Ekološke države Crne Gore, jedino možemo biti zadovoljni usvajanjem zakona iz te oblasti, ali kada je u pitanju praktično rješavanje problema, nema razloga za zadovoljstvo", rekao je za RSE direktor državne Agencije za zaštitu životne sredine Ervin Spahić:
“Kada je u pitanju zaštita životne sedine ne možemo reći da je stanje u Crnoj Gori na visokom nivou. Crna Gora mora naći način da se crne ekološke tačke otklone. Kada je u pitanju kvalitet vazduha, vode i zemljišta generalno tu možemo biti zadovoljni, ali i tu imamo problema u opštinama kao što su Pljevlja, Nikšić pa i Podgorica.”
"Više od dvadeset godina podsjećamo na opredjeljenje Crne Gore da bude ekološka država i apelujemo na odgovorniji odnos prema životnoj sredini", kaže direktorka Green Home-a, Jelena Marojević:
"Sve to vrijeme podsjećamo na potrebu izdizanja zaštite životne sredine i očuvanje prirodnih resursa na značajno viši nivo, ali životne sredine se, izgleda, sjetimo samo na godišnjicu proglašenja Ekološke države Crne Gore ili na Svjetski dan zaštite životne sredine", kaže Marojević i dodaje:
Jelena Marojević
“Svakako nije dobro za samu životnu sredinu i za Crnu Goru uopšte jer država, građani i prije svega donosioci odluka treba da shvate da je životna sredina resurs i da je prirodni resurs iskoristiv jedino na održiv način ako želimo da ga koristimo na duže staze. Svako drugačije neodrživo upravljanje prirodnih resursa dovodi do njegove propasti koja na kraju dovodi do onoga što niko ne želi da vidi a to su ekonomske posljedice.”
Pored onih najtežih crnih ekoloških tačaka kao što su podgorički Kombinat aluminijuma ili Termoelektrana Pljevlja, postoji i mnoštvo crnih tačaka na mikro-nivou. Direktorka Green Homea, Jelena Marojević kaže da je otpada toliko da ga je nemoguće vidjeti na sve strane, a to je i ono što turisti prvo ugledaju kada slete na podgorički ili tivatski aerodrom.
“Druga stvar koja je bitna jesu nelegalne aktivnosti koje se događaju u oblasti šumarstva a to je nelegalna sječa šuma pa čak i na teritoriji Glavnog grada u nekim parkovima. Zatim su tu nelegalna eksploatacija pijeska i šljunka kao i prekomjerna eksploatacija na nekim mjestima gdje je dozvoljena. Tu je i problem nelegalne gradnje koja je prilično devastirala našu obalu, otpadne vode su i dalje veliki problem. Ne samo što je to veliki problem nego je i to skupo i zahtijevaće velika sredstva u narednom periodu.”
"Sanacija ekoloških crnih tačaka zahtijeva velika sredstva, a to je predmet pregovora sa Svjetskom bankom", kaže direktor Agencije za zaštitu životne sredine, Ervin Spahić koji dodaje da je važan aspekt problema i u svijesti i savjesti svih gradjana.
"Rješenje treba tražiti u kombinaciji edukacije i strožije kaznene politike".
“Pokušavamo još od vrtića da tu svijest izgrađujemo kod naših građana. Nijesmo ni u tom dijelu zadovoljni jer imamo 270 divljih deponija i sve i kada uspijete da uklonite smeće sa tih deponija ono se ponovo tu pojavi. To govori da kaznena politika u Crnoj Gori nije na nivou kakvom bi trebalo da bude, odnosno da bi trebalo da bude oštrija. Dakle, uz edukaciju i strožiju kaznenu politiku mislim da možemo doći do zadovoljavajućeg nivoa ekološke svijesti, uz novac koji nam je potreban da te crne ekološke tačke saniramo”, zaključuje Spahić.
Ni građani nijesu zadovoljni stanjem ekološke svijesti u Crnoj Gori, kažu u anketi koji je provela Lela Šćepanović:
