Čitam kako su gradjani Kosova srpske nacionalnosti ponovo postavili barikade na sjeveru Kosova. Uplašeni, neinformisani (da ne kažem dezinformisani) oni se ponašaju posve normalno, onako kako im je politika iz Srbije sugerirala godinama. Ne mogu se gradjani bilo koje države gurati u jednom pravcu, a onda, kad se promjeni politika očekivati od njih da se promijene i oni.
Čitam kako se Nogometni savez Hrvatske boji nove kazne UEFE radi ustaških povika na utakmici protiv Izraela. Pa kako očekivati od navijača da se prestanu tako ponašati , ako država na raznorazne ustaške manifestacije na nogometnim terenima i koncertima blago reagira?
Čitam kako Jadranka Kosor na ocjenu predsjednika Josipovića kakva je njena kolacija uzvraća kako predsjednik napada državu i vladu!? Čista laž. Čitam kako premijerka na Tadićeve rečenice koje se odnose na jedan problem odgovara tako što napada drugi problem. Čista manipulacija.
Čitam kako Milorad Dodik, predsjednik jednog od BiH entiteta, prijeti sudijama iz RS koji nisu došli na sastanak koji je on organizirao. Kako onda očekivati da sudije sude po pravdi i zakonu ako im izvršni organi prijete samo zato što nisu došli na sastanak?
Čitam kako reis ul ulema Islamske zajednice BiH Mustafa Cerić poziva iz Novog Pazara na buđenje Bošnjaka i kako kaže da Bošnjaci imaju pravo na svoju državu. Pa zašto se onda gospodin Cerić čudi kad mu iz Banjaluke odgovaraju da oni u toj državi ne žele da žive?
Ne treba, nažalost, uopće ¨kopati¨ po arhivama pa pronaći i mnoge druge primjere. Količina neodgovornih i bahatih izjava javnih radnika, političara i vjerskih službenika je toliko velika da se neka mudra izjava primjeti odmah. Ona odskače od stvarnosti, gotovo se pitaš – zar i to postoji.
Mislio sam da se političari varaju kad misle da mogu jednog dana ići uz vjetar, a drugog dana niz vjetar. Ali, prevario sam se. Mogu jer ih – nije briga.
Ionako su izjave njihove, a odgovornost naša.