Reis cilja dženet a promašuje zemlju
Predlažem da pročitate, još jedanput, riječi koje je Reis-ul-lema Islamske zajednice BiH, Mustafa Cerić uputio ministru obrazovanja i sporta sarajevskog kantona, Emiru Suljagiću u povodu njegovog stava da ocjene iz vjeronauke ne ulaze u prosjek ocjena.
"Ne damo svoju djecu da ih vi učite bezbožništvu! Te državne škole su i naše škole. Mi plaćamo porez! Nije to privatno, babovina ministra... Nisi to donio niotkud, nego je to naše. Ima da se uči vjeronauka u tim školama. Ako treba, a očito da će trebati, ja im poručujem: "Ako i dalje budete dirali u vjeronauku, a to znači da ćete poslije i u džamiju, i u medresu, i u naše ime, i u naše kuće i onda ćete početi određivati šta ćemo jesti, gdje ćemo biti, s kim ćemo govoriti, s kim ćemo se družiti..., ako budete dirali u vjeronauku imat ćete "sarajevsko ljeto" na ulicama Sarajeva, da znate"!
Ova prijetnja, ne samo ministru Suljagiću nego i svima onima koji misle kao on, je zasnovana na LAŽIMA i POLUISTINAMA. Laž je da je ministar pokušavao da ukine vjeronauku i nije niko govorio da se djeca uče bežbožništvu. POLUSTINA je rečenica ¨Mi plaćamo porez!¨ Porez, naime, plaćaju i ¨bezbožnici¨ ili ateisti kako se to pristojnije kaže. Zašto bi, dakle, porez bilo kog vjernika bio važniji od poreza ateiste? Otkud to da porez onih koje hoće da ocjene za vjeronauku ulazi u prosjek vrijedi više od poreza onih koji to neće! To nije božja pravda nego ¨pravda¨ koju nameće resi Mustafa Cerić.
To što radi reis Cerić je ISTO ono što je radio SKJ! On provodi silu i prijeti! U komunizmu je vjera tretirana kao nazadna stvar, u crkve i džamije se išlo krišom. Tada nisi smio biti vjernik, a sada moraš biti vjernik. Tada si se krio kao vjernik danas moraš reći da jesi, tada si slijedio CK danas ono šta ti vjerski poglavar kaže. Tada nisi mogao napredovati ako si bio vjernik, danas ne možeš ako nisi!
Oba su pristupa zasnovana na jednoumlju.
Ja ne osporavam pravo vjerskim zajednicama da izražavaju svoje stavove o čemu god žele ali se to ne može raditi ni prijetnjama niti jezikom politike. Ako vjeronauk već postoji u učionicama onda to mora biti priča o religiji i to svim religijama, pogotovu u državi kakva je bosanskohercegovačka. Vjeronauka ne može biti konfesionalni predmet jer to vodi segregaciji onih koji ne pripadaju ni jednoj religiji kao i segregaciji onih koji pripadaju nevećinskoj religije u datoj sredini, to je guranje ka podjeli zemlje, a ne ka njenom jačanju.
BiH bi trebala biti organizirana kao sekularna država i po papirima vjeri nije mjesto u državnim institucijama. Ali teologizacija države u BiH, kao i teologizacija njenih dijelova, je rezultat zajedničkog interesa vlasti i vjerskih institucija, jer to odgovara i jednima i drugima. Tako vjerski poglavari reklamiraju neku stranku u crkvama i džamijama, a za uzvrat im vlast daje pravo glasa u državim poslovima.
Tako je i ono što je pitanje nauke postalo pitanje politike i, naravno, vjersko pitanje. Otkud je sad obrazovanje problem vjerskih institucija i otkud sad da je od životne važnosti za Cerića da li će ocjena biti brojčana ili pismena?
Baš zbog takve politike BiH jeste zemlja, citiram Harisa Pašovića, sa njegovog Facebooka ¨u kojoj se djeca ranjavaju i ubijaju svakoga dana na ulicima gradova u međusobnim obračunima, u kojoj je u srednjim škola osamdeset posto vokabulara učenika sačinjeno isključivo iz najstrašnijih psovki, u kojoj djeca maštaju da postanu kriminalci, u kojoj studenti univerziteta ne znaju ko se protiv koga borio u Drugom svjetskom ratu, smatraju da u Argentini ljudi govore argentinski jezik, u kojoj su djeca druge nacije neprijatelji, u takvoj zemlji bez hljeba potpuno je svejedno da li će vjeronauke biti u školama, da li će se vjeronauku ocjenjivati i da li će ta ocjena ulaziti u prosjek ocjena.¨
Neodmjereni, agresivni i zahuktali govor reisa Cerića je pretvoren u političku normu. Pretvorila ga je stranka koja se zalaže za sekularnu državu. SDP nije time napravio mali kompromis nego je prekršio osnovni princip.
Tako su u ovom ludilu poraženi svi. I reis Mustafa Cerić koji se ogolio u svojoj agresivnosti i kod sopstvenih vjernika, Zlatko Lagumdžija koji je ispoljio tek minimum želje da brani principe čak i na ovako malom pitanju i djeca koja će i dalje ¨bubati¨ vjerske knjige i zanemarivati matematiku.
Jedini je pobjednik Emir Suljagić, ministar u sarajevskom kantonu koji, ostavljen od svih postaje simbol gradjanske BiH. One pred kojom stoji budućnost – koliko god ona sada daleko izgledala.
„Tamo gdje se cilja raj, promašuje se zemlja“ stoji u odličnom naslovu teksta e-novina koji sam parafrazirao.
Može biti da Cerić misli da je sada korak bliže dženetu ali je istovremeno Bosnu i Hercegovinu za još jedan korak od njega – udaljio.