Povratak predratne BiH

Ilustrativna fotografija

Povratak predratne BiH

U prošloj, 2010-oj godini, broj raznih samita, posjeta visokih dužnosnika, je bio veći nego ikad u posljednjih 20 godina. Taj se trend nastavlja i ove, 2011-e godine.

U kancelariji predsjednika RS, Milorada Dodika, smjenjuju se razni ambasadori i ministri pokušavajući da ubijede domaćina da odustane od najavljenog referenduma protiv zakona koji je donio Visoki predstavnik i to o institucijama koje nisu pod jurisdikcijom entiteta. Ali, Dodik ih šalje nazad sa istom porukom - NE.

Valentin Inzko, foto: Midhat Poturovic

U medjuvremenu Savjet za implementaciju mira, u četvrtak, ponovo nije našao efikasan način da se suprostavi samovolji Dodika te je problem proslijedjen Savjetu sigurnosti UN-a. Dodik je odmah poslao pismo generalnom sekretaru UN-a optužujući Valnetina Inzka. Ruski ambasador u Sarajevu, Alexander Kharchenko je brže bolje podržao Dodika.


Sjednica Savjeta sigurnosti je zakazana za ponedjeljak.

Sve mi se čini da sam sve to već doživio prije rata.

I BiH i takozvana medjunarodna zajednica su tamo gdje su bili pred rat. Uzroci problema su isti i bojim se da je adresa za rješavanje problema - ista.

Baš kao i Radovan Karadžioć prije rata tako i Milorad Dodik čini sve da spriječi da BiH funkcionira kao država. Baš kao i Karadžić pred rat tako je i on stvorio atmosferu da sve što se odlučuje je od suštinskog nacionalnog interesa, a o tom interesu baš odlučuje on sam, od toga kako će se organizirati nogometna organizacija do toga ko će biti predsjednik vlade. On odlučuje ko je dobar Srbin, a ko nije (kad prijeti, naprimjer ratnim veteranima RS), ko je dobar Hrvat ili Bošnjak (kad odlučuje ko će ih predstavljati u organima vlasti RS).

Milorad Dodik

On prima savjete od istih ljudi kao i Karadžić, isto kao i haški zatvorenik upotrebljava parlament i referendum kad mu zatreba da oni donesu njegove odluke. Karadžić je ukinuo signal TV Sarajevo, Dodik zabranjuje emisije, Karadžicev ministar vjera je danas Dodikov direktor entitetske televizije. Jezik koji obojica upotrebljavaju u javnim nastupima je agresivan na isti način, objici podrška stiže iz istih beogradskih nacionalističkih krugova.

Dodik, naravno, nije jedini problem BiH, ali jeste njen glavni problem. Vlasti u Federaciji su izabrale kontraverznu vladu sa koji je Centralna izborna komisija rekla de je nelegalna, onda je odluku te iste komisije poništio visoki predstavnik. Nema vlade na nivou države niti ima izgleda da se ona brzo formira.

Baš kao i prije rata predstavnici bosanskohercegovačkioh Hrvata su formirali Hrvatski sabor i blokirali formiranje vlade.

Baš kao i prije rata podijeljena je i takozvana medjunarodna zajednica. EU je izgubila kredibilitet beskrajnim sjednicama i praznim prijetnjama. U isto vrijeme, opet isto kao prije rata SAD brinu brigu o sebi.

Ako su, dakle, problemi isti kao prije rata da li se i rješenja mogu naći na istim adresama i na isti način?

Richard Holbrooke

Kada su prije 20 godina SAD odlučile da se umiješaju, Richard Holbrooke je brzo shvatio da rješenje problema BiH treba da traži u – Beogradu. I uspio je. Karadžićeva zvijezda je prestala da sjaji kad je izgubio podršku Srbije. Srpski nacionalisti su ¨poludili¨ ali nisu mogli ništa učiniti, potpisan je Daytonski sporazum. Nacionalisti iz druga dva naroda u BiH su bili mnogo lakši problem, Hrvatska je odmah uputila Hrvate da svoje probleme rješavaju u Sarajevu, bošnjački nacionalisti su pokušavali da nametnu praksu nametanja volje većine ali je to brzo spriječeno.

Danas, 20 godina kasnije, nažalost, nema Holbrooka niti su SAD, za sada, spremne da se ozbiljnije umiješaju.

Ali, osnovni problem ostaje isti – agresivno ponašanje srpskog nacionalizma ovaj put oličenog u Dodiku, tako je i rješenje na istoj adresi – u Beogradu. Što prije predsjednik Srbije shvati da je Dodik efikasno sredstvo srpskih ekstremista protiv njega samog, kada shvati da Dodik postaje popularniji od njega samog u Srbiji i kada konačno shvati da se ne može u EU sa podrškom Dodiku, on će morati učiniti izbor izmedju EU i Dodika.

Vjerujem da će se Tadić opredijeliti za Evropu i tada će biti jednostavnije riješiti problem i Hrvatskog narodnog Sabora i bošnjačkih ambicija za dominacijom većine.

Samo, ako se SAD distanciraju, Rusija i Turska, miješaju, Evropska unija ne zna šta hoće, ako bi Tadić i želio u Evropu, ko će pritisnuti - Srbiju?

Jer, vjerujem da će se Srbija brzo odreći Dodika, baš kao što se brzo odrekla i Karadžića, sve ima svoj rok trajanja.

Ako to neko od nje zatraži.