Purda slobodan i šta sad?
Evo vijesti koja je objavljena danas: Tužilaštvo Srbije za ratne zločine odustalo je od krivičnog gonjenja Tihomira Purde, Danka Maslova i Petra Janjića Tromblona zbog nedostatka dokaza. Naime, ni jedan od 44 svedoka, među kojima su bile i žrtve ove hrvatske jedinice nije video trojicu osumnjičenih da su počinili bilo kakav zločin.
Postoji jedino pisana izjava Purde iz vremena dok je bio vojni zarobljenik, koju je kasnije negirao. Bruno Vekarić zamjenik tužioca za ratne zločine kazao je za Radio Slobodna Evropa da je ovo predmet iz vojnog pravosuđa i da je istraga veoma loše rađena.
U redu.
Prije svega, u pravu je Bruno Vekarić kad ističe dobru regionalnu suradnju izmedju BiH, Hrvatske i Srbije. Valja, takodjer, reći da je Srbija donijela pametnu i po svoj prilici pravednu odluku.
Ali – i sad će moji redovni kritičari opet reći da sam jednostran.
Srbija može, ako želi, sakrivati stvari pod tepih ali će se jednog dana morati sa njima suočiti. Što se kasnije suoči – to će suočavanje biti teže.
Ako NIJEDAN od 44 svjedoka (30 iz Hrvatske i 14 iz Srbije) nije vidio NIJEDNOG optuženog da čini bilo kakav zločin, na osnovu čega je pisana optužnica, na osnovu čega je izdavana potjernica?
Ko je pisao?
Zašto je pisao?
Zašto se kaže da je zatvorenik potpisao izjavu koju je kasnije negirao, a ne kaže se da je zatvorenik tučen, pod torturom, potpisivao priznanja. To je radjeno u logorima čije postojanje Srbija još, zvanično, nije priznala.
Koliko je zatvorenika potpisivalo takva priznanja i koliko izdato potjernica?
Znači li to da neko u Srbiji prihvaća da se prećute i premlaćivanja zatvorenika iz Srbije u drugim državama? Ili, taj neko, ima dvostruke aršine?
Srbija je podigla oko 200 optužnica samo za ratne zločine u i oko Vukovara ali je od većine odustala. Ali neke su ostale. Ko je dizao te optužnice, iz očigledno političkih razloga (jer pravni nisu postojali)?
Odgovore na ta pitanja demokratska Srbija mora dati. Šteta koja je pretrpljena nakon slučaja Jurišić, Ganić i sada Purda je ogromna. Na svakom od tih primjera su mediji razvijali patriotske zastave, a da ni u jednom jedinom primjeru nije na odgovornost pozvan neko od ljudi koji su optužnice pisali ili neko od onih koji su donosili presude.
Zato, zvaničnici u Srbiji mogu zataškavati odgovore i izbjegavati pitanja koliko god žele, može biti da će politika samohvale o ¨dobroj regionalnoj suradnji¨ imati i uspjeha. Pa će Hrvatska biti sretna što je Purda pušten, BiH što joj iz ruku otpada vrući krompir, a Srbija što je uspješno razotkrila jednu političku optužnicu.
Ali pitanje gore navedena čekaju odgovore.
I negdje putuje neki drugi Purda koji niti ima pojma da je učinio nešto loše, niti da je na nekoj listi zločinaca, niti da neko u nekoj beogradskoj instituciji planira da ga iskoristi za svoje politilke interese.
Čim predje neku granicu.