Četiri primjera novih političkih igara oko Ejupa Ganića
Već samo pobrojavanje činjenica i tek površna analiza reakcija na presudu engleskog suda da je zahtjev Srbije o izručenju Ejupa Ganića neosnovan pokazuje da se na Balkanu zaista stvari teško mijenjaju. Evo samo da pobrojim činjenice:
PRIMJER PRVI:
Šta je rekao sudija o razlozima odbijanja zahtjeva Srbije?
"Nije mi pružen nikakakav novi dokaz koji bi mogao biti opisan kao pouzdan ili zapanjujući. Ovaj proces je pokrenut i koristi se u političke svrhe," rekao je sudija Timothy Workman.
Šta je rekao Zamjenik tužioca za ratne zločine iz Beograda, Bruno Vekarić, o razlozima odbijanja zahtjeva Srbije u razgovoru za naš radio?
Vekarić na naše pitanje šta misli da je presudilo u odluci britanskog suda kaže da je koliko zna obrazloženje iz sudnice da postoji bojazan da Ganić u Srbiji ne bi imao fer suđenje i da bi taj postupak bio pod političkim pritiskom.
Sudija dakle kaže da je odluka donesena jer nije bilo dokaza, a Zamjenik javnog tužioca da je pušten zato što je izražena bojazan da sudjenje nebi bilo fer!
PRIMJER DRUGI:
Ejup Ganić tumači odluku suda kao pobjedu BiH:
"Koliko god ova muka od pet mjeseci ovdje bila teška za mene, ja se vraćam sa jednom velikom pobjedom u smislu karaktera rata u BiH - da je Bosna bila napadnuta, da je bila žrtva agresije," kaže Ganić u intervjuu za RSE.
Srbija se jeste u dokumentima pozvala na rat u BiH kao medjunarodni sukob, što je suprotno dosadašnjim tvrdjenima da se radi o gradjanskom ratu – ali se u Londonu dogodila, ipak, samo presuda u jednom sudskom slučaju. Sud se nije bavio karakterom rata niti ga je ocjenjivao.
PRIMJER TREĆI:
Predstavnik SDS-a iz RS, Borislav Bojić kaže da je presuda ¨rezultat lobiranja određenog broja islamskih zemalja. Očito to nije rezultat prava i pravde. Prosto ne mogu da vjerujem da je sud u Engleskoj podlegao takvoj vrsti lobiranja
Dakle ako mi se presuda ne dopada – onda je ona rezultat lobiranja islamskih zemalja, a ako mi se dopada onda je to pobjeda pravde! Tvrditi da islamske zemlje mogu lobirati sud u Engleskoj, u zemlji u kojoj se ni domaći političari ne smiju miješati u sudske poslove je – smiješno, naravno, ali služi političkoj svrsi: insistirati na etničkim i vjerskim podjelama
PRIMJER ČETVRTI:
Ejub Ganić je na aerodromu u Sarajevu dočekan kao pobjednik, 500 ljudi ga je čekalo kao da je dobio zlato na olimpisjkim igrama, njegov povratak se definira kao velika pobjeda BiH i Bošnjaka, daju se izjave, grabe se politički poeni. Čak i pravni savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Damir Arnaut rekao je da je britansko pravosuđe sugerisalo Srbiji u sporu protiv Ejupa Ganića da ne ulaže žalbu, jer će "proći još gore".!!
Veoma je teško povjerovati da bi se bilo koji sud neke demokratske države usudio savjetovati jednoj državi da ne ulaže žalbu, a još je manje vjerojatno da je to bilo uz poruku ¨da će proći još gore!¨ Ali, opet ista priča – služi svrsi da se jačaju nacionalne i vjerske podjele.
KRAJ:
Tako se balkanska saga nastavlja: najprije je Srbija podigla optužnicu iz političkih razloga i uz čudjenje mnogih (Medjunarodni sud za ratne zločine je poodavno rekao da nema osnova za podizanje optužnice), zatim je Sarajevo presudu predstavilo kao političku pobjedu, (iako se sudilo smao zahtjevu za ektradikciju), a Banjaluka kao sramnu presudu pod utjecajem islamskih zemalja.
Političari se igraju politike, a mi još ne shvaćamo da se igraju – sa nama.